Šef kabineta Mike Špiljka na sudu: Nisam KOS-ovac!

Foto: Fah, fotomontaža: Narod.hr

Mladen Pejnović, čovjek od najvećeg povjerenja Zorana Milanovića i bivši predstojnik Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom podnio je 18. studenog 2014. privatnu tužbu protiv Bože Vukušića zbog kaznenog djela klevete.

Naime, 6. listopada 2014. godine u televizijskoj emisiji “Bujica” s temom – koje su bile uloge Uprave državne bezbednosti, tzv. UDBE i Kontraobavještajne službe bivše SFRJ, tzv. KOS-a u ubojstvima hrvatskih političkih emigranata u inozemstvu, kao odgovor na pitanje voditelja Velimira Bujanca “je li točno da u vrhu hrvatske vlade sjedi čovjek koji je radio za KOS, a sada raspolaže državnom imovinom od 70 milijardi kuna?”, Bože Vukušić izjavio je da je Radenko Radojčić Mladena Pejnovića spominjao u izjavi kao suradnika KOS-a, da je Mladen Pejnović bio šef kabineta Stanka Stojčevića u čijem kabinetu, odnosno iz čijih službenika je formirana zloglasna skupina “Labrador”, te da je Mladen Pejnović nakon višestranačkih izbora nestao iz Hrvatske, kasnije se pojavio u Moskvi, da bi ga ova vlast poslala na takvo mjesto, kao i da bi svi koji se bave analitikom i prate takva događanja u Hrvatskoj morali njemu i njegovom djelovanju u Hrvatskoj posvetiti posebnu pozornost.

> Suđenje u Münchenu: Milanoviću ne odgovara izricanje presude nasljednicima Udbe prije izbora

Mladen Pejnović – šef kabineta Mike Špiljka od 1984. do 1986.

Mladen Pejnović u svom iskazu naveo je kako je u TV emisiji “Bujica” iznesena neistinita činjenična tvrdnja da je bio šef kabineta Stanka Stojčevića. To je neistina jer je otišao iz politike u ljeto 1986.

> Mladen Pejnović – čovjek kojeg ćemo pamtiti po lošem gospodarenju državnom imovinom

Nakon toga više nije bio u zgradi Centralnog komiteta. Stanko Stojčević oformio je kabinet nakon što je on otišao iz Centralnog komiteta. Otišao je na dužnost pomoćnika direktora Zagrebačkog velesajma. Bio je šef kabineta Mike Špiljka od 1984. do 1986. ali odbija navode da je rukovodio paraobavještajnom skupinom koja je bila vezana uz V. Armijsku oblast i šefa KOS-a Budimira Divljakovića.

> Bivši sudac: Sindičić je posvjedočio da je Mika Špiljak naložio ubojstvo Đurekovića

Kao suradnik SDS-a nije surađivao s Mišom Deverićem i Slobodanom Platišom, istaknuo je Pejnović. Osoba po imenu Mirjana Pejnović koja je tamo bila zaposlena nije supruga njegovog brata. Nije točno da bi u dogovoru s KOS-om otišao u Rusiju i nije imao nikakve veze sa KOS-om. U Rusiju je otišao po nalogu generalnog direktora “Astre”, a u Moskvu ga je odveo Franjo Gregurić i to u siječnju 1992.

Na mjestu šefa kabineta CK SKH naslijedio ga je Slavko Malobabić koji ga je i naslijedio kada je mandat šefa kabineta CKSHK preuzeo Stanko Stojčević. Radenka Radojčića je površno poznavao jer su radili u istoj zgradi, zajedno nisu niti kavu popili, fizički nikada nije bio u njegovom kabinetu, a radio je u arhivu CK SKH. Slavko Malobabić je prije nego što je postao šef kabineta Stanka Stojčevića radio kod Stanka Stojčevića i bio zaposlen na analitičkim poslovima. Pejnoviću nije poznato da bi Slavko Malobabić u svom radu bio povezan s Radenkom Radojčićem, jedino mu je poznato, kao što je već ranije rekao da je Radenko Radojčić radio u arhivu CK SKH.

Za Budimira Divljakovića Pejnović je čuo da je bio visoki oficir u V. Armijskoj oblasti i nema saznanja o bilo kakvoj komunikaciji Kabineta CK SKH i suradnjom sa V. Armijskom oblasti, barem ne ono što bi išlo preko njega, ustvrdio je Pejnović. Po završetku vojnog roka bio je potporučnik artiljerije. Za vrijeme odsluženja vojnog roka nije kontaktirao ni sa kime tko bi se njemu predstavio kao “Organ bezbednosti”. U pogledu sigurnosne provjere radi zaposlenja u CK SKH poznato mu je da je sigurnosna provjera obavljena, ali kako je točno izgledala, to ne zna. Osobu po imenu Mišo Deverić ne poznaje, ali je čuo za to ime iz različitih članaka. Slobodana Platišu poznaje i znao ga je sresti dok je radio u Socijalističkom savezu, zaključio je Pejnović.

