Paljenje Trnjanskih kresova, pod pokroviteljstvom Možemovskog Grada Zagreba, ponovno je otvorilo duboke ideološke podjele u Hrvatskoj, ali i još uvijek svježe rane hrvatskih branitelja koji su krvarili za modernu hrvatsku državu koju je Jugoslavenska armija pod simbolom komunističke crvene petokrake razarala.
Malo prije večeri u subotu na nasipu kod zagrebačkog Mosta slobode obilježeno je tzv. “oslobođenje Zagreba 1945. godine od ustaškog režima”.
> Šarić: Angažiran sam kao redar na Kresovima; ne smijem biti pijan i moram paziti na ustaše u kapuljačama
> Trnjanski kresovi: Neokomunistički dernek u čast partizanskim zločincima i pljačkašima
“Partizanke i partizani – hvala!”, “Ujedinjeni protiv fašizma”, “Ujedinjene protiv transfobije”, bile su neke od poruka koje su sudionici te jugokomunističke manifestacije isticali.
Komentari na Trnjanske kresove ističu da su oni simbol veličanja jugoslavenskog komunizma i titoističkog nasljeđa, povezujući je s poslijeratnim zločinima, represijom i totalitarnim sustavom. Kritičari ističu da se pod pojmom antifašizma prikriva opravdavanje komunističkih zločina te upozoravaju na ideološke podjele u hrvatskom društvu.
Zagrebački političar Trpimir Goluža poziva se na izvješća britanskih diplomata iz 1945. godine te ističe da su Trnjanski kresovi simbol početka komunističkog terora, a ne slobode.
> Ovi dokumenti dokazuju: Likvidacije zarobljenika i civila izvedene su planski, sustavno i institucionalno
Marin Vlahović manifestaciju opisuje kao dokaz propasti socijalističke ideologije, dok Dubravko Gvozdanović govori o “dvije Hrvatske” – jednoj utemeljenoj na Domovinskom ratu i drugoj koja, romantizira jugoslavenski režim i JNA.
Hrvatski branitelji i zatočenici srpskih logora Damir Plavšić i Stipo Mlinarić povezuju simbole jugoslavenskog komunizma s agresijom JNA na Hrvatsku 1991. godine te kritiziraju javno isticanje petokrake i obilježavanje Trnjanskih kresova. Naglašavaju da je moderna hrvatska država nastala u Domovinskom ratu, a ne u komunističkoj Jugoslaviji.
Novinar i kolumnist Ivan Hrstić prenosi stajalište da 9. svibnja u državama istočne Europe ne može biti slavljen isključivo kao Dan pobjede, jer je nakon završetka rata uslijedila višedesetljetna komunistička diktatura.
Trpimir Goluža: “Britanci su već 1945. znali da su Trnjanski kresovi bili partizanske lomače”
Zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini Trpimir Goluža ističe da se pod krinkom antifašizma i danas glorificira titoistički režim obilježen poslijeratnim terorom, represijom i masovnim grobnicama. Trnjanske kresove opisuje kao simbol početka komunističkog nasilja, a ne slobode i demokracije. Svoj je komentar istaknuo naslovom: Britanci su već 1945. znali da su trnjanski kresovi bili partizanske lomače.
“Od svibnja 1945. prošla je 81 godina, no još uvijek dijelom javnosti dominira glorificiranje titoističkog antifašizma koji je sa sobom donio “slobodu” prožetu egzekucijama bez suđenja i iza sebe ostavio masovne grobnice o kojima se pola stoljeća nije smjelo govoriti, a koje se i dan danas stidljivo pokazuju javnosti.
> Je li točno da je Pavelić rekao da nije bilo Tita, ne bi bilo niti Hrvatske?
Suvremeni “hrvatski antifašisti” uporno već desetljećima zlorabe časni pojam antifašizma za svoje perfidne rabote.
Nasljednicima nelustriranih totalitarističkih silnika, antifašizam služi samo kao paravan za prikrivanje nečasne komunističke prošlosti.
Ustrajnošću u obmanjivanju hrvatske javnosti nastoje abolirati vlastitu totalitarističku društvenu odgovornost.
Zaštitnici crvenog totalitarizma tu su isključivi. Beskrupulozno lažu i obmanjuju, a svaki pokušaj rasvjetljivanja romantičarske jugoslavenske historiografije tumače filoustaštvom.
