“Žalosno da naša državna televizija i država na neki način sufinancira takve priče o nama i o Domovinskom ratu. Pred nama stoji velika borba da se to zaustavi. To je nešto što vrijeđa i nas i sve one koji su dali sebe za samostalnu i neovisnu domovinu.” poručila je za Narod.hr Rozalija Bartolić, predsjednica Udruge udovica Domovinskog rata koje su nakon HRT-ove najave o prikazivanju filma “Ministarstvo ljubavi”, tražile sastanak s odgovornima u HRT-u. Nakon sastanka, HRT je pozitivno odgovorio na njihove zahtjeve te je film uklonjen s programa. No, HRT će ipak film prikazati.
Bartolić kaže potrebno je provesti još mnoge napore kako bi se mjerodavnima dokazalo da spomenuti film vrijeđa udovice Domovinskoga rata te postiglo da se film na hrvatskoj javnoj televiziji više uopće ne prikazuje.
Odgovorna odluka javne televizije: Nisu pustili film kojim se vrijeđaju udovice Domovinskog rata
Izrugivanje s tragičnim sudbinama
Suprug Rozalije Bratulić, Željko bio je Zagrepčanin koji je još 1990. ušao u pričuvni sastav policije. Iduće, 1991. godine, odlazi na ratište u Sunju gdje je poginuo već u kolovozu. U trenutku pogibije svog supruga, Rozalija Bartolić bila je trudna s njihovom trećom kćeri.
Opisujući te dane, gospođa Bartolić kaže kako je riječima nemoguće opisati težinu života i samoću koju je tada osjećala, dodajući kako je ta bol, bez obzira na vrijeme, i dalje prisutna. Tragična situacija obitelji nastavila se i kada je najmlađoj kćeri dijagnosticirana leukemija koju je godinama liječila.
“Zašto ne snime filmove kako stojimo uz uzglavlja svoje bolesne djece? Zašto samo gledaju kako se izrugati Domovinskom ratu, udovicama i braniteljima?” pita se gospođa Bratulić.
Danas je njezina najmlađa kći, koja je ime dobila po ocu, izliječena te studira na Fakultetu grafičkog dizajna. I starije dvije kćerke su uspješne, ističe ponosna majka i baka.
Upozoravanje žena iz Domovinskog rata na neprimjerenost filma još 2016.
Film „Ministarstvo ljubavi“ redatelja Pava Marinkovića koji, u formi komedije, udovice hrvatskih branitelja stavlja u kontekst razvratnog života, premijerno je prikazan u Cinestaru 2016. godine. Već tada su, ističe Rozalija Bartolić, udovice iz Udruge reagirale, surađujući s Udrugom Žene u Domovinskom ratu te uputile otvoreno pismo redatelju filma i cjelokupnoj javnosti. Tekst pisma možete pročitati ovdje.
Osvrćući se na ovaj film gospođa Bartolić nije skrivala svoju užasnutost. Smatra kako nije primjereno da se njihovi životi stavljaju u kontekst komedije. Ističe: „Naši životi su sve drugo osim komedije.“
„To je toliko odvratno! Moj mozak uopće ne može probaviti na koji način i kako morbidno oni mogu govoriti o Domovinskom ratu te o nama samima i našoj sudbini.“ kaže zgrožena gospođa Bartolić i dodaje:
„Sada smo se upravo mi našle u toj njihovoj „slobodi izražavanja“ te nas na taj način pokušavaju oblatiti“.
Priznaje: „Već sama prva rečenica sadržaja tog filma navodi me i na pomišljanje o kaznenoj prijavi za duševnu bol.“ Također je dodala: „Razumijem da komedija ne mora nužno odgovarati istini, ali ne može ni vrijeđati i blatiti dostojanstvo Domovinskog rata za koje mislim da treba biti svetinja u našoj domovini.“
Tekst se nastavlja ispod oglasa
