Srpsko narodno vijeće (SNV) organiziralo je komemoraciju u sisačkom Parku Diane Budisavljević, kojom je ponovno pokušalo predstaviti Dječje prihvatilište u Sisku iz 1942. godine kao ”ustaški logor za djecu”. Riječ je o grubom iskrivljavanju povijesnih činjenica i manipulaciji, s ciljem bacanja ljage na hrvatski narod i prikazivanja sustavne zločinačke namjere tamo gdje je, prema znanstvenim dokazima, postojala humanitarna inicijativa za zbrinjavanje ratne siročadi.
Svi navodi koje su na skupu iznijeli predstavnici SNV-a, uključujući tvrdnje o masovnim smaknućima, planskom odvođenju djece i neljudskim uvjetima, znanstveno su opovrgnuti. Brojni povjesničari, među njima i prof. dr. sc. Vlatka Vukelić, utvrdili su da u Sisku nikada nije postojao logor u smislu zatvorskog ili koncentracijskog objekta pod nadzorom vojnih ili policijskih snaga, već privremeno Dječje prihvatilište pod upravom Ministarstva udružbe NDH, odnosno tadašnjeg resora socijalne skrbi.
U prihvatilište su dolazila djeca s područja pogođenih ratnim razaranjima, osobito iz okolice Kozare, većinom teško bolesna, pothranjena i zaražena. Brojna djeca spašena su zahvaljujući naporima lokalnih građana, Crvenog križa, Caritasa, kardinala Alojzija Stepinca, Zaklade ”Pomoć”, učitelja i volontera.
>(FOTO) Znanstveni skup u biskupiji: Ne postoji dokaz da je u Sisku 1942. postojao logor djece ili da je bilo mučenja i nasilnog oduzimanja života
SNV organiziralo je skup sjećanja na lažna stradanja srpske djece u nepostojećem dječjem logoru u Sisku
U subotu je u sisačkom Parku Diane Budisavljević održan skup sjećanja na navodno stradanje ratne siročadi iz 1942. godine, u organizaciji Srpskog narodnog vijeća (SNV). Komemoracija je bila posvećena djeci stradaloj u onome što SNV i dalje naziva ”ustaškim logorom za djecu u Sisku”, unatoč brojnim znanstvenim osporavanjima tog pojma.
Predsjednik SNV-a Boris Milošević iznio je tezu da je u Sisku 1942. godine postojao dječji logor, formalno nazvan ”Prihvatilište za djecu izbjeglica”. U njemu je tijekom ljeta, navodi, bilo smješteno više od 2000 djece, uglavnom s Kozare i iz logora Mlaka, Jablanac i Košutarica. Milošević je kazao da su djeca potom dovožena teretnim vagonima za stoku, a da su ih ustaše nasilno odvajale od roditelja koji su ubijeni ili odvedeni na prisilni rad.
Naveo je i kako je u kolovozu 1942. godine u logoru umrlo 515 djece, a ukupno ih je tijekom djelovanja navodno stradalo 1152. Govorio je i o navodnoj posjeti ustaških zapovjednika poput Maksa Luburića i Ljube Miloša, tvrdeći da su tada nasilno odvajali djecu od majki.
U svom govoru Milošević je ustvrdio da u logoru nije bilo nikakve skrbi za djecu, da su ležala na prljavoj slami, gladna i zapuštena, iako je navodno bilo hrane u skladištima. Posebno je istaknuto da su djeca spašena zahvaljujući akciji Diane Budisavljević, uz pomoć učitelja Ante Dumbovića i lokalnog stanovništva koje ih je navodno prihvatilo.