No, službeni dokumenti vlada zapadnih antifašističkih zemalja jasno otkrivaju istinu o karakteru jugoslavenskog titoističkog antifašističog pokreta.
> Tomaševićeva vlast Trg Republike Hrvatske u aplikaciji za gradske radove i dalje naziva – Titovim!
CYRILL WAKEFIELD – HARREY, generalni engleski konzul u Zagrebu u svibnju 1945., u izvješću Forreign Officeu koje je sastavio 27. studenoga 1946. sumirao je svoj jednogodišnji boravak u Hrvatskoj pri čemu je vrlo zorno svjedočio o uspostavi komunističke vlasti:
“U ovom razdoblju vidio sam da je u Hrvatskoj uspostavljena tiranija čija moć seže u svaki kutak misli i volje naroda a u cilju da se zakoči svaki impuls koji komunistička vlast smatra nepoželjnim.
Razdoblje se završava izborima na kojima je, kako je objavljeno, u nekim krajevima glasalo čak 100% birača. Drugim riječima, završava terorom koji je postigao savršenstvo u akciji, terorom koji se provodi lukavstvom i tajnošću koju Europljani jedva mogu zamisliti a još manje iskusiti.
> Započelo veličanje partizanskih zločinaca: Trnjanski kresovi pod budnim okom policije
Europski narodi, odrasli u slobodi i sa skoro nesvjesnim povjerenjem prema vlastima, često su naivni u prosudbama koje si tiču ovakvih pitanja jer mnogo toga uzimaju ‘zdravo za gotovo’.
Teror o kojemu govorim, ustvari je vrlo brižljivo skriven kao što su moć i ličnosti Komunističke partije skriveni u strukturi države koja sve pokriva. Ove metode uključuju torturu i neljudski tretman u koncentracijskim logorima, deportaciju, denuncijaciju, diskriminaciju, nesigurnost, nemilosrdnu i najfiniju mrežu partijskih i policijskih špijuna.
> Licemjerno: Gotovac se ograđuje od jugonostalgije, dok istovremeno preuveličava nepostojeći fašizam
Oni su instruirani da u stanovništvo unose strah i vješto stimuliraju masovnu histeriju, da unište svaku želju za objektivnom istinom, kao i svaku osobnost i želju za samoizražavanjem – a što je temelj zapadne civilizacije.”
Britanski antifašisti još su prije 80 godina znali ono što tobožnji hrvatski antifašisti još dan danas ne žele priznati:
Trnjanski kresovi bili su partizanske lomače koje su predskazale teror i likvidiranje neistomišljenika, a ne plamen istinske slobode i demokracije”, zaključuje Goluža.
Marin Vlahović: “Ovi su prizori apsolutni poraz komunističkog lažnog antifašizma”
Novinar i voditelj emisije Fenomen tjedna na Z1 Televiziji Marin Vlahović podsjeća da je pravi problem što takve manifestacije mi svi plaćamo.
“Na neki način, možda i nije najgora stvar što postoje Trnjanski kresovi, jer kada pogledate tu ekipu, onda je jasno da se tu radi o antireklami i pokazatelju potpune propasti i nestanka socijalističkog sustava.
Nekoliko stotina nesretnica i nesretnika, skupljeni zbrda-zdola, pola vjerojatno iz susjednih zemalja, fluidnog identiteta i nesređenog, kaotičnog života, jednostavno su jadni.
Ako je to ono na što su spali, onda su ovi prizori apsolutni poraz komunističkog lažnog antifašizma. Takvi su, da ih ni oni kojima se klanjaju, ne bi željeli u svom taboru. Zato, samo neka bubnjaju. Jedini pravi problem je što im mi to plaćamo”, komentirao je ovu manifestaciju Vlahović.
> Vlahović o slučaju Vejzović vs. Thompson: A mogla je zavijati u operama glazbene ikone nacizma…
Dubravko Gvozdanović: “Od Vukovara do Trnjanskih kresova: sukob dvije Hrvatske koji nikada nije završio!”
