Aktivist Tomašević gospodari Zagrebom i trenira strogoću nad svima koji misle drugačije, ali ubrzano zabija autogolove a njegovoj samovolji se približava kraj!, piše u svojoj reakciji čitatelj Narod.hr-a, stručnjak socijalne skrbi, čiji su podatci poznati uredništvu.
Užurbano srljamo prema suvremenim oblicima totalitarizma. Totalitarizmi i nekada i danas funkcioniraju po principu relativizacije autoriteta, zamjene teza o pravu i pravdi, a sve u cilju gušenja prava i slobode. Danas u većini država nema socrealističkih prijekih sudova i sadističkih zatvorskih čuvara, ali postoji evidentna diktatura samoproglašenih kvaziliberala, koji su u naravi ekstremni ljevičari. Najrigidniji režimi i tiranije u povijesti propagirali su uvođenje “reda”.
Stratezi kaosa imaju za cilj omalovažiti i difamirati stručnjake te ih bez suda optužiti i smijeniti, a osobe koje bi trebale biti na marginama interesa javnosti su svakodnevno u medijima koji ih prikazuju kao junake Novog doba! Prepoznajemo ih kao borce za rodnu ravnopravnost, čitaj ženska prava, dok se stručnjaci i znanstvenici priznati daleko izvan Domovine sustavno zlostavljaju, nad njima se vrši neviđeni medijski progon, prijeti im se, smjenjuje ih se… Dok nekorumpirani i dokazani stručnjaci reteriraju, zlostavljači se ujedinjuju i uzimaju pravdu u svoje ruke. Za proizvedeni kaos i destabilizaciju sustava odgovorni su vladajući jer su upravo oni dali okvir unutar kojeg se neometano izvršava strategija urušavanja struke i autoriteta!
U medijima, a onda i na društvenim mrežama, sustavno se stvara netolerantno ozračje i difamiranje onih koji drugačije misle. Vlasnici i urednici medija kreiraju medijski prostor obmanjujući javnost o raznim događajima, ljudima i situacijama, kako već njima odgovara. Kakve li parodije od tzv. neovisnog tiska! Činjenice i istraživačko novinarstvo nestadoše netragom pod diktatom vlasnika medija koji polažu monopol na istinu prilagođavajući ju interesima onoga koji (više) plaća.
U socrealizmu se nije dopuštalo govoriti ono što misliš o političarima, a danas je to dopušteno, ali se stvara percepcija da se ne može ništa promijeniti.
Francuski filozof Henri Hude svojevremeno je dao briljantnu opservaciju koja se osim Francuza tiče većine naroda, a osobito nas u Hrvatskoj. Prenosim samo manji dio njegovih riječi: “Francuski je narod suočen s novim totalitarizmom i njegovom formulom: počinje s apsolutnom slobodom da bi na kraju postigao savršenu diktaturu. To je zajednički zločinački pothvat poklonika apsolutne slobode… Vrijeme je za otpor…”
Lijevi ekstremisti, nekad i danas
Jürgen Habermas je bio prvi filozof koji je upotrijebio izraz “lijevi fašizam” kao sintagmu za ekstremno ljevičarske ideologe.
Negativne posljedice ekstremna ljevica se sustavno prešućuju u većini medija u Hrvatskoj… Lijeve radikalne grupe na Zapadu su bile su u prošlosti značajno aktivne i bile iznimno ekstremne, a neke su prerasle terorističke organizacije, kao na primjer Crvena armiju u Njemačkoj ili Brigate Rosse (Crvene brigade) u Italiji. Ljevičarska ikona revolucionar – Che Guevara, je 1967., rekao: “Mržnja je naš element snage u svakom konfliktu, ne nadmašuje mržnju prema neprijatelju, a našeg borca u hladan stroj za ubijanje”. Che Guevara je ubojica koji se i danas propagira kao simbol slobode duha i buntovništva, te i danas ima velik broj sljedbenika – ekstremno lijevih revolucionara.
Zeleno-lijevi anarhizam je pokret koji se širi diljem svijeta matematičkom progresijom s ekstremno lijevom ideologijom koja stavlja naglasak na zaštitu okoline, a sa skrivenim ciljem ukidanja svih institucija, nacionalne suverenosti te ukidanja same države. Takvi aktivisti prihvaćaju ili se zalažu za legalizaciju istospolnih zajednica, obezvređuju dokazane autoritete (iz struke) ukoliko se ne uklapaju u njihov svjetonazor, antipoduzetnički su orijentirani, podržavaju ili su dio LGTB pokreta i rodne ideologije, odbijaju argumente onih koji ih prozivaju da su ekstremni ljevičari, ali istovremeno mrze sve one koji se ne uklapaju u njihovu viziju (neposredne) demokracije!