> Državna revizija u poslovanju DUUDI-ja pronašla brojne nepravilnosti, DUUDI tvrdi da je to rezultat zatečenog stanja

Operativac SIS-a Nikola Krišto uvjeren da se i Pejnovićevo ime našlo u kontekstu suradnika KOS-a

Svjedok Nikola Krišto u svom je iskazu naveo kako je tijekom 1991. bio zaposlenik MORH-a u Upravi Sigurnosno informativne službe – SIS-a i to kao operativac. Između ostaloga, zadatak im je bio nadzirati vojarne, a posebno zgradu u Maksimirskoj 63. U pogledu imena i prezimena Mladena Pejnovića, Krišto je rekao kako je uvjeren da se i njegovo ime našlo u dokumentaciji u kojoj ga se spominjalo u kontekstu suradnika KOS-a.

Krišto Vukušića zna “duži niz godina i on je u to vrijeme radio u SZUP-u”, kazao je. Često su razmjenjivali informacije, a kada je počeo pisati kao publicist često ga je znao kontaktirati i provjeravati informacije. On se zanimao i informirao ne samo o osobi Mladena Pejnovića, nego i o nekim drugim osobama. Siguran je da je u dokumentima koje je analizirao pronašao ime Mladena Pejnovića. Njegovo ime ne bi napisao u bilješki, a da ga nije pronašao u dokumentaciji, ustvrdio je Krišto.

U pogledu osoba koje su bile suradnici KOS-a, Krišto navodi kako su oni bili suradnici prijašnje legalne države, a nakon 8. listopada 1991., sve osobe koje nisu prešle na “našu” stranu smatralo su da su ostale u neprijateljskoj vojsci. Dostaje osoba prešlo na “našu” stranu, neki su pobjegli iz države, a protiv nekih su pokretani i postupci. Krišto je koordinirao akciju vezanu uz zauzimanje zgrade u Maksimirskoj 63, nakon čega su operativci SZUP-a njemu predali tu dokumentaciju i on je na osnovu te dokumentacije sastavljao bilješke.

Potvrdio je da ima saznanja da je zloglasna skupina “Labrador” formirana od službenika koji su radili u kabinetu Stanka Stojčevića. Ova saznanja ima upravo na temelju dokumentacije koju je analizirao i pregledavao, a do koje su došli u zgradi Maksimirske 63. Na taj su način došli i do imena i prezimena osoba koje su radile u kabinetu Stanka Stojčevića a dosta je bilo i osoba koje su bile zavedene pod šiframa, zaključio je Krišto.

Publicist Bože Vukušić krivo povezao da je Mladen Pejnović bio šef kabineta Stanka Stojčevića

U svojoj obrani Bože Vukušić navodi da je u vrijeme sudjelovanja u TV emisiji “Bujica“ 6. listopada 2014. njemu ostalo u sjećanju da je svojedobno, dok je radio u SZUP-u, dobio informaciju kako je Mladen Pejnović surađivao s KOS-om. Ta mu informacija je potvrđena i prije otprilike pet godina od Nikole Krište, nekadašnjeg časnika SIS-a koji je bio zadužen za istragu u slučaju subverzivno-terorističke grupe “Labrador“, dok je on prikupljao građu za knjigu “Zločini komunističke mafije“.

Međutim, tada s Krištom nije razgovarao o podrijetlu ove informacije jer mu Mladen Pejnović nije bio važan za temu knjige (Ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića).

Upravo zato je u emisiji “Bujica“, odgovarajući na sugestivno pitanje o Mladenu Pejnoviću kao suradniku KOS-a odgovorio kako misli da ga je Radenko Radojčić spominjao kao suradnika KOS-a. Iz izjava Radenka Radojčića u ožujku 1994. proizlazi da je isti detaljno opisao kako je predsjednik predsjedništva SKH Mika Špiljak 1985. unutar svog kabineta oformio takozvanu “Analitičku grupu“ koje je s vremenom počela funkcionirati kao parapartijska tajna služba u najužoj suradnji s KOS-om, V. armijske oblasti kojoj je u to vrijeme na čelu bio visoki oficir KOS-a Budimir Divljaković.

