Skup podrške Palestincima u Zagrebu razlikovao se od većine sličnih skupova u Europi jer njegovi glavni protagonisti nisu bili Arapi, nego domaći ideološki borci. No nije bio jedinstven samo po tome, jer okupljanje na Trgu žrtava fašizma bilo je puno simbolike. Ponajprije naziv Trga već tradicionalno ne simbolizira toliko žrtve, koliko “antifašiste” i njihovu ideološku borbu.
Nadalje, transparenti i znakovlje koje se ondje pokazivalo otkrivaju toliko šarenilo motiva da ih je teško dovesti pod zajednički nazivnik.
Skupom je dominirao transparent “Ne ratu među narodima, ne miru među klasama”, poznati slogan koji je, uz neke inačice, između Drugog svjetskog rata i pada Berlinskog zida krasio sletove socijalističke omladine i skupove komunističkih aktivista istočno od željezne zavjese i okupljanja radikalne ljevice zapadno od nje.
Možda će vas zanimati
Propalestinski prosvjed u Zagrebu i Emina Bužinkić: Ime vam je poznato? S razlogom...
Jedna od organizatorica skupa solidarnosti je i Emina Bužinkić. Tko je ona zapravo?
Promicanje komunističke ideologije i uz tipični izričaj
Komunistički sustavi rado su kao svoja najvažnija gesla isticali klasnu borbu i prijateljstvo među narodima, bez obzira što su istodobno prema većini susjednih naroda dizali bodljikavu žicu i smrtonosne bunkere, a unutar sebe stvarali nove klase.
>Propalestinski prosvjed u Zagrebu: Podržali ga Pernar, Radnička fronta, Mreža antifašistkinja Zagreba
Nadalje, pitanje je kako povezati muslimanke umotane u široke haljine i s pokrivalom za glavu i pokraj njih zastave duginih boja? Kako povezati radikalni konzervativni islam i borce za pobačaj, koji su jedni uz druge uzvikivali “Živjela Palestina!”? Prema nekim izvješćima, čak su se čuli i povici: “Allahu akbar!”
Propalestinske skupove u Parizu, Berlinu, Sarajevu i drugim europskim gradovima organizirali su Arapi, Palestinci i islamski aktivisti, jedino je zagrebačko okupljanje nastalo na inicijativu krugova nove postdemokratske ljevice, boraca za pravo na pobačaj, transseksualnih aktivista i društva koje se oko njih okuplja. Zašto oni prosvjeduju za Palestinu?
Povijesna preobrazba ljevice
Odgovor je u ideološkoj radionici ljevice, koja je u posljednjih stotinu godina doživjela preobrazbu od socijalnog i krajnje idejno obojanog pokreta, preko rigidnih i nemilosrdnih režima, brutalnih ratnika, salonskih ljevičara i zanesenjaka, sve do postdemokratskih pokreta koji su u potrazi za novim ideološkim osloncima, a u međuvremenu se ističu destruktivnošću i neprijateljstvom prema svakom obliku sustava.
Palestinski borci za neovisnost u drugoj polovici dvadesetog stoljeća bili su svojevrsne ikone socijalizma.
Jugoslavenski diktator Tito prijateljevao je s vođom PLO-a Yaserom Arafatom i izdašno ga podupirao, drugi komunistički režimi činili su to isto na svoj način. Istodobno, na zapadnim sveučilištima pripadnici marksističkih i lenjinističkih skupina isticali su palestinsku borbu kao neku vrstu primijenjene ideološke radionice.
>Rat između Izraela i Hamasa donosi neopisive patnje; svjedočanstva žrtava i očevidaca
Tipični palestinski šalovi, koji su bili vidljivi i na zagrebačkom prosvjedu, bili su omiljeni modni dodatak pripadnika zapadnoeuropske ljevice sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća.
Klasna borba iznad svega, neovisno o smislu
Ljevica je uvijek bila borbena, radikalna ljevica radikalno borbena. “Klasna borba” ju je uvijek privlačila i “klasni borci” bili su joj idoli, što dalje to bolje, od Latinske Amerike do Palestine.
U tom smislu, palestinski borci za neovisnost i svjetska ljevica, od komunističkih režima do ljevičarskih zanesenjaka do zapadu, savršeno su se uzajamno nadopunjavali. Jedni su uživali podršku iz inozemstva za svoju borbu, drugi su imali svoje “drugove” koji su jurišali na barikade za njihove ideološke ciljeve.
