Rat između Izraela i Hamasa donosi neopisive patnje; svjedočanstva žrtava i očevidaca

Objavio
il
-
žrtve
Foto: FaH

Rat između Izraela i Hamasa već prvi dan izazvao je brojne žrtve, a s vremenom se nižu svjedočanstva očevidaca i žrtava na objema stranama.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Najviši katolički dužnosnik u Svetoj zemlji, jeruzalemski latinski patrijarh kardinal Pierbattista Pizzaballa, napisao je u utorak: “Već više od dva tjedna zapljuskuju nas slike užasa, koje bude stare traume, otvaraju nove rane i u svima nama izazivaju eksploziju boli, razočaranja i bijesa.”

Patrijarh podsjeća da je jasno osudio teroristička djela Hamasa. “Nema razloga za takve zločine. Dužnost nam je na to upozoriti i to osuditi”, naglasio je, kako prenosi IKA.

>Stotine mrtvih u napadu na bolnicu u Gazi, Izrael i Hamas uzajamno se optužuju

“Ta ista savjest, samo s velikim teretom na mome srcu, danas me potiče da s jednakom jasnoćom kažem da je ovaj novi krug nasilja u Gazu donio više od 5.000 smrtnih slučajeva, među njima brojne žene i djeca, tisuće ranjenih”, kazao je kardinal.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Žrtve na obje strane: U Gazi 5.100, u Izraelu 1.400; 220 talaca

Zdravstvene vlasti Hamasa navode da je broj poginulih među Palestincima u Pojasu Gaze u utorak ujutro iznosio 5.100, od toga više od 2.000 djece. U napadima Hamasa u Izraelu ubijeno je oko 1.400 ljudi, dijelom na posebno brutalan način, a prema izraelskim navodima 220 ih se nalazi u rukama Hamasa kao taoci.

Narod.hr izvijestio je o sudbini dvije Izraelke, 79-godišnjakinji i 85-godišnjakinji, koje je Hamas uzeo kao taokinje a u međuvremenu ih oslobodio.

>Dvije oslobođene Izraelke opisale kako im je bilo u Hamasovom zarobljeništvu i izgled podzemnih tunela

Dvije žene, u dobi od 79 i 85 godina, predane su izraelskoj vojsci kasno u ponedjeljak, priopćio je ured premijera Benjamina Netanyahua. Jedna od otetih žena dala je potresnu izjavu u kojoj je opisala kako je Hamas odveo Izralece protiv njihove volje, a opisala je i izgled podzemnih tunela.

Tekst se nastavlja ispod oglasa


Oslobođene žene, 79-godišnja Nurit Cooper i 85-godišnja Yocheved Lifshitz otete su zajedno sa svojim muževima iz kibuca Nir Oz blizu granice s Gazom. Njihove muževe još drži Hamas, izvijestio je Reuters.

‘Prošla kroz pakao’

Lifschitz je sada dala izjavu u kojoj kaže: “Prošla sam kroz pakao”, opisujući kako su je oteli Hamasovi naoružani ljudi na motorima, a od vožnje je zadobila modrice te je teško disala.

Glas 84-godišnje Dietze Hyman čuo se posljednji put u subotu ujutro kada je otvorila vrata svoje kuće i vikala: “Trebam pomoć!”, izvijestio je Inteligencer.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dietza, socijalna radnica, udovica koja je sama odgojila četvero djece, bila je 50-ih godina jedna od osnivačica Kibbutza Nir-Oza 1950-ih i još uvijek je ondje živjela.

Odjednom se više nije javljala na telefon

U posljednje vrijeme imala je poteškoća s hodanjem. Čuvši njezin poziv u pomoć, susjed je je požurio kako bi joj pomogao. Kasnije je rekao njezinim kćerima da se pokušao suprotstaviti napadačima koji su bili u njezinoj kući, ali su pucali i na njega.

Jedna od njezinih kćeri, Dafna Shai Hyman, uspjela je razgovarati s njom nekoliko sati prije. Rekla joj je da se skriva u sigurnoj sobi. Kad su stigle vijesti o masakru u kibucu, Dietza se nije javljala na telefon.

>Hamasov masakr nad civilima: Masakrirali 40-ero djece, bebama odrubljuju glave, pale ljude...

Dafna je stalno zvala. U podne, netko se javio na telefon, ali glas na drugom kraju nije bio njezine majke. “Ovdje Hamas”, rekao je muški glas.

Kad su izraelske snage sigurnosti ušle u Dietzinu kuću, bila je prazna. Kći je čula da su je teroristi oteli iz njezina doma i odveli u Pojas Gaze. Njezine kćeri ne znaju kako će u zatočeništvu preživjeti bez lijekova.