Poznati hrvatski sudski vještak za balistiku, hladno i vatreno oružje, te branitelj Vukovara Dubravko Gvozdanović suprotstavlja dvije slike Hrvatske: jednu koja se veže uz Domovinski rat, hrvatsku vojsku i hrvatski nacionalni identitet, i drugu koja romantizira jugoslavenski i titoistički komunistički naslijeđeni poredak kroz Trnjanske kresove i simboliku JNA.
Suvremena Hrvatska utemeljena je u Vukovaru i obrani države 1991., a ne u Jugoslaviji, te da se danas nepravedno relativizira Domovinski rat dok se tolerira veličanje simbola bivšeg režima, upozorava Gvozdanović.
> Maloljetnik položio vijenac Titu odjeven u uniformu JNA: Reagirala policija, fotografija uklonjena
“Od Vukovara do Trnjanskih kresova: sukob dvije Hrvatske koji nikada nije završio!
Ako želimo vidjeti pravu sliku jednog društva njega u pravilu nećemo u potpunosti vidjeti kroz neke velike političke govore, službene manifeste niti pompozne državne ceremonije. Ono što razotkriva pravo naličje društva u načelu su tek sitnice, oni naizgled prolazni događaji koji brzo padaju u zaborav poput primjerice dvije fotografije nastale gotovo pa u isto vrijeme.
Tako na jednoj fotografiji imamo hrvatskog vojnika, rođenog Vukovarca, mladog čovjeka, sportaša i u konačnici profesionalca, koji je na izuzetno zahtjevnom vojnom natjecanju u Sjedinjenim Američkim Državama osvojio drugo mjesto u konkurenciji s američkom i kanadskom elitom. I sve to pod hrvatskom zastavom i u odori hrvatske vojske.
> Marijan opovrgava Klasića: Partizani su osvojili vlast uz ključnu pomoć Staljina i Saveznika
Taj mladi vojnik predstavljao je državu nastalu u Domovinskom ratu. Državu koju su stvarali hrvatski branitelji, među njima njegov otac, djed, stričevi i tetak odnosno ljudi koji su pod granatama Vukovara krvarili za samostalnu Hrvatsku, jednako kao što su i drugi branitelji bili spremni položiti svoje živote na Maslenici, Južnom bojištu, Velebitu i dr.
S druge pak strane, na nekoj drugoj fotografiji scena iz Pule! I tu imamo gotovo pa identičnu situaciju mladog vojnika no ovaj put u „uniformi“ JNA. Fotografija je nastala tijekom obilježavanja godišnjica smrti Josipa Broza Tita, čovjeka čiji režim iza sebe nije ostavio samo mitologiju „antifašizma”, nego i Bleiburg, Križni put, Goli otok, političke progone, jednopartijski totalitarizam i desetljeća gušenja hrvatske državne ideje. I dakako stotine znanih i neznanih jama, rupetina i pećina u kojima su zatrpani leševi desetina tisuća, najvećim dijelom, nevinih ljudi. I to ne samo muškaraca već žena i djece također.
A onda na tom skupu u čast tog i takvog čovjeka pojavljuje se mladić, navodno maloljetan, u „uniformi“ bivše JNA i polaže vijence čovjeku čija je vojska prije samo tri desetljeća razarala Vukovar, Škabrnju, Zadar, Šibenik, Dubrovnik, Osijek, Karlovac, Vinkovce i brojne druge hrvatske gradove.
A što nam govore te dvije fotografije?
Jeli to priča o odori i uniformi ili je to u stvari priča o dvije Hrvatske.
U jednoj priči narativ je okrenut budućnosti, radu, disciplini, profesionalizmu i identitetu suvremene hrvatske države dok nam druga priča nudi narativ zarobljen u jugoslavenskoj nostalgiji, političkoj mitologiji i romantiziranju režima koji je svoju moć održavao represijom.
> Hitrec: Na vrijeme sam se odselio iz Zagreba
> Žestoka rasprava o pokroviteljstvu Trnjanskih kresova: ‘Zagreb je tada oslobođen od Hrvata’
U svakom slučaju izopačenost hrvatske stvarnosti najjasnija je u činjenici da je „uniforma“ iz druge priče razarala grad iz kojeg potječe hrvatski vojnik u „odori“iz prve priče nastojeći u korijenu sasjeći bilo koju mogućnost njegovog egzistencijalnog postojanja.