>Isplate SNV-u nastavljaju rasti: Samo do kolovoza iz proračuna sjelo preko 22 milijuna eura
Ne postoje nikakvi znanstveni dokazi da je u Sisku postojao dječji logor
Ne postoje nikakvi znanstveni dokazi da je u Sisku postojao dječji logor. Tijekom 1942. i 1943. godine u Sisku je djelovalo Dječje prihvatilište koje je osnovano kao odgovor na iznimno teške ratne i socijalne okolnosti, posebice nakon velikog vala izbjeglica s područja Kozare. Prihvatilište nije bilo organizirano kao logor, već kao ad hoc sustav zbrinjavanja djece, pod upravom Ministarstva udružbe NDH. To bi danas odgovaralo ministarstvu socijalne skrbi. Za razliku od logora, prihvatilište nije bilo pod kontrolom vojnih ili policijskih struktura, a djeca nisu bila izdvajana u izolirane objekte već integrirana u gradski život.
Prihvatilište za djecu u Sisku bilo je raspoređeno na nekoliko lokacija unutar grada – Sokolana, škola u Novom Sisku, Samostan i Skladište Reiss. Većina djece pristigla je u teškom stanju – iscrpljena, bolesna i zaražena raznim bolestima. Prema podacima Antuna Dumbovića, od posljedica bolesti preminulo je 1154 djece, no unatoč teškim uvjetima i nepovoljnim liječničkim prognozama (koje su predviđale smrtnost i do 90%), oko 6000 djece je spašeno.
Humanitarnu pomoć organizirali su Caritas i Zaklada ”Pomoć”, uz suradnju s Crvenim križem Hrvatske i Srbije, te pod pokroviteljstvom nadbiskupa Alojzija Stepinca. Cilj im je bio pomoći svoj djeci, bez obzira na njihovu nacionalnost ili vjeru, pa tako i brojnoj pravoslavnoj kozaračkoj djeci.
Djeca koja nisu bila udomljena u okolnim krajevima ostala su smještena u prostorijama samostana sv. Vinka do kraja rata. Važnu ulogu u brizi za djecu imali su i građani Siska, koji su unatoč ratnoj oskudici pokazali solidarnost i spremnost na pomoć. Zbog širenja zaraznih bolesti među djecom, gradske škole morale su biti privremeno zatvorene.
Znanstvena istraživanja i svjedočanstva ne potvrđuju postojanje dječjeg logora u Sisku niti sustavno mučenje ili nasilno oduzimanje života. Sve dostupne činjenice ukazuju na pokušaj spašavanja i zbrinjavanja izbjegličke djece u vrlo teškim uvjetima.
>Vukelić o dječjem logoru u Sisku: ‘Takvo mjesto nije postojalo. To je bilo prihvatilište’
Vlatka Vukelić: ”Da se radilo o logoru u pravom smislu, on bi bio pod kontrolom policijskih ili vojnih struktura”
Povjesničarka Vlatka Vukelić tvrdi da u Sisku za vrijeme Drugog svjetskog rata nije postojao dječji logor, već dječje prihvatilište pod nadležnošću tadašnjeg Ministarstva udružbe NDH, što bi danas odgovaralo ministarstvu socijalne skrbi. Naglašava da bi pravi logor bio pod vojnom ili policijskom kontrolom, poput Jasenovca, što za Sisak nije slučaj jer takvi podaci ne postoje.
Ističe i da se ne radi o jedinstvenom prihvatilištu, već o četiri različite lokacije u gradu (Sokolana, škola u Novom Sisku, Samostan i Skladište Reiss), što dodatno osporava tvrdnju o postojanju logora.
Prihvatilište je, kaže, nastalo spontano i bez plana, u teškim okolnostima, no zahvaljujući angažmanu građana i pojedinaca poput Kamila Bresslera, mnogoj djeci je pružena pomoć. Prema podacima Antuna Dumbovića, 1154 djece umrlo je, većinom od bolesti, a smrtnost je bila najveća na početku i kasnije se smanjivala, što, po Vukelić, pokazuje da su postojali pokušaji suzbijanja zaraze unatoč lošim uvjetima.
>Dr. sc. Vlatka Vukelić za Narod.hr: Puno je neistinitih informacija o ‘kozaračkoj djeci’
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa
Izvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.