Saborski zastupnik SDP-a Željko Jovanović ustvrdio je u ponedjeljak kako je korupcija bolest koja je ozbiljno zahvatila hrvatsko društvo te se protiv nje mora boriti, “a još je važnije spriječiti je, što je moguće samo ako se ukloni njezin uzročnik – HDZ-ov virus sukoba interesa”.
Jovanović, koji je i predsjednik Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije, žestoko je napao HDZ i Plenkovićevu vladu, najavio niz mjera za borbu protiv korupcije te izrazio podršku predsjedničkom kandidatu Zoranu Milanoviću.
A da Željko Jovanović nema velik kredibilitet prilikom govora o korupciji i borbi protiv nje, pokazuje nam cijeli niz njegovih kontroverznih postupaka iz vremena dok je obnašao ministarsku dužnost. Na neke od tih postupaka ovom prilikom podsjećamo.
> Afera do afere – za što su sve odgovorni Milanovićevi i Plenkovićevi ministri?
> Kako je Milanovićeva Vlada uz Bajića i ‘lex Perković’ pokušala izigrati europski uhidbeni nalog?
Željko Jovanović na novu funkciju ministra obrazovanja, znanosti i športa došao u prosincu 2011. s mjesta zamjenika riječkog gradonačelnika. Na mjesto drugog čovjeka u Rijeci neposredno je izabran u svibnju 2009. godine, biran na građanskoj listi, ujedno i pripadnik srpske manjine, što je za grad na Rječini važno jer prema važećim aktima i zakonima, u Gradu Rijeci pravo na svog predstavnika dogradonačelnika imaju pripadnici srpske nacionalne manjine s obzirom na udio u stanovništvu iznad pet posto.
Preimenovanje ministarstva i potpisivanje regionalne suradnje sveučilišta
Odmah po preuzimanju ministarske dužnosti preimenovao je svoje Ministarstvo, tako što je umjesto riječi “šport” uveo riječ “sport”.
“U hrvatskome jeziku postoje istoznačne riječi sport i šport. Prema njemačkome i austrijskome izgovoru primili smo riječ šport. Poslije je iz engleskoga preuzeta i riječ sport. Neki priručnici hrvatskoga jezika te riječi normativno izjednačuju, dok drugi daju normativnu prednost riječi šport. Stoga smatramo da je nepotrebno riječ šport u imenu ministarstva zamijeniti riječju sport”, objasnili su jezikoslovci, no na njihove se primjedbe ministar nije obazirao.
Jovanović je ostao zapamćen i po potpisivanju regionalne suradnje sveučilišta. “Mi smo ušli u EU i sretan sam zbog toga i želim da mi djeca žive u EU. Umjesto toga, Jovanović potpisuje regionalnu suradnju sveučilišta. Raditi regionalno sveučilište u trenutku kad ste ušli u EU, meni to djeluje mimo pameti” – komentirao je tom prilikom novinar Tihomir Dujmović.
Ukidanje Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika
U svibnju 2012. ministar Jovanović bez obrazloženja ukida Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika. (prvi put ga je ukinula Račanova Vlada 2000.) Odluka o ukidanju dostavljena je i Tomislavu Ladanu, koji je bio član istoga vijeća, ali sigurno ne poslije svoje smrti (umro je 4 godine ranije, u rujnu 2008.).
“Od ove vlasti i ovoga ministra ništa drugo nismo mogli ni očekivati”, bila je prva reakcija, čelnog člana Vijeća, akademika Radoslava Katičića na vijest o raspuštanju Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika. Jezikoslovac i povjesničar Katičić, na području slavistike najrenomiraniji je hrvatski stručnjak.
Odmah nakon ukidanja Vijeća iz Ministarstva su najavili uvođenje novog pravopisa umjesto prethodnog koji je bio stvoren po načelima Vijeća.
Nakon što je novi pravopis objavljen, struka ga je u pet nastavaka u časopisu Jezik prilično oštro iskritizirala.
Nasilno uvođenje spolnog odgoja u škole
No, ono po čemu se Jovanovićev ministarski mandat najviše pamti jest pokušaj nasilnog uvođenja zdravstvenog odgoja u škole, čiji je dio bio i kontroverzni spolni odgoj.
Protiv rane seksualizacije djece školske dobi, kao i protiv rodne ideologije koja se provlačila kroz ovaj spolni odgoj, pobunile su se mnoge društvene skupine. Među njima izdvojimo samo prosvjed mladih „Ne dirajte im djetinjstvo“ u kojoj su oni izrazili svoje nezadovoljstvo time da djeca postanu žrtve ovakve spolne edukacije.