Kako mu je bilo poznato da je u to vrijeme Mladen Pejnović bio šef kabineta Mike Špiljka, mislio je da odatle potječe informacija o kontaktima Mladena Pejnovića s KOS-om. Nakon što je zaprimio privatnu tužbu Mladena Pejnovića, Vukušić je ponovno istražio podrijetlo te informacije, odnosno, ponovno je razgovarao s Nikolom Krištom koji mu je ovaj puta detaljno prepričao svoja saznanja koja je imao o suradnji Mladena Pejnovića s KOS-om. Nikola Krišto je ta saznanja ponovio i u ovom postupku i upravo zato Vukušić smatra kako je Mladen Pejnović zaista bio suradnik KOS-a, bez obzira što ga Radenko Radojčić nije poimenično kao takvoga spomenuo u izjavi.

Čitajući izjavu Radenka Radojčića prije više godina, Vukušiću je ostalo u sjećanju da je Mladen Pejnović neko vrijeme bio šef kabineta predsjednika predsjedništva SKH Stanka Stojčevića koji je na tom mjestu naslijedio Miku Špiljka. Nakon što je zaprimio tužbu Mladena Pejnovića, ponovno je pročitao izjavu Radenka Radojčića i utvrdio da Mladen Pejnović nije bio šef kabineta Stanka Stojčevića nego njegova prethodnika Mike Špiljka.

Novi predsjednik predsjedništva SKH Stanko Stojčević preuzeo je paraobavještajnu skupinu koju je oformio Mika Špiljak. U pogledu navoda iz privatne tužbe u kojima se Vukušića tereti da je u TV emisiji “Bujica“ izjavio kako je Pejnović nakon višestranačkih izbora jednostavno nestao iz Hrvatske, kasnije se pojavio u Rusiji, Moskvi, da bi ga ova vlast poslala na takvo mjesto i misli da svi koji se bave analitikom i prate takva događanja u Hrvatskoj moraju njemu i njegovom djelovanju u Hrvatskoj posvetiti posebnu pozornost, također se temelje na spoznajama Nikole Krište. Sama činjenica da u dokumentaciji MORH-a nije pronađena službena zabilješka od 24. rujna 1991., ne znači da ono što je sadržaj zabilješke nije istinita činjenična tvrdnja, ocijenio je Vukušić.

Bože Vukušić također navodi da je niz godina radio u Službama, završio je razne tečajeve koje su održavale strane obavještajne Službe, već 15 godina radi kao publicist i bavi se upravo tom tematikom, te sve informacije koje iznosi provjeri i iste crpi na temelju određenih podataka i činjenica.

Očigledno je da je potpuno krivo povezao da je Mladen Pejnović bio šef kabineta Stanka Stojčevića. Točnije, mislio je da je Pejnović bio barem nekoliko mjeseci šef kabineta Stanka Stojčevića kada je Stojčević došao na čelo CK SKH, jer nije uobičajeno da se šef kabineta mijenja istog trena, jer je i Radojčić u svojoj izjavi naveo kako je Stanko Stojčević unaprijedio Slavka Malobabića u šefa kabineta pa je jednostavno smatrao kako se to nije dogodilo istog trenutka kada je Stojčević preuzeo CK SKH, pojasnio je Vukušić.

Sud: Mladen Pejnović bio je visoko rangiran i vrlo aktivan u društveno-političkoj strukturi toga vremena

Analizirajući iskaz tužitelja Mladena Pejnovića sud je isti ocijenio istinitim u dijelu u kojem je isti potvrđen obranom okrivljenika i materijalnom dokumentacijom iz kojeg nesporno proizlazi da je Pejnović bio šef kabineta Mike Špiljka od 1984. do 1986..

Analizirajući iskaz svjedoka Nikole Kriste i uspoređujući isti s pisanom i usmenom obranom Bože Vukušića iz koje obrane proizlazi kako je svoja saznanja o privatnom tužitelju Mladenu Pejnoviću kao suradniku KOS-a crpio upravo iz saznanja Nikole Kriste koja mu je isti prepričao, kao i iz vlastitih saznanja za vrijeme dok je radio u SZUP-u, kao i na temelju vlastitih zaključaka koje je donio nakon što je prije više godina pročitao izjavu Radenka Radojčića iz 1994. godine u kojoj je poimence spomenut predsjednik predsjedništva SKH Mika Špiljek koji je 1985. godine unutar svog kabineta oformio takozvanu “Analitičku grupu“ koja je s vremenom počela surađivati s KOS-om V. armijske oblasti, a koju je kao takvu preuzeo nasljednik Mike Špiljka na istoj funkciji Stanko Stojčević, sud je utvrdio kako svjedok Nikola Krišto i okrivljenik Bože Vukušić svoja saznanja o spornoj činjenici crpe iz materijalne dokumentacije u koju su imali uvid u vrijeme dok su radili u Službama kao i na temelju osobnih saznanja.

