Komunikolog dr. sc. Kristijan Sedak profesor je na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, ali i odličan poznavatelj prilika na hrvatskoj političkoj desnici. Upravo ondje, u predvečerje predsjedničkih izbora, događaju se najzanimljivije stvari. Kandidati najavljuju kandidature jedan za drugim, a posljednji je to učinio sinjski gradonačelnik Miro Bulj. Sedak je za Narod.hr, između ostalog, analizirao zašto je došlo do velikog broja kandidata na desnici i što njihov broj znači za aktualnog predsjednika Milanovića te tko od kandidata desnice ima najveće šanse ući u drugi krug.
Narod.hr: Pretkampanja za predsjedničke izbore zahuktava se, posljednji je najavio svoju kandidaturu Miro Bulj… Što kažete o njegovom programu u kojem najavljuje pet referenduma kao i o njegovim izgledima na izborima?
Sedak: Kandidatura gradonačelnika Sinja koji nije prepoznatljiv kroz nacionalne teme, zanimljiv je politički potez iz nekoliko razloga. Iz njegove perspektive – dodatno izgrađuje osobni politički brend. Kao pučki tribun i “borac za malog čovjeka” sigurno će profitirati s populističkim narativom. Ekscesne situacije, poput rastjerivanja kupača na izvoru Cetine ili uskrate gradskih prostora za SNV, pridonose njegovom imidžu nekonvencionalnog političara, što je privlačno dijelu birača koji traže alternativu od uobičajenih političkih figura.
Ova kandidatura može dobro poslužiti i kao platforma za artikulaciju specifičnih problema Dalmatinske zagore. Svojim nesputanim i hrapavim nastupom sigurno će izazvati interes kod birača razočaranih mainstream politikom, čak i ako nema šansu za pobjedu. Most, s druge strane, održava vidljivost, pokazuje da uz Petrova i Grmoju ima prepoznatljivih političara. Nakon što ih je u izbornoj noći pretrčao Domovinski pokret te nakon odlaska bračnog para Raspudić bore se za održavanje političke relevantnosti. Politička računica je jednostavna: stranka svjesno koristiti ovu kandidaturu kako bi uzela glasove određenim kandidatima sličnog biračkog spektra. To može presudno utjecati na tijesan izborni ishod.
>Sedak o DP-u: Brakorazvodna parnica nekad skladnog braka dok mediji trljaju ruke
Narod.hr: Velika je gužva na desnici (Miro Bulj, Tomislav Jonjić, Dražen Keleminec, Mislav Kolakušić, Branka Lozo, Dragan Primorac, Marija Selak Raspudić i Niko Tokić Kartelo) što se tiče predsjedničkih kandidata. Jeste li to očekivali? Što to znači za političku scenu?
Sedak: Velik broj kandidata na desnici u predsjedničkoj utrci predstavlja zanimljivu dinamiku, posebno zbog trenutnog predsjednika s hibridnim političkim identitetom, koji dolazi s ljevice, ali ima sklonost prema povremenom koketiranju s desničarskim idejama i narativima. Ova situacija otvara nekoliko ključnih pitanja o strategijama i posljedicama za političku scenu. Fragmentacija na desnici zapravo ide u korist Milanoviću. Velik broj kandidata s desnog spektra podijelit će glasove birača, što smanjuje šanse da se jedan jaki kandidat profilira i izazove ozbiljnu prijetnju u prvom krugu. Milanović će zato vjerojatno kampanju posvetiti povratku povjerenja ljevice. Iako se svi kandidati nadaju biti iznenađenje i ući u drugi krug pokušavajući se profilirati kao autentični predstavnici desnih vrijednosti, nitko od njih ne može okupiti cijelu desnu bazu.
Moramo biti svjesni da je HDZ kao stranka s jakom vlastitom infrastrukturom i velikim bazenom kadrova samom kandidaturom nestranačke osobe koja ne može predstavljati sve desne birače, stvorio vakuum koji je otvorio prostor za toliki broj kandidata s desnog spektra. Najavio sam to i prije obznane, pri odabiru kandidata Plenković i HDZ imali su težak izazov – svakog osim Plenkovića osobno mediji i javnost dočekat će kao rezervnog igrača bačenog Milanoviću pod noge. Ipak, činjenica je da nisu uspjeli pridobiti karizmatičnog vođu koji bi mogao ozbiljnije izazvati Milanovića. Milanoviću je najbolje i najjednostavnije što duže ignorirati sve kandidate desnice. Neke i pomoći u daljnjem međusobnom napadanju.
Narod.hr: Što mislite zašto je toliko veća ponuda na desnici nego na ljevici?
Sedak: Desnica je i inače često fragmentirana oko različitih ideoloških pozicija, ali prije svega u pitanju su nesuglasice oko kadrovskih pitanja. Valja ovu situaciju analizirati i iz aspekta da je trenutni predsjednik vrlo neugodan protivnik, osobito svojim stilom i retorikom. Već je dva puta pokazao kako izgurati stranačkog premijerskog kandidata iz utrke i s predizbornih plakata. Ne znam je li šteta veća za stranke ljevice ili za demokratski izborna proces što kalkuliraju da je bolje ne riskirati političku reputaciju u oštroj i nepredvidivoj borbi.
Možda će vas zanimati
'Poplava' predsjedničkih kandidata na desnici: Evo tko je sve najavio kandidaturu
Predsjednički izbori odžat će se, po svemu sudeći, u prosincu. Na njima će biti barem sedmero kandidata desnice…
Narod.hr: Osam trenutno najavljenih predsjedničkih kandidata možemo svrstati desno. Što mislite tko od njih ima najveće šanse za ulazak u drugi krug, a tko bi bio najopasniji protivnik Zoranu Milanoviću u eventualnom drugom krugu?
Sedak: Svaki kandidat koji već ima izgrađeno ime i prepoznatljivost lakše će mobilizirati širi krug birača. Uspjeh će postići onaj tko se može jasno diferencirati od ostalih, specifičnim, ali biračima prihvatljivim stavovima i porukama. Među ovih osam nema pojedinaca koji nemaju zanimljiv životopis, ali dobar je dio nepoznat široj javnosti.
Stranačka infrastruktura, ali i motiviranost na terenu će zasigurno odigrati ulogu. Tu veliku prednost dajem Primorcu ako uspije zadržati lojalnost stranačkih glasača.
Pitanje je i tko Milanoviću može parirati u javnoj debati. Birači su skloni glasovati po tom kriteriju. Samopouzdan kandidat koji će se postaviti kao ozbiljan poznavatelj tema, državnik diplomatskih vještina i smireni lider može privući dio birača koji traže stabilnost naspram Milanovićeve nepredvidljivosti. Milanović bi se u nekom trenutku mogao koristiti ružnim napadima i optužbama pa svaki ozbiljan kandidat mora biti dovoljno jak i neopterećen prošlim pogreškama.
Tu prednost imaju i ženski kandidati. Očekuje se da se Milanović neće usuditi žestoko napadati dame. Milanović će biti oprezniji i u odnosu prema ženskim kandidatima izabrati umjereniju retoriku jer bi agresivan napad mogao izazvati negativne reakcije u javnosti i biti okarakteriziran kao neprimjeren.
