“Dobar način da shvatite što zapravo pokreće ljevicu jest zapitati se što paket reforme pravosuđa ima zajedničko s nepopuštanjem PLO-u/SAD-u, zahtjevima za teritorijalnim povlačenjem, skladištenjem prirodnog plina, donošenjem temeljnog zakona: Izrael kao nacionalna država židovskog naroda i dopuštanjem Sveučilištu Ariel da bude sveučilište”, piše Caroline Glick za JNS.
Ona u kolumni na primjeru izraelske ljevice pokazuje općenito funkcioniranje političkih stranaka koje su se svrstale uz globalističku, tzv. progresivno-lijevu agendu. Prema njoj izraelska ljevica hini zabrinutost za demokraciju s ciljem zaštite vlastite oligarhijske mreže i očuvanja svoje dominantne političke moći.
U nastavku prenosimo kolumnu:
Ono što se događa u Izraelu nije ono kako izgleda. Ljevica, u svim svojim sastavnim dijelovima, ne bori se protiv nastojanja vlade i Kneseta da unište izraelsku demokraciju.
Znamo to iz tri razloga.
Prvo, čelnici borbe protiv reforme pravosuđa, koji tvrde da će izraelska demokracija umrijeti ako paket reforme pravosuđa ministra Yariva Levina koji sada prolazi kroz zakonodavni proces u Knesetu prođe, znaju da to nije istina.
U prijašnjem obraćanju Kohelet Forumu, oporbeni čelnik Yair Lapid iznio je stav o pravosudnom aktivizmu potpuno usklađen s Levinovim paketom. Doista, Lapidove primjedbe postavile su temelje trenutne reforme, piše Caroline Glick za JNS.
“Pravosudni aktivizam”
U tom govoru Lapid je rekao: “Protivio sam se, i još uvijek se protivim, pravosudnom aktivizmu one vrste koju je uveo [bivši predsjednik Vrhovnog suda i otac izraelske pravosudne revolucije] sudac Aharon Barak. Mislim da nije u redu da je sve opravdano. Ne mislim da je u redu da Vrhovni sud mijenja temeljne stvari u skladu s onim što naziva prosudbom ‘razumne osobe’. To je amorfna i potpuno subjektivna definicija koju Kneset nikada nije uveo u pravni zakonik. Mislim da nije u redu da diobu vlasti, sveti temelj demokratske metode, bude narušena tako što će se jedna grana vlasti staviti iznad ostalih.”
Lapid nije sam. Gotovo svaki istaknuti član oporbe dao je slične izjave u proteklih nekoliko godina. Jedan od najzapaljivijih vođa prosvjeda protiv reforme pravosuđa je bivši ministar obrane i načelnik Glavnog stožera IDF-a Moshe Ya’alon. Nakon što je izgubio svoju bitku za ponovni izbor u Kneset, Ya’alon se promijenio u vođu protesta. Na tiskovnoj konferenciji ovog tjedna Ya’alon je rekao da će paket zakonskih reformi transformirati Izrael “iz demokracije u diktaturu”. Nazvao je Netanyahuovu vladu “zločinačkom i nezakonitom”.
Većina Izraelaca vjeruje da pravni sustav treba reformirati
Ya’alon je pozvao na opći štrajk i izjavio da “misao o državi Izrael kao fašističkoj, rasističkoj, mesijanskoj i korumpiranoj državi” drži ljude budnima noću. Ali u govoru 2009., kada je prvi put ušao u politiku, Ya’alon je pjevao drugačiju pjesmu. Tada se Ya’alon bunio upravo protiv onih snaga koje sada, tvrdi, predstavlja. “Mediji su ovdje pristrani”, započeo je.
>Sin izraelskog premijera: ‘Kritizirati Georgea Sorosa nije antisemitizam’
“Nažalost,” nastavio je Yaalon, “danas postoje snage, nazovimo ih elitama, koje utječu na diskurs u Izraelu na iskrivljen način. To je manipulativno i obmanjujuće do te mjere da danas moramo biti vrlo zabrinuti. Još uvijek sam jako zabrinut. Imaju veliku moć. Imaju utjecaja, ako hoćete, na premijera. Danas postoji situacija u kojoj imamo centre moći s autoritetom, a bez odgovornosti… Ovo nije demokracija. Bogati su postali takva sila. Mediji su takva sila. Vrhovni sud je sila poput ove.”