Ocjenjujući jesu li utvrđene činjenične tvrdnje istinite ili neistinite sud je utvrdio kako činjenične tvrdnje iznesene po okrivljeniku u kojem je izjavio kako misli da je Radenko Radojčić Pejnovića spominjao u izjavi kao suradnika KOS-a, kao i činjenična tvrdnja da je Pejnović bio šef kabineta Stanka Stojčevića u čijem kabinetu odnosno iz čijih službenika je formirana zloglasna skupina “Labrador“, doista predstavljaju neistinite činjenične tvrdnje što suglasno proizlazi iz iskaza tužitelja Mladena Pejnovića i obrane okrivljenika Bože Vukušića te izjave Radenka Radojčića iz ožujka 1994. godine.

Analizirajući da li je ove neistinite činjenične tvrdnje okrivljenik izrekao u izravnoj namjeri da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja, sud je utvrdio kako nije dokazano postojanje subjektivnog obilježja kaznenog djela stavljenog na teret okrivljenika.

U pogledu neistinitih činjeničnih tvrdnji da je Mladen Pejnović bio šef kabineta Stanka Stojčevića u kojem je formirana zloglasna skupina “Labrador“, iz same obrane okrivljenika potvrđuju se Pejnovićevi navodi da je riječ o neistinitoj činjeničnoj tvrdnji jer je šef kabineta Stanka Stojčevića bio Slavko Malobabić, međutim upravo iz pisane i usmene obrane okrivljenika Bože Vukušića proizlazi objašnjenje za ovu neistinitu činjeničnu tvrdnju obzirom da je okrivljenik na temelju uvida u izjavu Radenka Radojčića zaključio daje unutar kabineta Mike Špiljka 1985. oformljena “Analitička grupa“ koja je usko surađivala sa KOS-om, a što je kasnije preuzeo nasljednik na istoj funkciji Stanko Stojčević, pa kada se uz ove navode poveže nesporna činjenica da je Mladen Pejnović bio šef kabineta Mike Špiljka neposredno prije nego što je taj kabinet preuzeo Stanko Stojčević, onda je prihvatljiv navod obrane okrivljenika u kojem isti priznaje kako je pomiješao šefove kabineta ova dva partijska rukovoditelja, što sve ukazuje kako iznoseći ovu neistinitu činjeničnu tvrdnju Vukušić nije bio svjestan da je ista neistinita obzirom da se radi o događajima u prošlosti od kojih je proteklo više od 25 godina.

Zaključno, sud je utvrdio kako obje ranije spomenute neistinite činjenične tvrdnje okrivljenik nije iznio u izravnoj namjeri da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja, već su iste iznesene u televizijskoj emisiji u odgovoru na jedno sugestivno pitanje voditelja emisije kojom prilikom okrivljenik direktno u eter odgovara na sugestivno pitanje voditelja emisije pri tome imajući na umu svoja ranije saznanja i uvjerenja za koja misli da su istinita (da je privatni tužitelj suradnik KOS-a) ali ova svoja saznanja za koja je uvjeren da su istinita pogrješno smješta u izjavu Radenka Radojčića, odnosno u pogrješan partijski kabinet.

U pogledu činjeničnih navoda da je privatni tužitelj Mladen Pejnović nakon višestranačkih izbora nestao iz Hrvatske, kasnije se pojavio u Moskvi, da bi ga ova vlast poslala na takvo mjesto, sud je utvrdio kako se radi o istinitim činjeničnim tvrdnjama jer analizom iskaza upravo privatnog tužitelja Mladena Pejnovića proizlazi kako je u Rusiju otišao po nalogu generalnog direktora „Astre“, a u Moskvu ga je odveo Franjo Gregorić u siječnju 1992. godine, a također nije sporna i istinita činjenica da ga je upravo Vlada Republike Hrvatske postavila na funkciju i dala mu mogućnost da raspolaže vrijednom državnom imovinom, što sve ukazuje da se radi o istinitim činjeničnim tvrdnjama, pa nije dokazano da bi Bože Vukušić počinio kazneno djelo klevete, a ove ranije navedene istinite činjenične tvrdnje, po svom sadržaju i okolnostima pod kojima su iznijete, ne mogu naškoditi nečijoj časti i ugledu, pa u konkretnom slučaju nije dokazano da bi okrivljeni, iznoseći ove činjenične tvrdnje počinio niti kazneno djelo sramoćenja u odnosu na privatnog tužitelja, navodi se u presudi.

U pogledu podneska CK SKH i ocjene radne i društveno-političke aktivnosti Mladena Pejnovića od 15. srpnja 1983., sud je analizom dokaza utvrdio da je Mladen Pejnović bio visoko rangiran i vrlo aktivan u društveno-političkoj strukturi toga vremena, a koja činjenica u ovom postupku nije osporavana niti s jedne strane.

> Tko je Kotromanoviću platio let za Lošinj u vrijednosti više od 28.000 kuna?

Izvor: narod.hr