Razgovor za Narod.hr: Vinko Mažar prvi zapovjednik obrane Borova naselja i Trpinjske ceste

Prije točno dvadeset i četiri godine, 18. studenoga 1991., nakon tromjesečne opsade i gotovo potpunog uništenja, pao je grad Vukovar.

Vinko Mažar u eksluzivnom intervjuu za narod.hr govori o svojim ratnim iskustvima, o sadašnjosti i budućnosti Vukovara, naravno i o danima u kojima je ušao u povijest braneći Vukovar.

Bio je prvi zapovjednik obrane Borova naselja i Trpinjske ceste. U daljnjem tijeku borbenih djelovanja Trpinjska cesta dobila je naziv “groblje tenkova”. Boreći se protiv neprijateljskih snaga Mažar je dva puta ranjen, a nakon pada Vukovara nastavio se boriti na Južnom bojištu, gdje je ponovno ranjen.

Može li se više dati za domovinu? Može. I otac i brat Vinka Mažara hrvatski su branitelji, koji su sudjelovali u obrani Vukovara. Oca su mu ubili četnici 2. studenoga 1991.

Narod.hr: Gospodine Mažar kako objašnjavate uspješnu obranu Vukovara s obzirom na nesrazmjer snaga između agresora i branitelja?

Mi Hrvati smo branili svoje, svoje kuće, svoju domovinu. Nismo prelazili granicu i napadali tuđe i jednostavno tu je ta snaga u obrani Vukovara.

Narod.hr: Kada je zapravo započeo opći napad na grad?

Barata se raznoraznim datumima. Ljudi koji nisu aktivno sudjelovali u obrani barataju raznoraznim datumima. Opsada grada trajala je više od tri mjeseca kako se službeno govori. Kod nas se za početak bitke za grad uzima 2. svibnja 1991. kada je izvršen pokolj u Borovu Selu.

Teško je odrediti točni datum općeg napada na grad. Opći napad na grad trajao je neprestano. Kao što znate Vukovar je okružen selima koje su pretežito naseljena pravoslavnim stanovništvom. Još krajem osamdesetih godina JNA je njih započela naoružavati.

To je opće poznata stvar. Znači, mi smo bili u poluokruženju i opći napad je trajao neprestano, dok se defenitivno padom Marinaca nismo našli u potpunom okruženju.

Narod.hr: Je li se pad Marinaca na bilo koji način mogao spriječiti?

Ne znam je li se mogao spriječiti.
Mi to nismo mogli znati odavdje iz ove perspektive, ali s obzirom da je Hrvatska napadnuta na cijeloj dužini granice teško je to sada reći. Mi smo u Vukovaru i nakon toga učinili sve što smo mogli i što je bilo u našoj moći.

Narod.hr: Mislite li da se Vukovar na bilo koji način mogao obraniti duže vrijeme od onoga koji je branjen?

Razne priče o tome su špekulacije. Mi koji smo grad branili to nismo mogli znati.

Ovdje smo imali kronični nedostatak oružija, streljiva i protuoklopnih sredstava. A nedostajalo nam je i ljudi jer su naši suborci ginuli od granata i u uličnim borbama. Nedostajalo nam je svježih snaga.

S obzirom da je Vukovar bio u potpunom okruženju pokušavalo se nešto dostavljati zrakoplovima, sanitetski materijal, ali to je sve bilo u minimalnim količinama. Pokušao se proboj od Nuštra prema Marincima koji nije uspio i to je bio kraj pokušaja pomoći Vukovaru.

Zbog nedostataka sredstava svu smo upotrebljivu opremu s neprijateljske tehnike koju smo uništili uzimali i koristili u borbi.

Narod.hr: Mislite li da se danas s dovoljno poštovanja govori o vukovarskim braniteljima?

Vidimo svakodnevno kakav je odnos prema braniteljima, osobito od 2000. godine, pa do dana današnjeg, kako god se koja opcija smjenjuje na vlasti tako ignorira branitelje i oduzima im stečena prava. To je pojava koja traje niz godina.