U nastavnim materijalima spolnog odgoja u pozitivnom kontekstu spominjala se pornografija, navodeći da ona može imati didaktičku svrhu. U nastavnom uputniku propisivala se literatura u kojoj, među ostalim, stoji: “Unatoč roditeljskim upadima i zabranama, seksualni je užitak važan element djetinjstva. Povijesno gledano, djetinjstvo se smatralo lukom zaštićenom od briga i odgovornosti odraslih (kao što su npr. lov, skupljanje plodova i slično), dakle, razdobljem u kojem je najbolje posvetiti se užicima, seksualnim i ostalim. S obzirom da je reprodukcija u djetinjstvu neizvediva, u seksualnim se nasladama može uživati multidimenzionalno – oralno, analno, genitalno i tako dalje – bez mogućnosti oplodnje.”
HRT-ova novinarka Karolina Vidović-Krišto jednu je svoju emisiju posvetila upravo toj temi, otkrivajući kako se Jovanovićev spolni odgoj temelji na učenju Alfreda Kinseya, s čijim je likom i djelom upoznala gledatelje. Alfred Kinsey, koji se smatra osnivačem seksologije, svoja je učenja temeljio na pedofilskim eksperimentima na dojenčadi i djeci.
Emisija Karoline Vidović-Krišto, kao i prosvjedi nezadovoljnih roditelja i različitih društvenih organizacija i skupina, pridonijeli su senzibiliziranju javnosti za ovaj problem, pa je Jovanovićev spolni odgoj od samog početka naišao na najoštrije osude.
Zdravstveni odgoj uveden je u škole u rujnu 2012., a u svibnju 2013. Ustavni je sud proglasio njegovo uvođenje neustavnim te naložio njegovo izbacivanje iz škola.
Pomutnja s tiskanjem novih udžbenika i kritike nakladnika
Jovanović si je tijekom svog mandata uspio pribaviti i neprijatelje i među nakladnicima udžbenika, najavivši 2013. donošenje potpuno novih udžbenika iz svih predmeta u kojima će biti primijenjen i novi hrvatski pravopis, no ne obavijestivši nakladnike o tome. Zajednica nakladnika ministra je zbog toga pismeno upozorila kako bi im odgoda odabira novih udžbenika nanijela materijalnu štetu od najmanje 100 milijuna kuna, pisao je Novi list.
„Ministar Jovanović za odluku o tome što će se i kada tiskati nema mnogo vremena. Njegov stihijski pristup udžbenicima u nakladničkim je kućama ovih dana stvorio pravu pomutnju, jer se paralelno ažuriraju zastarjeli naslovi i dovršavaju novi udžbenici za idući četverogodišnji ciklus. I zaposleni se žale da moraju raditi navrat-nanos, uveli su im radne subote i nedjelje, a knjige rađene na brzinu bit će, kažu, prepune grešaka“, pisao je tada Novi list.
Kako si je Jovanović pokušao osigurati radno mjesto nakon ministarske dužnosti: Natječaj Medicinskog fakulteta Osijek
Ostao je zapamćen i slučaj kada se ministar Jovanović, kao jedini kandidat, javio na natječaj Medicinskog fakulteta u Osijeku te potom posao koji je dobio stavio na mirovanje.
„Medicinski fakultet u Osijeku objavio je u siječnju 2013. godine natječaj za radno mjesto na neodređeno vrijeme u svojoj nastavnoj bazi Thalassotherapia u Opatiji. Na natječaj je pristigla jedna jedina prijava. I to ne bilo koga nego glavom i bradom ministra obrazovanja, znanosti i sporta Željka Jovanovića u čiji resor potpada i Medicinski fakultet Osijek. Fakultetsko vijeće osječke medicine ubrzo potom donosi odluku o izboru kandidata Jovanovića na predmetno radno mjesto. No s obzirom na to da je Jovanović zaposlen kao ministar znanosti, on to radno mjesto nije aktivirao, odnosno zamrznuo ga je.“ – pisao je tada Večernji list, otkrivajući kako si je Jovanović osigurao posao i nakon što prestane biti ministar. No, nakon što je cijela afera otkrivena u medijima, Jovanović je objavio kako odustaje od mogućnosti aktiviranja ovog radnog mjesta.
Nakon niza skandala i promašaja, Milanović je smijenio Jovanovića u lipnju 2014. Sindikati su smjenu komentirali riječima: “Nakon Jovanovića, svaki ministar je dobro rješenje!”
Na ministarskoj dužnosti naslijedio ga je Vedran Mornar.
Dodajmo i da je Jovanović bio član Vlade koja je opterećena i mnogim drugim aferama. Spomenimo samo ministra Ivana Vrdoljaka i njegove afere s vjetroelektranama, ministricu Anku Mrak-Taritaš i preplaćenu obnovu u Gunji, ministra Antu Kotromanovića i remont vojnih zrakoplova…
Kolika je Jovanovićeva vjerodostojnost kada govori o pitanjima transparentnosti i korupcije?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
