Kad sam svojevremeno izjavio da se moramo početi pripremati, već smo skoro potpuno zaostali, za vrijeme “postfosilnog društva” bio sam ismijan, piše Slaven Dobrović na svojem blogu.
No nije puno prošlo i primijetio sam da su mnogi hrvatski političari počeli spominjati tu u Hrvatskoj omraženu sintagmu. Postala je “in” kao i mnoge druge: “vladavina prava”, “održivi razvoj”, “decentralizacija”, “nulta stopa kriminala i korupcije”…
No, dok naši političari na vlasti samo mantraju o „postfosilnom društvu“, mudri političari u drugim zemljama stvaraju uvjete inovativnim poduzetnicima (i Hrvatska ih ima), da ostvare svoje ideje i tako pripreme društvo za neminovno postfosilno doba.
Rezultat toga je da te zemlje postaju sve konkurentnije, bogatije, uspješnije, razvijenije i za razliku od Hrvatske ne nalaze se na drugom mjestu na ljestvici najsiromašnijih zemalja EU.
U cijeloj toj priči je i INA. Što s njome? Pala je ideja da je se otkupi. U redu, slažem se. No što onda? S kojim novcima?
Kupiti INA-u prodajom HEP-a!?
HEP, stratešku kompaniju silnog razvojnog potencijala prodati da bi kupili INA-u koja će, ako se ne prilagodi promjenama, propasti za deset godina, po meni je totalni promašaj i takav potez bio bi katastrofalan s nesagledivim posljedicama za hrvatsku u budućnosti.
A kako prilagoditi INA-u?
Za početak, na svakoj benzinskoj postaji, osobito uz cestovne koridore kojima prometuju milijuni turista, postaviti infrastrukturu za punionice električnih vozila.
Jer, kad za koju godinu milijuni automobila kojima će pristizati turisti u Hrvatsku budu na električni pogon, a mi nećemo imati infrastrukturu električnih punionica na kojima bi turisti mogli napuniti svoje e-aute, opet će nam biti krivi drugi.
Smatram da se najbolje rješenje za INA-u nalazi u sinergiji s HEP-om (nakon otkupa INA-e) i daljnjoj modernizaciji, prilagođavanju tržištu, osobito novim tehnologijama (proizvodnja bio-goriva). Alternativa je potpuno prepuštanje zakonima tržišta kroz dodatnu privatizaciju, čime se svakako trajno gubi nadzor nad dobrim dijelom energetskog sustava Hrvatske.
Gdje onda naći novac za otkup INA-e?
Odgovor na to pitanje ima ministar državne imovine koji drži milijarde neiskorištenih eura u državnoj imovini. Mi u Mostu smo predložili način na koji se to može izvesti, putem društva posebne namjene i izdavanjem dvije vrste obveznica kojima se može pokrenuti ovaj Hrvatski „new deal“.
Koji mogu biti razlozi da se po tom pitanju ništa ne čini?
Čini mi se da bi moglo postojati barem dva razloga:
1) nedostatak vizije i strategije za razvoj hrvatske energetike
2) zato što su na tu neiskorištenu imovinu (hoteli, vrijedna zemljišta, vojarne, propale tvornice…) oko bacili odabrani pojedinci pa se čeka način na koji bi se kroz zakone u Saboru legalizirala nova pljačka preostalih društvenih dobara.
Naime, novi koalicijski partner također želi dio kolača što malko komplicira dogovor. No, ne sumnjam da se odgovarajući zakonski prijedlozi već uvelike pripremaju. Iskustvo ipak već postoji.