Ovo hrvatsko proturječje jasno ukazuje da danas živimo u društvu u kojem se svaki pokušaj naglašavanja nacionalnog identiteta, Domovinskog rata ili hrvatskog vojnog ponosa vrlo brzo pokušava etiketirati kao „ekstremizam”, „revizionizam” ili pak „fašizacija društva”, dok se istodobno potpuno normalizira javno veličanje simbola komunističkog totalitarizma i vojske koja je sudjelovala u brutalnoj agresiji na Hrvatsku.
> Kumrovec i Trnjanski krijesovi: SDP i Možemo veličaju progon neistomišljenika i ubijanje nevinih
Zanimljivo je, pa čak i pomalo zastrašujuće, kako dio političke i medijske scene danas vidi fašizam u gotovo svakom detalju koji odstupa od njihovog ideološkog obrasca.
Problematična im je hrvatska zastava na koncertu, hrvatski vojni simboli, branitelji, povijesni grbovi ili domoljubna retorika.
> Gvozdanović o istupu Orešković: Povezivati molitelje sa ubojstvom žene je perverzija zdravog razuma
Ali s druge strane im nikako nije problem kada se mladić odjene u „uniformu“ JNA i javno paradira ulicama države koju je vojska u toj uniformi nastojala brutalnu uništiti. Njima nije problem kada se Tito predstavlja gotovo kao moralna vertikala kao što im nije problem kada se pale Trnjanski kresovi kao svojevrsni ritual evociranja jednog propalog sustava. A upravo je taj sustav desetljećima gušio hrvatsku državnost i očito ga nastoji ugušiti i danas.
Jer kako reče svojedobno drug Senf u podkastu na pitanje gdje će ići na Paradu ponosa ili Kolonu sjećanja u Vukovaru „da je vrijeme da rat ostavimo iza sebe jer je skoro prošlo trideset godina od njega“ te nakon toga ode ponosno paliti Trnjanske kresove…
Treba otvoreno reći nešto što danas većina MS medija izbjegava, a to je da suvremena hrvatska država nije nastala 1945. godine, nije nastala ni zbog AVNOJ-a niti ZAVNOH-a.
Današnja Hrvatska nastala je u Domovinskom ratu i to krvlju hrvatskih branitelja u nametnutom, obrambenom ratu protiv agresije upravo one vojske čiju „uniformu“ danas neki „dodatci jelima“ i njegovi sljedbenici pokušavaju romantizirati.
> Političke reakcije na Terezin žal zbog Tita: ‘Sva istina leži u kostima našeg naroda’
Također valja istaknuti da je ZAVNOH svakako dio hrvatske povijesti i antifašističke borbe protiv nacizma. I to nitko ozbiljan niti ne osporava. No, konstantni pokušaji da se ZAVNOH politički nameće kao ključni i gotovo jedini temelj suvremene Hrvatske, a pritom uz sustavno potiskivanje Domovinskog rata, nije slučajan.
Naprosto se radi o jasnom pokušaju redefiniranja identiteta hrvatske države.
Naime, Domovinski rat nosi nešto što dio postjugoslavenske političke svijesti nikada nije do kraja prihvatio, a to je konačni raskid s Jugoslavijom.
> Analiza: Ovako Novosti i Vida TV prikazuju totalitarni komunistički režim i diktatora Tita
Nikako nije slučajno da se zato danas često događa apsurdna situacija u kojoj se više energije ulaže u reinterpretaciju Drugog svjetskog rata nego u očuvanje istine o Domovinskom ratu. Kao da se Hrvatsku uporno pokušava vratiti unatrag, u ideološke rovove prošlog stoljeća, umjesto da gradimo vlastiti identitet na iskustvu suvremene borbe za slobodu.
I baš upravo zato slučaj vojnika Palijana nije samo sportska ili vojna priča!!!
Njegov primjer simbolizira jednu Hrvatsku koja zna tko je, Hrvatsku koja se ne srami svojih branitelja, svoje vojske, svoje zastave i svoje pobjede u Domovinskom ratu. I svakako Hrvatsku koja želi biti suvremena zapadna država, ali bez kompleksa prema vlastitoj prošlosti.