Izjave poput ovih odražavaju ankete koje pokazuju da velika većina Izraelaca vjeruje da pravni sustav treba reformirati. No, to nas dovodi do drugog načina na koji znamo da trenutačni nemiri koji su navodno oko reforme pravosuđa zapravo nisu oko reforme pravosuđa: nitko u oporbi nije voljan sudjelovati u raspravi o samom paketu. Oporbeni zastupnici u Odboru za ustav, pravo i pravosuđe Knesseta ne raspravljaju ni o čemu. Umjesto da raspravljaju o nacrtu i predlažu izmjene ili donose vlastite prijedloge zakona, zastupnici u parlamentu iz oporbenih stranaka inzistiraju da većina Knesseta i vlada nemaju pravo raditi svoj posao. Proces u kojem demokratski izabrani Kneset i vlada daju prijedloge koji odgovaraju obećanjima koja su dali biračima je nelegitiman i antidemokratski.
Prijetnje komadanjem Izraela
U govoru prije ceremonije Knesseta kojom se obilježava 74. godišnjica izraelskog parlamenta u nedjelju, Lapid je upozorio: “Cijena zakona koji sada predvodite nije samo brisanje demokracije, to je bolan raskid našeg zajedničkog života.” Ljevica bi se, rekao je, odvojila i odvojila od Izraela, koji bi prestao postojati kao jedno jedinstveno političko tijelo.
U svom obraćanju Lapid nije ponudio nikakav put za sprječavanje prijetećeg raspada društva, osim da Vlada odustane od svojih prijedloga. Riječ “kompromis” nikad mu nije pala s usana. Lapid nije ponudio sjesti s premijerom Benjaminom Netanyahuom i Levinom i postići dogovor koji svi mogu prihvatiti. Rekao im je da se povuku ili će on i njegov tabor raskomadati Izrael.
Isto tako, bivši premijer i načelnik Glavnog stožera IDF-a Ehud Barak ne samo da je prošlog petka odbacio kompromis. Barak je demonizirao predsjednika Isaaca Herzoga kao Nevillea Chamberlaina jer se usudio ponuditi da bude domaćin pregovora između vlade i oporbe kako bi se izbjegli građanski sukobi i nasilje koje obećavaju ljudi poput Baraka, Ya’alona i njihovih saveznika.
Konačni način na koji možemo vidjeti da se borba ne vodi oko reforme pravosuđa je promatranje ljevičarskih tema. Govoreći na plenarnom zasjedanju Knesseta ovog tjedna, zastupnik Likuda Ariel Kallner istaknuo je kako ljevičarski establišment u politici, akademskoj zajednici i medijima koristi potpuno iste teme koje je koristio više puta u prošlosti.
Ukratko, znamo da se borba ne vodi oko reforme pravosuđa
Danas protivnici reforme inzistiraju na tome da će Izrael, ako prođe, postati međunarodni gubavac. Godine 2011. Ehud Barak upozorio je da će se Izrael suočiti s “diplomatskim tsunamijem” i postati nacija izgnanika ako se ne povinuje svakom zahtjevu PLO/Obamine administracije za teritorijalnu predaju. U 2015., tadašnja oporbena čelnica Tzipi Livni rekla je da će se Izrael suočiti s “diplomatskim tsunamijem” koji će potaknuti “ekonomski tsunami”, ako Netanyahu ne popusti zahtjevima PLO/Obamine administracije za teritorijalnu predaju.
Dana 23. siječnja, Odbor čelnika sveučilišta potpisao je pismo u kojem upozorava da će, ako paket reforme pravosuđa bude usvojen, to predstavljati “razoran udarac izraelskoj akademskoj zajednici”. Godine 2012. ista skupina potpisala je pismo u kojem upozorava na uništenje izraelske akademske zajednice ako vlada omogući Sveučilištu Ariel, tada “sveučilišnom centru”, da dobije puni status sveučilišta.
Godine 2015. Lapid i njegovi partneri s ljevice upozorili su da će Izrael, ako Izrael iskoristi nalazišta prirodnog plina koje je otkrio u svojim teritorijalnim i gospodarskim vodama, uništiti izraelsko gospodarstvo, društveno tkivo i demokraciju.
Godine 2018., uoči usvajanja temeljnog zakona u Knessetu: Izrael kao nacionalna država židovskog naroda, ljevica je upozorila da bi usvajanje zakona natjeralo investitore da pobjegnu iz Izraela. Kreditni rejting Izraela bi bio smanjen. I izraelske demokracije više ne bi bilo.
Ukratko, znamo da se borba ne vodi oko reforme pravosuđa jer su vodeći članovi tabora koji sada inzistiraju da će reforma uništiti demokraciju govorili u njezino ime u prošlosti; jer se protive svim raspravama i odbijaju sve kompromise oko paketa pravnih reformi; i zato što se njihova cijela borba temelji na sloganima recikliranim iz njihovih prethodnih kampanja koji nemaju nikakve veze s reformama na stolu.
Što tjera vodeće članove izraelskog društva da pozivaju na građanski rat?
