Saborski zastupnici suglasili su se u petak da Hrvatski sabor treba donijeti zakon koji će omogućiti provedbu konvencije koja osigurava žuran povratak nezakonito odvedenog djeteta ili djeteta zadržanog u nekoj državi, uz što manje traume za dijete.
Nedavno smo imali slučaj djeteta kojem je sporo postupanje sustava donijelo veliku traumu, podsjetila je Bernarda Topolko (HNS), očito misleći na dječaka Cesarea iz Splita.
Najgore je za djete, ali i za društvo, kad se stvar “rasteže”, kad se ne zna tko i za što odgovara, tada uvijek stradava najslabiji, a to je dijete, kaže Orast Miljenić (SDP) koji drži da zakon izuzetno ndobro definira tko, što i u kojim rokovima treba odraditi.
Iako zahtjeva za povratkom djece godišnje nema puno, to su uvijek teški i osjetljivi predmeti, kaže Miljenić, zadovoljan rješenjem po kojem će o zahtjevu za povratak protupravno odvedenog djeteta odlučivati samo jedan sud, Općinski građanski sud u Zagrebu, a o žalbama Županijski sud u Zagrebu.
Lani je zaprimljeno pet zahtjeva za povratak djeteta iz Hrvatske te 14 za povratak u Hrvatsku, godinu prije bilo ih je devet, odnosno 17.
Zastupnici poručuju kako osim o brzini povratka djeteta treba voditi računa da taj postupak bude diskretan i human. U procjeni troškova u obzir nisu uzeti troškovi prijevoda i prevoditelja sa stranih jezika, naglasili su zastupnici u raspravi o provedi Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece.
Ta je Konvencija potpisana u Hagu 1980. godine, a Hrvatska je njena stranka od listopada 1991. godine. Cilj joj je osigurati što žurniji povratak nezakonito odvedenog djeteta ili djeteta zadržanog u nekoj državi, odnosno da se prava na skrb i kontakte s djetetom po pravu jedne države stvarno poštuju u drugoj.
Donošenjem zakona žele se jasno utvrditi ovlasti policije, resornog ministarstva, centara za socijalnu skrb i sudova, kako bi se osigurao povratak odvedenog djeteta ili omogućili kontakti roditelja s njim.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