> Šarić: Senfe, jugoslavenskoj zastavi je itekako mjesto na Trnjanskim kresovima
Nasuprot tome stoji fotografija mladog čovjeka u „uniformi“ JNA. Ova fotografija nije opasna zbog jednog jadnog i vjerojatno ideološki obmanjenog mladića. Ona je opasna jer pokazuje koliko je duboka ideološka konfuzija društva koje vlastitoj djeci nije u stanju, svjesno ili nesvjesno, objasniti tko je stvarao Hrvatsku, a tko ju je rušio!?
Niti jedna ozbiljna država ne može dugoročno opstati ako relativizira vlastite temelje, a temelj suvremene Hrvatske nisu ni Trnjanski kresovi, ni jugoslavenske parade, ni nostalgija za diktatorom već njen temelj leži u Vukovaru, u Škabrnji, na Velebitu…. U svim onim rovovima gdje su hrvatski branitelji stvarali državu koju danas mnogi uzimaju zdravo za gotovo.
Uspoređujući fotografije hrvatskog vojnika Palijana i mladića u „uniformi“ JNA vidjeti ćemo da između njih ne postoji samo generacijska razlika već još tužnije, velika i očito nepremostiva civilizacijska razlika“, zaključno upozorava Gvozdanović.
Damir Plavšić: “Gazi, gazi ustaše, ustašeee, viču mladi u Zagrebu?”
“”𝐆𝐀𝐙𝐈, 𝐆𝐀𝐙𝐈 𝐔𝐒𝐓𝐀Š𝐄, 𝐔𝐒𝐓𝐀Š𝐄𝐄𝐄” Viču li to mladi 𝐇𝐑𝐕𝐀𝐓𝐈, možda i članovi 𝐬𝐭𝐫𝐚𝐧𝐤𝐞 𝐌𝐎Ž𝐄𝐌𝐎 u našem 𝐠𝐥𝐚𝐯𝐧𝐨𝐦 𝐠𝐫𝐚𝐝𝐮 𝐇𝐫𝐯𝐚𝐭𝐬𝐤𝐞 𝐙𝐚𝐠𝐫𝐞𝐛𝐮?”, podijelio je video o Trnjanskim kresovima vukovarski branitelj Damir Plavšić, zatočenik srpskih logora, umirovljeni satnik Hrvatske vojske.
O Domovinskom ratu napisao je do sada tri knjige, a prema njegovoj ‘Bitki za Vukovar’, zajedno s poznatim HOS-ovcem Damirom Markušem, realizirana je istoimena predstava.
>Branitelj Plavšić za Narod.hr o 200. predstavi ‘Bitka za Vukovar: Činimo čuda uz Božju pomoć, od Ministarstva kulture nema pomoći
> Damir Plavšić za Narod.hr: ‘Bojao sam se da su životi poginulih izgubljeni uzaludno’
Stipo Mlinarić: “Kao netko tko je prošao Vukovar, u Tomaševićevu piru vidim potpuno isti onaj duh koji je likovao nad nevinim žrtvama Vukovara”
Stipo Mlinarić, bivši pripadnik takozvanog Turbo voda koji je branio Vukovar od agresorske Jugoslavenske armije i četnika, zatočenik srpskih koncentracijskih logora, saborski zastupnik Domovinskog pokreta, uspoređuje obilježavanje Trnjanskih kresova s veličanjem zločina i jugoslavenskog komunističkog nasljeđa.
Povlači paralelu između poslijeratnih likvidacija i događaja iz Domovinskog rata. Ističe da se u hrvatskom društvu i dalje relativiziraju komunistički zločini i manipulira povijesnim činjenicama, dok se istina o masovnim grobištima i žrtvama još uvijek nedovoljno istražuje.
> HRT u jugoslavenskoj propagandi: Kesovija hvalila Tita, Stanković ni riječi o zločinima
“Svakome tko ima malo poštovanja za nevine i bez suđenja ubijene, za strijeljanje djece, civila, teško je i mučno danas i ovih dana gledati kako se usred Zagreba radi ono što su u Vukovaru radili jugočetnici onih nekoliko godina nakon njegova pada, do mirne reintegracije”, podsjeća Mlinarić.
“Slavili su pokolj, zločin, genocid nad tajnim, masovnim grobištima u otetom gradu. A da nismo oslobodili Vukovar, isto bi tako radili i dan danas. Jer su ti razbojnici s petokrakom na čelu najveći lažljivci i iskrivljivači povijesnih činjenica.