I u svijetu i kod nas raste broj tzv. liberalnih intelektualaca koji svoju isključivost pokazuju kada glavnu prijetnju današnjice vide u desničarski orijentiranim skupinama ili, neokonzervativnim političarima”, a(li) ne i u lijevim ekstremistima! Ovdje podsjećam da su početkom 2016. svjetski mediji pokrenuli moralnu paniku kako u bivšim socijalističkim zemljama (Hrvatskoj, Mađarskoj i Poljskoj) prijete konzervativne revolucije. Kome treba dokazivati da je konzervativno u političkoj terminologiji u suprotnosti s revolucionarnim?! Jedan je hrvatski sociolog prije nekoliko godina napisao knjigu pod naslovom Demokratski diktatori. To me asocira na političku sintagmu iz jednopartijske bivše Jugoslavije, demokratskog centralizma i/ili diktature proletarijata. Stranka Možemo! se ponaša boljševički, za sada bez otpora, te vladaju Zagrebom “po Staljinovoj ideji da je kadrovska politika osnova svake politike” (Žarko Puhovski).
Dr. Željka Markić je nedavno u „Bujici“ argumentirano govorila o primjerima političke egzekucije u režiji platforme Možemo! Konkretno, govoreći o medijskom progonu stručnjakinja koje štite djecu iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba je naglasila: “Poliklinika je poduzela sve korake da bi se, zaštitili od neistina. Tu nema priče o slobodi medija. Ne znam kako nije neugodno premijeru Plenkoviću ni gradonačelniku, izjednačavati slobodu medija, pravo novinara, pravo portala, H-altera, bilo kojeg drugog da objavljuju laži… To je procijenio i sud…
Nije sloboda govoriti neistinu, stvarati dojmove kod njih i objavljivati samo jednu stranu priče… Imate glavnog urednika portala koji je član Možemo! i koji je pisao program za stranku Možemo! i gradonačelnika iz istog miljea koji smjenjuje Upravno vijeće na temelju neistinitih članaka iz H-altera, zbog kojih je sud odredio mjeru. Gradonačelnik smjenjuje članove Upravnog vijeća, a upravo je zadatak Upravnog vijeća i ljudi koji vode neku instituciju da zaštite ugled te institucije. Gradonačelnik stoji iza glavnog urednika iz njegove stranke koji je neprekidno iznosio neistine o instituciji koja je u vlasništvu grada Zagreba. To nije sofisticirana metoda, to je vrlo sirova metoda…To je o je razina političke egzekucije! Oni nameću ideološku temu, feministički narativ koji govori da su žene uvijek jedine žrtve, a to nije istina” – naglasila je dr. Markić. Pitam se kakvi se privatni i drugi odnosi pletu između Možemo, novinara, aktivista, političara i drugih aktera ove priče i vjerujem da ćemo to i saznati u idućim mjesecima. Siguran sam da im se brzo približava kraj!
I Krešimir Miletić diplomirani socijalni radnik, je u zadnjem razgovoru za Narod hr. komentirao prijetnje koje dobivaju stručnjaci koji štite djecu od estradnih “zvijezda” te apelirao; “Policija je trebala odmah po saznanju i prijavi reagirati i pokrenuti odgovarajuće postupke…. Imamo ponovljene scenarije u kojem netko tko ima moć zloupotrebljava tu istu moć za napadanje tog istog sustava ili konkretnih osoba. A ključno za definiciju nasilja je upravo moć i kontrola…”
Još se nisam smirio od egzekucije Poliklinike, kad se desio slučaj ZG Holdinga. Upravo čitam kako je smijenjeni Ante Samodol na svom blogu (prenio je Index) opisao svoju i Vukovićevu egzekuciju od strane Možemo! u Nadzornom odboru ZG Holdinga, na čelu s Tomaševićem i njegovom zamjenicom Dolenec. Među ostalim Samodol piše: „Počinje novi tjedan – 4.10.2021., a u sjedište ZGH dolazi D. Juričan i odlazi s Vukovićem kod Sandre Benčić u sjedište Možemo. Prema Vukoviću, tražili su da se razlaz napravi na miran način, što god to značilo. Nudili su mu da sam predloži formulaciju razrješenja. Vuković joj je predložio da napišu da nas razrješuju jer smo poštovali zakone i brinuli o interesima ZGH. I da u tom slučaju neće ni jednu riječ reći u javnosti. A ako daju neistinito obrazloženje, morat će se javno očitovati zbog vlastitog integriteta i javnog interesa. Čak su mu nudili mjesto savjetnika Uprave, što ponosni Vuković odbija s gnušanjem. Sastanak je bio dramatičan gdje ga je Benčić optužila za manipulaciju i ucjene…, a ja u samo sto dana prošao put od frajera koji se ne da j… do ucjenjivača.
