Hrvatska je u posljednjih pet godina doživjela značajan preokret u području udomiteljstva djece, a kako bi se ono podiglo na višu razinu, udomitelji traže da se u novi zakon unese profesionalizacija te djelatnosti za one udomitelje koji mirovinu ne mogu ostvariti po nekoj drugoj osnovi.
„Profesionalizacija udomiteljstva“ bila je tema konferencije koja je u petak u Zagrebu okupila brojne stručnjake, znanstvenike i udomitelje.
Tehnička ministrica socijalne politike i mladih Bernardica Juretić najavila je otvaranje Info centra s ciljem unaprjeđenja samog udomiteljstva, educiranja i populariziranja udomiteljstva među obiteljima.
„Ovo je stepenica više da se ljudima, osim što ih se educira, stalno bude na usluzi“, kazala je Juretić, dodavši da će se tom centru moći obratiti udomitelji za savjet kako pomoći djetetu.
Ministarstvo, kazala je Juretić, želi unaprijediti udomiteljstvo i donijeti novi zakon. No, rekla je kako bi bilo iluzorno da daje obećanja s obzirom da su sada u fazi formiranja nove vlade. „Ako bi bila ministrica mogu reći da ćemo nastaviti unaprijeđivati udomiteljstvo i cijeli sustav, rekla je Juretić.
Udomiteljica i predsjednica Foruma za kvalitetno udomiteljstvo djece Mladenka Ravenski, čija je obitelj kroz 16 godina udomila 13-ero djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, rekla je da udomitelji rade 24 sata dnevno 365 dana u godini, a nemaju ni dana mirovinskog staža ni zdravstvene zaštite.
Nadležne je pozvala da im pomognu kako bi udomiteljstvo kroz novi Zakon o udomiteljstvu postalo profesija, ne za sve udomitelje nego za one koji mirovinski staž ni zdravsvtenu zaštitu nisu uspjeli osigurati ni po jednoj drugoj osnovi, kao i mlade obitelji koje su se odlučile za udomiteljstvo.
Država, kaže, sada pomaže redovitom isplatom opskrbnine za dijete koja se kreće od 1800 do 2400 kuna ako je dijete s poteškoćama i isplaćuje osobnu naknadu udomiteljima od 400 do 500 kuna. Ta svota je prema njiezinim riječima mizerna i nikoga ne potiče da bude udomitelj, iako nitko ne bi smio ući u udomiteljstvo radi novca.
Načelnica Sektora za socijalnu politiku i politike za djecu, mlade i obitelj Dubravka Marušić rekla je novinarima da u posljednjih pet godina bilježe značajan preokret po pitanju razvoja udomiteljstva.
Podaci za 2011. govore o prevladavajućem broju djecu smještene u dječje domove, dok je iz podataka za prošlu godinu vodljivo da je najveći broj djece smješten u udomiteljskim obiteljima.
„Sve manje djece je smješteno u ustanovama socijalne skrbi i time pratimo korak naših ciljeva vezan za deinstitucionalizaciju djece i za smještaj u udomiteljske obitelji“, kazala je Marušić prema čijim je podacima u udomiteljskim obiteljima trenutno smješteno 2200 djece, prosječne dobi oko 13 godina.
Nikica Sečan iz centra „Izvor“ Selce rekao je da djeca ne zaslužuju da provedu jedan sat u instituciji te da trebaju biti odgajana u udomiteljskoj obitelj.
Centar u kojem Sečan radi nastao je transformacijom iz dječjeg doma koji je s tradicijom dužom od devedeset godina bio jedan od najstarijih domova za zbrinjavanje djece bez roditeljske skrbi u Hrvatskoj. Ustvrdio je kako je intencija da dječjih domova u Hrvatskoj jednog dana nestane.
Udomiteljstvo su počeli razvijati prije sedam ili osam godina. Razvijaju urbano udomiteljstvo i imaju 35 udomiteljskih obitelji, dok im se godišnje na edukaciju javi do 10 novih udomiteljskih obitelji.
U svojoj županiji imaju 35 do 40 udomiteljske djece i taj ritam je, prema njegovim riječima, dosta dobar jer ranijih godina udomiteljstva u cijeloj obalnoj zoni Hrvatske nije ni bilo.
Marušić pak kaže kako je teško jednoznačno reći što je tome razlog. Iako su bila prisutna tumačenja prema kojima su ljudi u primorskim krajevima više okrenuti turističkoj djelatnosti to se, napominje Marušić, nikako ne može uzeti kao jedino tumačenje jer dosta veliki broj udomiteljskihj obitelji ima u Splitsko-dalmatinskoj županiji, dok je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji je mali broj. Istarska i Primorsko-goranska županija su slabo razvijeni u udomiteljstvu iako su tu stručnjaci iz Centra „Izvor“ napravili značajne iskorake.
Ministarstvo, kaže Marušić, želi isprofilirati udmiteljstvo kako bi se osigurao veći broj specijaliziranih udomiteljskih obitelji koji iznosi tek devet posto u odnosu na ukupan broj udomiteljstava.
Ravenski pak poziva stručnjake i nadležne da u udomiteljstvo puste samo one obitelji koje žele pomoći djetetu, kojima je to poziv i kojima novac nije na prvom mjestu.
Ispričala je da je njezina obitelj u udomiteljstvo krenula spontano kako bi pomogli jednom djetetu. Od tada su udomili 13-ero djece, koja su sad većinom odrasli i sretni ljudi.
„Pravi udomitelj ne pravi razliku, svejedno je da li u kući ima biloško ili udomljeno dijete i ta razlika se ne smije vidjeti“, rekla je Ravenski.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