U Gazi samo čekaju smrt

Na drugoj strani, mnogi stanovnici Gaze kažu kako samo čekaju smrt, izvijestio je TIME.
Dr. Ghassan Abu-Sittah, 54-godišnjak, plastični kirurg iz Londona, stigao je u Gazu 9. listopada kao dio tima Liječnika bez granica. Kaže da radi po cijeli dan, a noću spava u bolnici koja je prepuna izbjeglica.

Dok je radio kao ispomoć u jednoj bolnici, čuo je eksploziju, nakon koje je cijelo dvorište bolnice bilo u plamenu, a posvuda su bila tijela i dijelovi tijela.

Prvi slučaj koji je preuzeo bila je petogodišnja djevojčica čija je majka poginula, a njezina desna ruka bila je teško ozlijeđena.

Nakon toga, operirao je muškarca koji je izgubio nogu, a potom drugoga kojemu je komad granate oštetio arteriju.

>Gaza – katolički biskup moli za pomoć: ‘Trebamo pomoć više nego ikada prije!’

Liječnik govori kako bolnici nedostaje opreme, pa se pri operacijama moraju snalaziti, improvizirati s priručnim sredstvima koja pronađu. Bolnice u Gazi imaju 2.500 kreveta, a sad ima 12.500 ranjenih.

Zaručila se, ali nije proslavila zaruke

Afaf Alnajjar, 21-godišnja studentica engleske književnosti na Islamskom sveučilištu u Gazi, zaručila se tjedan dana prije izbijanja sukoba. Zaruke nije proslavila, jer je u međuvremenu izbio rat.

Bila je s obitelji u hotelu kad se dogodio izraelski raketni napad u kojemu je razoren hotel i sve u njegovoj okolici.

Nakon što su odlučili otići na jug Pojasa Gaze, prošlo je tri sata dok su pronašli taksi, putem je strahovala od zračnih napada. Sretna je, kaže, što je stigna na odredište “u jednom komadu”.

Priča o obiteljima koje su potpuno nestale u napadima. “Ne govorim o obiteljima od četiri ili pet članova. Govorim o obiteljima od više od 40 osoba”.

>Kršćani u Gazi: ‘Polagana smrt’ zanemarive manjine od ogromnog socijalnog značaja

“Zaspala bih svake noći s mišlju da ću se možda probuditi pod ruševinama, ako se uopće probudim. Mama se brinula o 11-godišnjem bratu, objašnjavajući mu kako se ponašati ako se nađe ispod ruševina”, pripovijeda.

‘Čemu pomoć ako ćemo pomrijeti?’

Kaže da stalno stižu najave humanitarne pomoći. “Ali koji je smisao pomoći ako ljudi i dalje ginu?”

“Sanjam samo rat i razaranje. Čujem glasove, vidim stvari. Osjećam kao da samo čekamo na naš red. Kao da smo mrtvi, samo što se smrt odgađa”.


Nihal Alami, 33-godišnja prevoditeljica u Palestinskom centru za ljudska prava, kaže da je četvrt u kojoj je živjela sravnjena sa zemljom. Muž joj je izugubio trgovinu od koje su živjeli, a sada im ponestaje svega.

U petak je s obitelji evakuirana iz Gaze u Khan Younis na jugu Pojasa Gaze. Smještena je u stanu zajedno s još 20 osoba. Nemaju vode, interneta, struje ni goriva.

Noor Harazen, 33-godišnja novinarka, bila je također među onima koji su evakuirani na jug Pojasa Gaze. Pobjegla je iz grada Gaze zbog bombardiranja, ali kaže kako su i ondje gdje je stigla izloženi bombardiranju.

Harazen ima dvoje male djece, a posljednjih dana vidjela je drugu djecu kako umiru pod granatama.

“Noću ne možeš spavati”, govori Rawan Hassan, nastavnik engleskog jezika iz Rafaha. “Ne možeš jesti. Nema čiste vode. Mnogo djece umire. Imamo mnoge mučenike, ali nikoga nije briga. Gdje je humanost?”, pita se.

Nitko nema plan B

Tala Herzallah, 21-godišnja studentica na Islamskom sveučilištu u Gazi podučavala je engleski jezik. Kaže da joj je sveučilište potpuno uništeno, a sada je praktički zatočena usred grada Gaze zajedno s roditeljima, bratom, njegovom ženom i djecom.

“Posvuda je krv. Samo brojimo dane, minute do smrti. Možemo poginuti svake minute. Već sam izgubila sestričnu i njezinu djecu, izgubila sam prijateljicu, izgubila sam moje najdraže”.