Trebalo bi analizirati tko je to u posljednjih petnaest godina uspostavio takav odnos prema hrvatskim braniteljima.

Narod.hr: Kako gledate na pripadnike neprijateljskih snaga koji su najvećim djelom amnestirani za ono što su činili u ratu?

Mi smo uspjeli krvavo stvoriti ovu državu, obraniti je i omogućiti joj da postoji. Međutim političari su je doveli do ovog stanja u kojemu se danas nalazi.

Znači branitelji su odradili svoj dio posla a političari nisu kako vidimo i to je ta priča.

Narod.hr: S obzirom da ste istinski heroj Domovinskog rata, traže li vas, da mladeži, srednjoškolcima prenesete svoju istinu o Vukovarskoj bitci?

Ne, ja sve ove godine nisam od nikoga dobio niti jedan poziv. Jednom prilikom sam slučajno naišao i prijatelj me zamolio da se obratim djeci u jednoj osnovnoj školi. To je u ovih 24 godine bilo sve.

Narod.hr: Zbog čega niti jedan živući heroj Vukovara nema čin generala? Izuzimajući Blagu Zadru koji je čin dobio posthumno. Možete li objasniti zbog čega je tomu tako?

Ne da nema čin generala, nego nema niti neki viši čin. U biti ima ih nekoliko koji to ne bi zaslužili, međutim to je stvar politike koja se vodi prema braniteljima, zavadi pa vladaj.

Tako su i ova dva ministra iz Vukovara Pančić i Matić isto, to su zadnja dva čovjeka koji bi trebali biti na listi ljudi koji bi trebali voditi hrvatske branitelje. Krivim ljudima se daju odličja i priznanja, a ovim pravima ne, to je to.

Narod.hr: Kako komentirate smjenu vukovarske heroine dr. Vesne Bosanac, koju su čak i ispitivali na osnovu nekakvih optužnica vojnog suda iz Beograda?

Vidite sudbina dr. Bosanac i kako je ona prošla, tako su uglavnom prošli i svi hrvatski branitelji. O tome sam maloprije govorio, to je isti slučaj.

Narod.hr: Zbog čega u Hrvatskoj nema znanstvenih radova na temu obrane Vukovara. O tome se više zna u Izraelu nego u Hrvatskoj?

To je još jedna činjenica, dakle da se hrvatska država stidi Domovinskog rata.

Dakle, to je nevjerojatno, to je jedinstven slučaj u svijetu, mislim kakav je odnos prema ljudima koji su stvorili tu državu i prema državi koja je stvorena na krvi tih ljudi.

To je nevjerojatno, ali istinito!

Kada kažem da se stidi mislim općenito na odnos medija, politike svih ovih godina. A pogledajte što se danas događa.

Pogledajte prosvjede hrvatskih branitelja pred ministarstvom. Očito je da ne žele komunicirati s braniteljima, jer ti šatori inače ne bi postojali tamo. Pogledajte aktualnog ministra kakav ima odnos prema braniteljima, a on sebe smatra jednim od njih.

To je ono što sam maloprije rekao da se postavljaju krivi ljudi na mjesta gdje se odlučuje.

Narod.hr: Kako ocjenjujete današnje stanje u Vukovaru?

Vukovar je podijeljen grad. Srbi su se getoiziraili i izdvojili iz zajednice.

Na najbanalnijem primjeru kafića, točno se zna gdje odlaze Hrvati a gdje Srbi. Politika je opet ta koja je krivac tome. Da srpski političari hoće da se Srbi adaptiraju u hrvatsku državu onda bi to napravili, međutim očito da njima odgovara ovakvo stanje da bi mogli poentirati prije izbora.

Narod.hr: Kako komentirate stanje u Vukovaru s obzirom na politička kretanja u Srbiji?

