U zaštitnoj opremi od glave do pete ulaze u sterilne prostorije, a zatim, u prosjeku deset tisuća puta dnevno, u epruvete utaču posebnu crvenu tekućinu kako bi se ona mogla odaslati u ambulante diljem Hrvatske.
Upravo se uz pomoć nje, govore iz Imunološkog zavoda za Večernji list, detektiraju zaraženi novim koronavirusom. Riječ je o transportnoj podlozi koja omogućuje da se bris pacijenta, uzet na bilo kojem kraju države, sigurno dostavi na mjesto provođenja testiranja na COVID-19, a ono zbog čega je ta podloga posebno važna jest što upravo ona omogućuje da virus na brisu ostane aktivan kako bi se poslije mogla utvrditi njegova prisutnost.
Krvna plazma je prioritet
Mogao bi Zavod i puno više, ističe ravnatelj Čardžić, “da nije bilo okolnosti tijekom proteklog niza godina” jer uključio bi se Imunološki i u razvoj odgovarajućeg cjepiva, koje bi za godinu do godinu i pol sigurno imali. Ovako, kažu u Zavodu, pomoći će koliko mogu, dok “zaposlenici u okvirima postojećih mogućnosti daju svoj doprinos u planiranju i pripremi potrebnih radnji na revitalizaciji proizvodnje”. A kako uopće ta, već odavno najavljena revitalizacija, napreduje?
“Dovršeni su planovi rekonstrukcije prostora za pripremu proizvodnje, samu proizvodnju i kontrolu virusnih cjepiva”, govori Vedran Čardžić pa dodaje kako su planovi, tijekom tri održana stručna savjetodavna sastanka, pri Agenciji za lijekove i medicinske proizvode, nakon čega je Agencija dala i “šturo završno mišljenje o izvodljivosti rekonstrukcije”. Od nje vrlo vjerojatno ništa jer najbolja bi opcija bila izgradnja novih pogona. Zgrade u Rockefellerovoj 2-10 u kojima Zavod djeluje, pojašnjava ravnatelj Čardžić, stradale su pa se sad, prije svega, mora ispitati tehnička izvodljivost u njima, što će na red doći nakon detaljne statičke provjere. Spominje Čardžić i potrebu za premještanjem dijela radnika u dostupne prostore koji su zamišljeni kao proizvodni, a i nejasan opseg mogućnosti dovođenja zgrada u stanje zamišljeno samim prijedlogom rekonstrukcije.
Ravnatelj Čardžića spominjao je u siječnju 17 točaka koje se moraju ispuniti kako bi se Zavod ponovno postavio “na noge”. Otkriva da im je ostalo sedam stepenica, a stali su na tome da bi postupkom javne nabave uskoro trebali tražiti prijedlog dokumentacije za rekonstrukciju prostora za proizvodnju, pripremu i kontrolu kvalitete virusnih cjepiva.
>Kako je godinama propadao Imunološki zavod koji bi bio koristan u borbi protiv koronavirusa?
“To nam je deseta, od predviđenih 17 točaka, s tim da je posljednja dozvola za proizvodnju”, kazao je ravnatelj Imunološkog pa još jednom ističe posljedice potresa jer upravo će potencijalna rekonstrukcija prostora ovisiti o tome mogu li se, zbog narušene statike, oni uopće pretvarati u proizvodne pogone za tamošnjih 157 zaposlenika, koji se trenutačno uglavnom bave krvnom plazmom. Upravo u Imunološki stiže ona prikupljena od transfuzijskih centara, a Zavod ih, do isporuke na frakcionaciju, skladišti u vlastitim ledenicama ili onima u najmu.
“Sve aktivnosti na revitalizaciji Zavoda provode se kroz Ustanovu uz suglasnost osnivača, Ministarstva zdravstva, jer je ovoga trenutka, s obzirom na to da Društvo nema uposlenih, jedino tako i moguće. Vlada ispunjava sve pretpostavke za funkcioniranje Ustanove, a time i stvaranje uvjeta za revitalizaciju poslovanja. Zavod nema spoznaja o dinamici realizacije partnerstva Grada Zagreba s Vladom Republike Hrvatske”, govori ravnatelj Imunološkog, podsjećajući na kako je još 2015. pravno uređena struktura Imunološkog zavoda. On je tada podijeljen na dva pravna subjekta; javnu ustanovu, pod kojom su zaposleni, i samu djelatnost, te dioničko društvo, koje raspolaže imovinom. Odnosno, laičkim rječnikom, od tada zaposlenici Zavoda ne rade u prostorijama Zavoda.
Prvi udarac za Imunološki dogodio se još 1998.
Imunološki zavod, osnovan je 1893. godine, te je jedini proizvođač bioloških lijekova u Hrvatskoj. Primjera radi, zahvaljujući preko 120 godina dugoj tradiciji i cjepivima koje je proizveo, u Hrvatskoj je smanjen pobol od ospica i rubeole za 99 posto, mumpsa za 98 posto, hripavca za 97 posto, tetanusa za 93 posto dok je difterija iskorijenjena.
Cijepni soj protiv ospica, koji je razvio Imunološki zavod, Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je najboljim na svijetu. Zavod je poznat i kao proizvođač antitoksina protiv otrova pet vrsta europskih zmija, koji se koristio u cijeloj Europi.
Podsjetimo, prvi veliki udarac dogodio se 1998. godine kada je Imunološki zavod izgubio licenciju Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) za distribuciju cjepiva putem UNICEF-a za cijeli svijet.
Problemi u Imunološkom zavodu koji traju do danas pojavili su se 2007. godine kada je ozbiljno upozoren da neće produžiti proizvodnu dozvolu jer nemaju uvjeta za rad te im je na temelju plana preseljenja i izgradnje novih pogona produljila proizvodnu dozvolu do 2009.