Dakle, ako nisu reforme pravosuđa kojima se protive, što tjera vodeće članove izraelskog društva da pozivaju na građanski rat, prijete ubojstvom Netanyahua i njegovih ministara, prijete da će izvući njihov novac iz zemlje i uništiti njezino gospodarstvo, lobirati kod stranih vlada da usvoje politiku neprijateljsku prema Izraelu, te najavljivati i organizirati pobune, opće štrajkove i nasilje?
Dobar način da shvatite što zapravo pokreće ljevicu jest zapitati se što paket reforme pravosuđa ima zajedničko s nepopuštanjem PLO-u/SAD-u, zahtjevima za teritorijalnim povlačenjem, skladištenjem prirodnog plina, donošenje temeljnog zakona: Izrael kao nacionalna država židovskog naroda i dopuštanjem Sveučilištu Ariel da bude sveučilište.
Odgovor je dvojak. Prvo, politike o kojima je riječ nisu ljevičarske politike. Iz ovoga možemo zaključiti da ljevica ne želi prihvatiti da desnica kada pobijedi na izborima ima pravo provoditi svoju politiku. Ljevica nije zabrinuta za demokraciju. Ne voli demokraciju. Voli svoju oligarhiju.
Trenutna histerija i prijetnje nasiljem potaknuti su središnjom ulogom koju Vrhovni sud igra u očuvanju ljevičarske moći i privilegija. Kroz proces selekcije koji se sam održava i koji će Levinova reforma ispraviti, Vrhovnim sudom danas dominiraju ideološki rigidni i radikalni suci. Donošenjem zakona i diktiranjem politike “s klupe”, suci poništavaju politiku desnih vlada i prisiljavaju ih da provode ljevičarsku politiku.
Izraelska ljevica njeguje odnose sa stranim silama
Uklanjanjem ljevičarskog pritiska na kreiranje politike i zakonodavstvo, vladin plan reforme pravosuđa će – kao i mnoge prethodne desne inicijative kojima je ljevica vodila političke i pravne kampanje kako bi se uništila – olakšati širenje izraelske ekonomske i strateške moći i neovisnosti. A to nas dovodi do Bidenove administracije i otvorenog lobiranja ljevice kod administracije i drugih stranih vlada da se suprotstave reformama.
Za Bidenovu administraciju, kao i Obaminu administraciju prije, Netanyahu je prijetnja prvenstveno jer se protivi antiizraelskoj, propalestinskoj i proiranskoj politici administracije. Što je još gore za Bijelu kuću, promicanjem politika koje povećavaju stratešku i gospodarsku neovisnost Izraela, Netanyahuova vlada smanjuje ovisnost Izraela o SAD-u i moć administracije da prisili Izrael da slijedi svoju liniju.
Bidenov savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan rekao je: “Dosegli smo točku u kojoj je vanjska politika domaća politika, a domaća politika vanjska politika.” To vrijedi i za izraelsku ljevicu.
Izraelska ljevica njeguje odnose sa stranim silama ne na temelju toga kako ti odnosi unapređuju nacionalne interese Izraela, već na temelju toga kako služe interesima ljevice protiv desnice. U spremnosti Lapid-Bennettove vlade da SAD-u da pravo veta na izraelsku politiku prema Iranu i u svom pristanku da ustupi izraelsko nalazište prirodnog plina u blizini Libanona libanonskoj vladi koju kontrolira Hezbollah, pokazalo se koliko je ljevica spremna ustupiti izraelsko gospodarsko i strateške interese i neovisnost u zamjenu za političku potporu SAD-a.
Svakim satom sve je više poziva na nasilje od strane ljevičara
Sličnost između toga da Demokrati kažnjavaju Republikance zbog prijetnje demokraciji i trenutnog napada izraelske ljevice na legitimitet vlade naglašava njihovu suradnju.
U četvrtak navečer ljevičarski prosvjednici palili su gume i blokirali glavne prometne arterije u Jeruzalemu. Bivši državni odvjetnik Avichai Mandelblit rekao je da je nasilje neizbježno. Roditelji su iskoristili svoju djecu da blokiraju glavnu prometnu arteriju u četvrtak ujutro u Tel Avivu. A ljevičarski rezervisti i umirovljeni generali oklopnog korpusa IDF-a održali su marš prema Jeruzalemu. Glavni napor prosvjeda je zaustaviti gospodarstvo u ponedjeljak i održati žestoke nerede ispred Knesseta dok počinju glasovanja o paketu reforme pravosuđa. Ljevičarski Pokret za kvalitetnu vladu podnio je peticiju Vrhovnom sudu tražeći da suci natjeraju Netanyahua na povlačenje s dužnosti presudom da nije sposoban voditi državu. I svakim satom sve je više poziva na nasilje od strane ljevičara.
Kako će to završiti još se ne zna. Ali ako reforme ne prođu, najveći gubitnik bit će izraelska demokracija.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