Kad ih upoznaš, jednostavno znaš da baš ništa od onoga što govore nije istina. Iskrivljivanje i preuveličavanje redovito je pravilo u njihovoj politici i medijima, tako da se prema svemu što oni govore trebaš postaviti onako kako se postaviš kad kupuješ na tržnici u Istanbulu: sve je preuveličano i čim ti trgovac kaže cijenu, znaš da nije ni pola od toga. Tako je i kod ovih s petokrakom, ili 100 puta umanjeno ili 100 puta uvećano. Ili potpuno zanijekano.
> Mišetić: Može li se grad koji je uveden u totalitarni sustav smatrati slobodnim?
> Vučemilović: Tomašević i njegova sljedba ne slave demokraciju, nego jedan diktatorski režim
Taj mentalitet laganja i preuveličavanja u Jugoslaviji došao je iz iste kuhinje. Naravno da je to smiješno, da je to cirkus i smijurija od povijesti i istine. Ali daleko je tragičnije što se ta smijurija i dalje nastavlja u glavnom gradu Hrvatske i što danas tu smijuriju od sjećanja i obilježavanja svjesno i namjerno Tomašević „prodaje” svojom proslavom „oslobođenja Zagreba””, ističe Mlinarić.
“Kad proživite ono što sam ja proživio, kad vidite što sam ja vidio i kad znate što ja znam, onda vam je apsolutno jasno da je ulaskom srpskih koljača morao biti isti obrazac klanja, ubijanja, sakrivanja grobova, planskog probiranja, sve, baš sve isto kao što su radili u Vukovaru. Toliko je sličnosti da je potpuno jasno kako je sve to bilo negdje već naučeno pa je zato onako rutinski odrađeno”, upozorava Mlinarić.
“Vukovar je bio samo ponavljanje i slika onoga što se događalo u Zagrebu. S ogromnom razlikom što taj Zagreb, na žalost i sramotu svih nas, još uvijek nije otkopao svoju Ovčaru, svoju Petrovačku dolu i što duboka država još uvijek opstruira otkrivanje istine te dostojanstveno iskapanje, sahranu i obilježavanje tih masovnih grobišta.
> Započelo veličanje partizanskih zločinaca: Trnjanski kresovi pod budnim okom policije
Kao netko tko je prošao Vukovar, u Tomaševićevu piru vidim potpuno isti onaj duh koji je likovao nad nevinim žrtvama Vukovara. Sve to tjera me na veliki oprez i sumnju u sve ono što kažu i govore u Jasenovcu.
Stoga i ne idem tamo jer bi moj dolazak dao legitimitet tim lažima. Kao branitelj i logoraš i kao netko tko ima dubok respekt prema svakoj žrtvi i prema istini o žrtvama, ne mogu sebi dopustiti sudjelovanje u tim manipulacijama koje traju još i danas. No kad bi se te žrtve istražile, s dubokim poštovanjem rado bih otišao i svojom gestom dolaska iskazao isto ono što činim svake godine u Vukovaru ili kao što sam to učinio u Auschwitzu.
Laži i manipulacije koje smo oslobađanjem Vukovara prekinuli, u Zagrebu i Jasenovcu i dalje se nastavljaju. Ali ne zadugo, uvjeren sam, jer mrtve kosti sve više svjedoče”, zaključno poručuje Mlinarić.
Perković: “Zašto se hrvatski domoljubi procesuiraju za svaki povijesni simbol, dok se otvoreno slavlje simbola pod kojima je pao Vukovar naziva “kulturnom manifestacijom”?”
Mario Perković, politički i društveni aktivist kritizira Trnjanske kresove i javno isticanje jugoslavenske simbolike. Upozorava da se time rehabilitira ideologija i ikonografija povezane s agresijom JNA na Hrvatsku 1991. godine. Podsjeća da je moderna hrvatska država nastala u Domovinskom ratu, a ne u komunističkom nasljeđu, te poziva na zabranu veličanja simbola JNA i totalitarne petokrake.
“MASKE SU PALE: Dokle će nasljednici agresora iz ’91. glumiti “osloboditelje” usred Zagreba?
