Ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić istaknuo je kako Hrvatsku čeka ogroman posao podizanja odvojenog prikupljanja s 28% na 60%.
Da, velik je to posao i točno je rekao kako u njemu, da bi se uspješno obavio, trebaju sudjelovati svi zajedno, a ne samo država.
No, zato čudi da je državna administracija odustala od kućnog kompostiranja, što vidimo po financijskom planu Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i izostavljenoj stavci za ovu namjenu. Šteta, jer kućno kompostiranje je najjeftinija i najbrža mjera za poboljšati statistiku postupanja s otpadom, piše Slaven Dobrović na svom blogu Biram dobro.
Prosječna peteročlana obitelj godišnje stvara oko dvije tone kućnog otpada od čega na kuhinjski i vrtni otpad otpada oko 800 kg. Sve se to može kompostirati u vrtnom komposteru cijene ne veće od 200 kuna uz nešto malo pažnje i discipline pri čemu će nastati kompost, materijal bogat organskim sadržajem i hranjivima, vrlo vrijedan za upotrebu u vrtovima i voćnjacima.
Za komunalni sustav svakog grada, kućno kompostiranje je efektivno izbjegavanje otpada, i to na jedan jeftin i efikasan način. Sve što bi bilo potrebno je osigurati građanima određeni posip za pospješenje procesa kompostiranja i savjetodavnu službu koja bi mogla imati i terenski karakter.
Kad bi se troškovi ljudstva, vozila i materijala zbrojili, ukupni trošak po toni kućno kompostiranog biootpada za komunalno društvo, odnosno komunalac teško da bi prešao 20 kuna po toni čak i da su građani potpuno oslobođeni sudjelovanja u troškovima.
Centralno kompostiranje je složenije i skuplje jer uključuje i transportni sustav i kompostište sa potrebnom opremom i ljudstvom. I ovdje nastaje proizvod vrijedan za razne poljoprivredne grane te na taj način čini kružno gospodarenje otpadom.
Što se troškova tiče, oni se kreću od 100 do 200 kn po toni prerađenog biorazgradivog materijala koji svakako mora biti odvojeno prikupljen. Međutim, ta se vrijednost umanjuje za izbjegnuti trošak odlaganja ili obrade u nekom sadašnjem ili budućem CGO-u (centar za gospodarenje otpadom poput Marišćine ili Kaštijuna).
Troškovi u centrima iznose nekoliko puta više (400, 500 ili 700 ili više kn/t, tek će se vidjeti), a što je najvažnije njihov produkt nije dio kružnog gospodarstva jer se ili spaljuje ili odlaže.
Stoga je nejasno kako to da državni aparat ne prepoznaje kompostiranje, i kućno i centralno, pa se cijela stvar teško uklapa u inače prihvatljivu poruku resornog ministra.