No, zar se rat između islamističkog Hamasa i Države Izrael može doista smatrati klasnom borbom?
>Pokazuju li događaji u Izraelu da je ljevica svuda antidemokratska?
Ne može, ali ovdje je riječ o nekoj vrsti zakašnjele ideološke svijesti, koja se oslanja na prilike od prije pola stoljeća.
Palestinski pokret za neovisnost izvorno snažno ljevičarski
Palestinski pokreti za neovisnost ranije su bili ljevičarski. PLO je bio izrazito ljevičarska organizacija i dio međunarodnih lijevih struktura.
Čak je prema nekim izvorima Izrael sedamdesetih godina podupirao Hamas kao alternativu ljevičarskom PLO-u, sve dok se nije pokazalo da se ni Hamas ne miri s opstankom Države Izrael.
Danas također izrazito islamistički Hizbollah u sebi također ima ljevičarske elemente, izgradio je snažnu mrežu socijalnih institucija kako bi uza se vezao siromašne ljude u Libanonu i na palestinskim područjima, a u svojim početcima uz islam širio je i ljevičarske ideje.
Borba Palestinaca za neovisnost tradicionalno se prikazuje kao klasna borba, kao borba potlačenih i obespravljenih protiv Izraela u kojemu ne vide samo opasnost u kontekstu životnog prostora, nego i kao izrabljivače.
PLO je od svoga nastanka snažno koristio su socijalnu dimenziju da bi angažirao pristaše, ali da bi dobio i međunarodnu podršku od onih kojima je klasna borba bila ispisana na zastavama.
Ljevicu je na Bliskom istoku zamijenio islamizam, ali europska ljevica to prema potrebi ignorira
U međuvremenu, socijalistički osjećaji na Bliskom istoku postupno su nestajali i njihovo je mjesto zauzelo islamističko oduševljenje, ali tradicija, obrasci ponašanja i simpatije po cijelome svijetu nisu nestali.
Postdemokratska ljevica i dalje osjeća snažnu potrebu za nekim dalekim ratištima gdje netko gine za njezine ideale. U ovom trenutku pronašla ih je ponovno među Palestincima, pa makar to bio i islamistički Hamas.
>Višnja Starešina: Kako nas je politički vrh izvukao iz zone nesvrstanih i, doslovce, svrstao
Nije teško, na Trgu žrtava fašizma Zagrebu, pretvoriti složene socijalne i ideološke odnose na Bliskom istoku u nešto sasvim drugo i to prilagoditi svojim potrebama.
S druge pak strane, Palestinci, bili oni militantni islamisti ili tek očajni borci za mjesto pod suncem, u ovom trenutku se ne pitaju tko im pruža podršku. Je li to neki transseksualni aktivist, borac za prava žena ili bilo tko drugi, važno je da diže glas za njih.
Ideološko drveno željezo
Sudionici skupa u Zagrebu, od starih komunističkih aparatčika, preko zagovornika novog jugoslavizma, transrodnih i srodnih aktivista pa do umotanih Palestinki, po svojim motivima, strukturi i porukama bili su jedinstvena pojava, neka vrsta drvenog željeza.
Slični krugovi postoje svagdje po zapadnom svijetu, ali u Hrvatskoj i drugim postkomunističkim zemljama oni su posebno snažni jer se hrane iskustvima i slatkim snovima o svojoj vlastitoj režimskoj prošlosti.
Ali taj skup ipak u svojoj besmislenosti, ili unutarnjoj vrijednosnoj nepomirljivosti, pokazuje ideološki kontinuitet ljevice, od početnih socijalnih ideja preko rijeka krvi do današnje potrage za novim ideološkim osloncima u bilo čemu. Stoga ne bi bilo iznenađenje ni čuti usklađene uzvike “Smrt fašizmu!” i “Allahu akbar!”
Na kraju krajeva, mnogi protuizraelski aktivisti među Palestincima i u samom Izraelu, kao i mnogi akteri zagrebačkog skupa imaju istog financijera: Georgea Sorosa.
Možda će vas zanimati
Židov koji financira otpor Državi Izrael: Soros izaziva 'nered' i na Bliskom istoku
Ime Soros u pozadini je mnogih političkih napetosti, a pokazalo se i da je umiješan i u napetosti između Izraela i Palestinaca, koji su ponovno kulminirali žestokim sukobom