Dosta je bilo bježanja u daleku povijest! Idemo pričati o onome što smo vidjeli, osjetili i što nas i danas boli. Pišem ovo kao aktivist Mario Perković, kao unuk domobrana, ali prije svega kao Hrvat koji odbija šutjeti dok se u 2026. godini rehabilitira ikonografija koja je sravnila Hrvatsku sa zemljom 1991. godine!
1. Peovićka, Tomašević i Orešković – Čije pobjede vi slavite?
Dok vi palite “kresove” po Zagrebu i s ekrana HRT-a vičete „Smrt fašizmu“, koga vi točno nazivate fašistima?
Za Katarina Peović, fašist je očito svaki Hrvat koji je ’91. uzeo pušku u ruku da obrani svoj kućni prag od te vaše “slavne” petokrake.
> Tomašević i Pusić prijavljeni DORH-u zbog veličanja totalitarnog režima; pričali smo s autorom prijave
Za Tomislava Tomaševića, koji dopušta parade s agresorskim zastavama, Vukovar je očito samo usputna stanica, a ne krvava rana.
Za Daliju Orešković, pravda je slijepa samo kad treba procesuirati one koji vrijeđaju dostojanstvo pobjednika iz Domovinskog rata.
2. Istina o 1991. godini – Pod kojom zvijezdom je pao Vukovar?
Ne dopustite da vam prodaju priče o “antifašizmu”. Mi se jako dobro sjećamo:
Tenkovi koji su kretali iz Beograda na Hrvatsku imali su PETOKRAKU.
Avioni koji su raketirali Banske dvore imali su PETOKRAKU.
Krvnici koji su na Ovčari ubijali ranjenike imali su PETOKRAKU.
Ista ta JNA, izravna nasljednica ideologije koju vi danas slavite, koristila je istu tu parolu „Smrt fašizmu“ dok je granatirala Dubrovnik i palila sela po Slavoniji. Za njih smo svi mi bili “fašisti” jer smo htjeli svoju državu. Danas, Peovićka koristi istu tu retoriku – retoriku agresora!
> Najviše ste čitali o Sandri Benčić, Modriću, SNV-u i Dujmoviću
3. Pitanje za DORH i državne službenike: Čuvate li vi Hrvatsku ili njezine krvnike?
Pitam vas, gospodo koji primate plaću od hrvatskog naroda:
Kako je moguće da u glavnom gradu RH dopuštate skupove s ikonografijom vojske koja je izvršila agresiju na našu zemlju?
Zašto se hrvatski domoljubi procesuiraju za svaki povijesni simbol, dok se otvoreno slavlje simbola pod kojima je pao Vukovar naziva “kulturnom manifestacijom”?
Dokle ćete kažnjavati žrtvu, a štititi ideologiju krvnika? Vaša šutnja na Tomaševićeve kresove i Peovićkine prijetnje je veleizdaja svakog branitelja koji je stao pred tenk ’91.!
4. Jastreb u kukuruzu protiv Salona ostavljenog u studiju
Dok je Mile Dedaković – Jastreb kroz kukuruzni put, pod kišom granata te iste petokrake, ulazio u Vukovar da spasi narod, vaši ideološki preci su planirali kako nas istrijebiti.
Danas vi, u toplim studijima i pod zaštitom policije, glumite moralne vertikale.
Niste bili s nama ’91., niste branili Hrvatsku od petokrake – vi je i danas sanjate!
Neću stati dok se ne izbriše zvijezda agresora!
Moja borba nije protiv prošlosti, nego za ISTINU.
> Za Frljića je Ministarstvo dalo novac, ali za predstavu ‘Bitka za Vukovar’ već godinama nije
> Mostarkić Gobbo: Zašto se Tito još časti po hrvatskim gradovima dok kosti iz jama tiho vrište istinu?
Hrvatska je stvorena u krvi Domovinskog rata, a ne u kresovima onih koji nikada nisu željeli samostalnu državu.
Neću stati dok se zakonski ne zabrani svako veličanje simbola JNA i totalitarne petokrake koja je ubijala Hrvate devedesetih.
Gospodo, pobjeda iz ’95. je bila konačna. Vaša zvijezda je pala u blato Vukovara i tamo će i ostati!
NEĆETE NAS UŠUTKATI! BOG I HRVATI!”, zaključuje Mario Perković.
