Ni Plenković ne bi trebao spavati sasvim mirno. Metoda preračunavanja glasova ide mu na ruku, no što ako ostane bez solidnog broja sigurnih glasova? Recimo, baš me zanima kako izgledaju HDZ-ovci koji će u Slavoniji raditi kampanju Stjepanu Ribiću, koji je taj isti HDZ javno blatio?! Bilo bi izrazito nekorektno reći da su na listu HDZ-a stavljeni odreda loši kadrovi. Naprotiv. No činjenica je da na njoj nema kapitalaca koji mogu povući veći broj preferencijskih glasova.
Pred Hrvatskom je još jedan izborni ciklus. Liste su poznate i predane, te za koji dan počinje kampanja za izbor zastupnika za Europski parlament. Treći su to izbori na kojima Hrvati sudjeluju, no tek drugi redoviti.
Prema većini istraživanja javnog mišljenja, iznenađenja bi moglo biti samo pri dnu ljestvice. Naime, većina istraživanja HDZ-u daju najmanje pet ili šest zastupničkih mjesta, SDP-u maksimalno tri, Mostu, Amsterdamskoj koaliciji i Živom zidu po jedan mandat dok se za preostale mandate bore dvije koalicije domoljubnih stranaka. Riječ je o koaliciji HSP-a i Nezavisnih za Hrvatsku, te koaliciji Hrvatskih suverenista, predvođenoj aktualnom europskom zastupnicom Ružom Tomašić.
Očekivano, najviše je zanimanja u javnosti izazvala lista HDZ-a. I ne samo zanimanja već i kritika koje su na njen račun u javnosti uputili, doduše neimenovani, dužnosnici HDZ-a. Predbacuje im se kako je to lista skrojena isključivo po mjeri prvog čovjeka HDZ-a Andreja Plenkovića, te da većina osoba na listi zapravo nema potporu stranačke baze. Zamjera joj se i to što su, u najmanju ruku, na listi nepovoljno zastupljeni predstavnici dvije najjače stranačke baze – slavonske i dalmatinske. Štoviše, odmah po objavi liste u javnost je procurila snimka Stjepana Ribića – za kojeg se govori kako je izravni Plenkovićev prijedlog – a iz koje je vidljivo da ista osoba, samo koju godinu ranije, u odijelu HDSSB-a, tvrdi da su HDZ-ovci lopovi.
No, unatoč svim tim prijeporima te „neimenovanim, a upućenim izvorima“ koji zbog liste kritiziraju predsjednika Plenkovića, treba biti pošten i kazati kako je nekorektno tvrditi da je to isključivo njegova lista. To je lista HDZ-a koja je, prema medijski dostupnim informacijama, dobila potporu i Predsjedništva i Središnjeg odbora HDZ-a.
Jedini pokušaj da se stvari na listi promjene i da ona trebala biti drukčije sastavljena, bio je onaj drugog čovjeka HDZ-a Milijana Brkića, koji je na sastanku užeg predsjedništva stranke predložio da se za nositelja liste stavi Miru Kovača. Čovjeka bogatog iskustvom u međunarodnoj politici, bivšeg diplomata i ministra, bivšeg međunarodnog tajnika stranke te iznimno omiljenog u stranačkoj bazi i među potencijalnim biračkim tijelom. Upravo se za Kovača smatra kako je ostao vjeran izvornom stranačkom programu i vrijednostima HDZ-a te da je kao takav trn u oku i samom Plenkoviću. Štoviše, Kovača je (navodno protivno volji stranačkog vodstva) predložio zagrebački HDZ, što mu je dalo dodatni legitimitet. Međutim, moguće je to bilo previše rizično za Plenkovića. Jer, glasovi koje bi Kovač dobio, a nema sumnje u to da bi povukao dobar dio biračkog tijela pa i onih koji su se okrenuli ili se okreću od HDZ-a – mogli bi se tumačiti, s obzirom na navedeno i kao potencijalni glasovi protiv Plenkovića na sljedećim unutarstranačkim izborima.
Zanimljivo je i to da na predloženoj listi HDZ-a nema aktualnog zastupnika u Europskom parlamentu branitelja Ivice Tolića, iako ga je predložio splitsko-dalmatinski HDZ, a drugi čovjek stranke Brkić na spomenutom sastanku inzistirao da ga se ponovno stavi na listu. Plenkovićevoj odluci da Tolića eliminira sa svih kombinacija, svakako je pomogla šutnja HDZ-ovih generala koji se nisu htjeli izlagati i zamjeriti stranačkom šefu. Razlog Plenkovićeva animoziteta prema bivšem kolegi europskom parlamentarcu Toliću navodno se krije u tome što je Tolić glasovao protiv Istanbulske konvencije.
Unatoč, po ocjenama mnogih, nedovoljno kvalitetnoj listi HDZ-a, neke stvari idu na ruku HDZ-ovoj pobjedi. Ponajprije to što su domoljubne i suverenističke stranke ostale podijeljene na dva bloka, čime su samo povećali izglede HDZ-u da po D’Hondtu i njihove glasove pretvori u svoj mandat. Izglede im smanjuje i to što su počele s međusobnim prepucavanjima umjesto da se koncentriraju na prirodnu konkurenciju – Plenkovićev HDZ. Dakako, puno toga ovisi o samom tijeku kampanje te o tome koliko će se uspjeti animirati vlastiti birači da izađu na birališta.
Ipak, ni Plenković ne bi trebao spavati sasvim mirno. Metoda preračunavanja glasova ide mu na ruku, no što ako ostane bez solidnog broja sigurnih glasova? Recimo, baš me zanima kako izgledaju HDZ-ovci koji će u Slavoniji raditi kampanju Stjepanu Ribiću, koji je taj isti HDZ javno blatio?! Bilo bi izrazito nekorektno reći da su na listu HDZ-a stavljeni odreda loši kadrovi. Naprotiv. No činjenica je da među njima nema kapitalaca koji mogu povući veći broj preferencijalnih glasova.
Istodobno, u samom HDZ-u kapitalaca i te kako ima, no Plenković ih iz nekog razloga nije htio kandidirati. Za ilustraciju je dostatno dati primjer izbora za EU parlament 2013. i 2014., kada je HDZ pobijedio i kada su tadašnji predsjednik Karamarko i uže vodstvo, bez kompleksa, među ostalim vrijednim imenima, mudro stavili Andreja Plenkovića na listu. Kapitalca Plenkovića, bolje rečeno. Kapitalca koji je među HDZ-ovcima povukao najveći broj preferencijalnih glasova. Plenković nije imao hrabrosti slično postupiti. Potpuno bez razloga. Jer stranka može postati taocem jednog čovjeka na razne načine.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