>Havel objasnio pozadinu napada Hamasa na Izrael: Evo zašto je i Hrvatska u opasnosti

“Živi smo, ali smo unutra mrtvi”, priča. “Nitko se ne može smijati, nitko ne može pjevati, razgovarati… samo čekamo smrt”.

“Nemamo plan B”, nastavlja, “samo bismo htjeli ne izgubiti još ljudi, kuća, trgovina”.

Pobijeni Nepalci

Na izraelskoj strani istodobno se šire slike strahota napada Hamasa na kibuc u Izraelu.
U napadu je poginulo je i deset studenata iz Nepala. Umrli su uglavnom od prostrijelnih rana i krhotina granata, a tijela su im ovog tjedna prebačena u Katmandu zajedno sa stotinama evakuiranih građana, piše Guardian.

Jedan nepalski student završio je, pretpostavlja se, kao talac u rukama Hamasa.
Jedan od preživjelih studenata je 25-godišnji Dhanbahadur Chaudhari, koji sada sanja o rijekama krvi. Iako se ovaj tjedan vratio kući u Nepal, scena koje je doživio u Izraelu i dalje ga prate, danima je jedva mogao spavati.

Chaudhari je bio među oko 50 studenata iz Nepala koji su boravili u kibucu u Alumimu, pograničnom području između Izraela i Gaze, kad su ondje upali borci Hamasa i izvršili masakr.

>Izrael sravnio sa zemljom četvrt u Gazi, pogođena jedna od najstarijih crkava

Chaudhari se prisjeća buđenja uz zvuk raketa i pucnjavu oko 6 sati ujutro u kibucu. On i više od desetak drugih potrčali su u bunker, prema uputama koje su dobili, ali militanti Hamasa bacili su granate unutra, od čijeg se udara onesvijestio.

“Pogodila me i krhotina granate”, kaže. “Kad sam se probudio bio sam obliven krvlju i vidio sam oko sebe mrtve i ranjene prijatelje. Jedan prijatelj nije imao nogu, drugi ruku. Na vratima bunkera ležala su mrtva tijela mojih prijateljaa.”

Slijedećih nekoliko sati pokušao je pomoći ranjenim prijateljima, puzali su po leševima kako bi došli do vode i posteljinom vezali rane. Kaže kako je nekoliko njih iskrvarilo, jer je pomoć izraelskih snaga stigla tek na večer.

“Bio sam siguran da je to posljednji trenutak u mom životu”, rekao je Chaudhari.

KC Pramod, 24-godišnjak, također je bio u bunkeru tog jutra. Svjedoči kako su mu pred njim ubijeni prijatelji Ganesh Kumar i Dipeshraj Bista, Još jedan prijatelj, Bipin Joshi, uhićen je na ulazu u bunker, Hamasovi militanti su ga odveli i od tada nije viđen.

Skrivao se ispod leševa prijatelja

“Počeli smo vikati ‘Mi smo Nepalci, mi smo Nepalci’, ali oni nisu slušali nikoga, samo su nastavili pucati i bacali granate u bunker”, rekao je Pramod. “Nakon toga, bunker je bio potpuno prekriven krvlju.”

Rekao je da se skrivao ispod leševa nekoliko prijatelja najmanje četiri sata. “Neki su jako krvarili, ali bio sam bespomoćan”, rekao je. “U to vrijeme nisam ni znao tko je mrtav, a tko je živ”.

“Čak i nakon povratka kući u Nepal, progone me misli na moje prijatelje koji leže u krvi i mole za pomoć. To je trauma koja će ostati sa mnom cijeli život.” Neki od ubijenih studenata bili su hranitelji obitelji.

Radio u Izraelu kako bi zaradio za vjenčanje

Obitelj Mukesha Swarnakara tek je nekoliko dana nakon što je poginuo u kibucu dobila potvrdu da je mrtav. Njegov brat Rajesh Kumar Swarnakar, kaže da njihova majka ne prestaje plakati i da je jedva progovorila otkako je njegovo tijelo vraćeno u Nepal.

“Ljut sam. Zašto je moj brat poslan u područje sukoba gdje nije bio siguran?”, rekao je. “Nepalski životi smatraju se tako jeftinima. Za nas je on bio taj koji je mogao zaraditi novac, bio je nada obitelji.”

70-godišnji Kanaiyalal Chaudhari izgubio je unuka Ashisha Chaudharija Ispričao je kako je Ashish radio u Izraelu kako bi uštedio novac i vratio se kući kako bi se oženio i brinuo o djedu koji ga je odgojio.

“Zašto Bog nije uzeo najprije mene?”, zavapio je. “Tko će mi biti podrška u starosti?”

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.