Hrstić: “Uoči 8. svibnja, dvije osobe su javno uzvikivale “Smrt fašizmu” kao da je ’45-a”
Novinar, kolumnist i televizijski voditelj Ivan Hrstić u više objava problematizira obilježavanje 9. svibnja kao Dana pobjede, ističući da je završetak Drugog svjetskog rata u istočnoj Europi donio komunističku diktaturu, a ne slobodu.
Hrstić kritizira javno korištenje slogana „Smrt fašizmu – sloboda narodu” i podsjeća da su komunistički simboli povezani s poslijeratnim represijama, masovnim grobištima i kasnijom agresijom JNA na Hrvatsku.
> Jonjić: Tuđmanova vizija Hrvatske protiv Krležina jugoslavenskog mita (III.)
Zašto ne možemo slaviti 9. svibnja kao dan pobjede?
“Da je Staljin nakon što je rat završio našim državama rekao da možemo ići sa svojom slobodom i neovisnošću i državom kakvu želimo, tada bismo i mi taj dan mogli slaviti kao Dan pobjede.
Budući da su tada u našim zemljama započela zvjerstva, nemoguće je slaviti ga kao Dan pobjede.”
KAJA KALLAS, POTPREDSJEDNICA EUROPSKE KOMISIJE, BIVŠA PREMIJERKA ESTONIJE”.
Isto se 1991. uzvikivalo i kad je Šljivančanin osvajao Vukovar
“Uoči 8. svibnja, dvije osobe su javno uzvikivale “Smrt fašizmu” kao da je ’45-a.
Katarina Peović pred očima i ušima nacije u Otvorenom na HRT-u te Željko Travica, nekadašnji pripadnik TO Mirkovci, nakon što je na hrvatskom sudu osuđen na 20 godina zatvora zbog ubojstva osam pripadnika MUP-a RH i zvjerskog mučenja trojice pripadnika HOS-a, počinjenih 1991.
> Ivica Granić: Pjesma o Poglavniku je zločin, u redu, ali tko piše pravila mržnje u Hrvatskoj?
Peović je sudionika u televizijskoj raspravi proglasila fašistom, a zaključila sa “Smrt fašizmu”. U druga vremena, kojih se ona s nostalgijom sjeća, to bi bilo ravno smrtnoj presudi.
Travica je to u pozi pravednika izgovorio dvaput. Isto se 1991. uzvikivalo i kad je Šljivančanin osvajao Vukovar”, ističe Hrstić.
“DAN KADA NIJE DOŠLA SLOBODA.
“Samo su jedni zločinci zamijenili druge, zlorabivši volju naroda za slobodom. U Austriji, Italiji, Njemačkoj, osloboditelji nisu bili porobljivači, kao u Hrvatskoj, Mađarskoj, onoj drugoj Njemačkoj.
Za slobodu smo se izborili nakon 45 godina diktature komunističke partije, kada su agresori nosili iste simbole kao oni koji su se 45 godina predstavljali osloboditeljima”, navodi Hrstić.
“Kako im se moglo dogoditi da “nisu dovršili posao”?
“Naravno, to su Stazićeve i Beljakove verbalne dijareje. Pobjednici su bili itekako temeljiti, što pokazuju grobišta širom Slovenije i Hrvatske, pa i u centru Zagreba, a naravno, nisu bili pošteđeni ni drugi.
>Zastave, majice sad i naljepnice: Je li policija izgubila sve kriterije oko HOS-a?
Nije to bila nikakva osveta, kao što to neki pokušavaju prikazati, već metikulozno planirana i dosljedno provođena komunistička revolucija, koja je podrazumijevala fizičku likvidaciju sviju koji su mogli zasmetati osvajanju apsolutne vlasti i potpunom porobljavanju države, ekonomije i društva na sljedećih 45 godina.”, zaključuje Hrstić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
![Pinterest](https://pinterest.com/pin/create/button/?url=https://narod.hr/hrvatska/reakcije-na-trnjanske-kresove-isti-onaj-duh-koji-je-likovao-nad-nevinim-zrtvama-vukovara&media=https://narod.hr/wp-content/uploads/2026/05/plavsic-vlahovic-goluza-gvozdanovic.jpg&description='Može li se grad koji je uveden u totalitarni sustav smatrati "slobodnim"?', pita poznati odvjetnik Mišetić komentirajući Trnjanske kresove){kind=link}
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.