Istina je da je tamo preko 50 posto biračkog tijela izabralo četnike, od predsjednika države koji je također bio aktivan u događanjima 1991. godine u ovim krajevima, pa i njihov premijer je također bio angažiran u srpskim paravojnim formacijama.

Kod njih je takva situacija, a kod nas je isto takva situacija.

Političari koji sada vode ovu državu moglo bi se reći kao da nemaju nikakve veze s ovom državom, kao da su političari iz neke druge zemlje.

Narod.hr: Kako komentirate izvješće SOA gdje se ukazalo na povezivanje četničkih elemenata iz Srbije s istomišljenicima u Hrvatskoj?

Poznato je da se ovdje po gradu pišu grafiti takvog sadržaja, a za vrijeme blagdanja u okolnim selima se naveliko četnikuje.

Međutim aktualna vlast ide sistemom nezamjeranja, ili linijom manjeg otpora. Također na više groblja postoje četnički spomenici koji veličaju tu njihovu paradržavu. Nikome nije palo na pamet da ih se ukloni.

To je opet ponavljam zbog politike prema Srbima koji ovdje u Hrvatskoj koriste sva prava, međutim obveze ih ne zanimaju. Aktualna politika im se ne želi zamjerati i zbog njihovih glasova u Saboru. Istovremeno branitelji su nezaštićeni, iza branitelja nitko ne stoji. Oni su prepušteni sami sebi.

Narod.hr: Ima li u policiji i sudstvu u Vukovaru pripadnika amnestirane neprijateljske vojske?

Više smo puta ukazivali na to. Oni koji su s oružjem napadali Hrvatsku i koji su ovdje ubijali i tko zna kakve stvari radili oni su sada vlast, oni su u hrvatskoj policiji, takvih ima u sudstvu, koji su sudili za vrijeme tzv. „Krajine“.

To je katastrofa, to je mazohizam hrvatske države prema svojim ljudima.

Narod.hr: Što vam naši političari kažu kada im predočite ovakve primjere?

Političari bježe od nas kao vrag od tamjana. Pogotovo od ljudi s kojima nema kompromisa što se tiče domoljublja.

Oni nas trebaju samo kada su izbori, inače kada sjednu na pozicije onda nas više ne trebaju. Znači bježe od nas mi nismo isto tijelo, kao da živimo u dvije različite države. Oni kroz politiku realiziraju svoje osobne potrebe, a za branitelje ih nije briga.

Od tih političara vrlo malo ima teško ih je i nabrojati koji su bili branitelji i branili Hrvatsku, zato se tako ponašaju i odnose prema hrvatskim braniteljima.

Narod.hr: Vaše mišljenje o radu ministra Matića nakon četiri godine mandata?

To je karijerist i prava elementarna nepogoda za hrvatske branitelje.

Oni su svjesno postavili takvog čovjeka, koji ima mrlju na svojoj braniteljskoj karijeri da ga postave na čelo ministarstva hrvatskih branitelja.

Oni preko njega realiziraju svoje interese odnosno drže tenzije prema braniteljima. To je katastrofa od čovjeka. Ja sam pisao o njemu već 2009. godine, da je on lažni hrvatski branitelj, da je mobiliziran, a sada vidite da su se pronašli i dokumenti da je 100 posto nesposoban za rad. O tome sam pisao 2009. godine, ali mediji to nisu objavili.

Narod.hr: Jesu li vaša očekivanja od nove vlasti koja je u dolasku jednaka, bolja ili lošija od ovoga što je bilo do sada?

Ljudi očekuju da će svaka promjena donesti boljitak. Tako i ovaj puta. Hrvatski branitelji očekuju da će im biti bolje no što je bilo do sada.

Narod.hr: Je li položaj branitelja u Vukovaru poboljšan dolaskom nove predsjednice Kolinde Grabar Kitarović?

Naša nova predsjednica, to je kao jedan udah zraka za utopljenika.

Osobito kada se sjetimo što je radio njezin prethodnik.

Molim Boga da takav bude i budući predsjednik Vlade i cijela Vlada.