Kad se Vuković vratio u ured dočekuju ga novi članovi Uprave i traže primopredaju, on traži dokument o razrješenju, a kako ga nisu imali, traži da izađu iz ureda… Nakon toga ubrzo dolazi potpisana odluka i primopredaja se izvršava u 13h. Istovremeno ide njihova uvježbana objava da je uzrok smjene otežana suradnja, ali ne govore u čemu je problem u suradnji, skrivajući da nam cijelo vrijeme zabranjuju, uskraćuju, ne daju, krše sve dogovore, ne zanima ih stabiliziranje ZGH, već igre moći, u potpunosti podržavaju nelegalne zahtjeve NO, ruše naš integritet – zapravo nas varaju u odnosu na sve što su rekli i obećali 13.6.2021.“
Referirajući se na ovaj najnoviji skandal Tomaševića i ugledni psihijatar Vukušić na svome facebook profilu stanje u Zagrebu opisuje kao “horor”, niti pola godine od dolaska nove gradske vlasti, koje karakterizira diletantizam, licemjerje i dvoličnost! Tomašević bi ukinuo pojam otuđenja i zadirao u kompetencije svjetskih eksperata iz psihologije, a zaboravlja da je upravo taj pojam u sociologiji uveo sam Karl Marx. On bi se danas odrekao ne samo njega nego i Staljina ili Lenjina i ostalih boljševika, ali bi provodio (iste) njihove metode odstrela neistomišljenika!
Metode porobljavanja i gušenja sloboda danas
Nisu samo iz platforme Možemo egzekutori onih koji su drugačijeg mišljenja. Njima su se pridružili i članovi predsjedništvo SDP-a koji su nedavno iz stranke izbaciti (svojih) sedmero saborskih zastupnika koje su etiketirali kao “kolovođe” pobune protiv šefa Parije!
Politički aktivizam aktualnog zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića je došao iz punk glazbe, a čitamo i da ga je “alternativna kultura odvela u smjeru lijevih i zelenih ideja.” Gluplje izjave odavna nisam čuo! Uglavnom, taj i takav Tomašević se u gerilskoj akciji prometnuo u prvoborca protiv načina vladavine Milana Bandića, a ostao je to i danas, davno nakon što je bivši gradonačelnik preminuo! Osim što je vješt po uzimanju novaca od Soroševe zaklade, državnog proračuna i blagajne grada Zagreba, nije imao dana radnoga staža u privatnom ni javnom sektoru. Aktivist tipa Tomaševića danas gospodari Zagrebom i trenira strogoću nad svima koji misle drugačije, ali ubrzano radi na vlastitom političkom samoubojstvu!
Ljudi sve više uviđaju populističke istupe takvog tipa “urbanih političara” koji: 1. odbijaju nacionalne simbole, a slave obljetnice boljševičkih režima, 2. podržavaju ili su dio LGTB pokreta, rodne ideologiju, prihvaćaju ideju ili se zalažu za legalizaciju istospolnih zajednica, građanskog odgoja i svega što je u suglasju s ekstremno lijevim svjetonazorom, 3. antipoduzetnički su orijentirani, a(li) obilato koriste sredstva iz inozemstva za promoviranje svojih svjetonazora, 4. predstavljaju se borcima za ljudska prava a(li) ne i djece 5. one koje nisu dio njihovog svjetonazora medijski difamiraju, 6. “furaju se” na miroljubivost, ali ne vole “dođoše” i one koji se nisu asimilirali u njihovu percepciju urbanog ambijenta i 7. dokazane autoritete, ako se ne uklapaju u njihov svjetonazor relativiziraju, obezvrjeđuju ili besramno smjenjuju. Takvi tipovi ako nemaju suradnike, čitaj poslušnike onda ih doživljavaju kao suparnike i boljševički eliminiraju. “Od krize je nepodnošljivija bahatost i samovolja vlastodržaca” (Jasmina Popović).
No, svakoj samovolji dođe kraj. Zato dijelim mišljenje s dr. Ivicom Šolom koji je na jednoj televiziji izjavio da će Tomaševića najkasnije za godinu dana gađati smrdljivim jajima, čak i oni koji su mu dali glas! Sve su to činjenice koje daju za pravo Zvonimiru Hodaku koji je jednu od zadnjih svoji kolumni provokativno naslovio: “Dobio sam inspiraciju za naslov knjige – ‘1991. godina koja se vraća”.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
