Komentirati izbore u Splitu u kojima ne iziđe 70 posto birača, pa postaneš gradonačelnik s tridesetak tisuća glasova u gradu od 200 tisuća stanovnika, besmisleno je.
Zato par riječi o političkim pojmovima koji se vežu uz novog/starog gradonačelnika Puljka. Ovaj, nekoć gorljivi vjernik, danas gorljivi ateist (on bi rekao humanist), prvu stranku je nazvao Pametno. Nazivati samog sebe pametnim je neobično, možda neka smjesa narcisoidnosti, osjećaja superiornosti i mesijanskog kompleksa.
Ništa manje pametno nije bilo ni “prekrštavanje” stranke u novo ime “Centar”. Ni to nije pametno, to je danas tek pomodno, i daljnji tekst nema veze s Puljkom, već s manijom centrizma u politici, ne samo kod nas, već posvuda, piše Ivica Šola u svojoj kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju dijelomice prenosimo.
> Ivica Šola: Imenovanjem novog ministra obrazovanja Macron gura Europu u balvan revoluciju
> Šola: Putin ide Staljinovom metodom – gladomorom za 21. stoljeće
Svi tvrde da su politički centar
Još od Francuske revolucije dva temeljna sučeljena stajališta glede vizije društva i ekonomije nazivamo lijevima i desnima. Danas toga više nema. Svi su u centru, pa će sebe nazivati lijevim ili desnim centrom, ali uvijek – centrom. Malo tko punim srcem kaže “Ja sam desno” ili “Ja sam lijevo”. Da stvar bude gora, u centrističkoj salati političkih “doktrina” danas je teško doći do točnih ideoloških definicija. Tako, u gospodarstvu se mogu naći liberalni ljudi, karakteristika desnice, koji zagovaraju pobačaj i korištenje droga (tradicionalni ljevičarski ulični transparenti). S druge strane, glasači iz zajednice LGBTQI+, obično bliske ljevičarima, u Brazilu su glasovali za Bolsonara, kandidata poistovjećenog s glasovima desničara.
Zbog ovih proturječja, možda je najbolje potražiti pojednostavljeniju definiciju ideologije, utemeljenu na ekonomiji: ako netko brani više poreza, ambiciozne socijalne programe, uplitanje države i veću kontrolu nad privatnim sektorom, može se smatrati ljevičarom. Ako pak netko drugi zagovara manje poreze, manje miješanja države i manje kontrole nad tvrtkama, desničar je. I točka.
Centrizam je mimikrija
Kada koristimo ovu vizuru, nazivati se centrom je bedasto. To je kao da žena tvrdi da je više-manje trudna. U ovom slučaju ili jest ili nije, jer ne može se braniti prisutnost države u gospodarstvu i napadati je u isto vrijeme. Dakle, političari ne mogu biti u ideološkom središtu. Oni su ili desni ili lijevi. Neutralni? Nemoguće. Da bi se slagali sa svima, centristi ne zauzimaju jasne pozicije i postupno prazne svoj diskurs, depolitiziraju politiku s ciljem kako zagrabiti što više na svim stranama, što ljude odbija od politike, svedene tek na materijalne i statusne borbe. I ništa više. Centrizam je mimikrija u kojoj ljevičar daje žmigavac desno, a zapravo skreće lijevo, i obrnuto. A svoje ideološke agende, jer ih je očito sram reći – ja sam lijevo ili desno, provlače ispod žita. Dakle, centrizam je politička i društvena manipulacija.
George Lakoff, američki lingvist iz šešira Noama Chomskog, pišući o američkom dvostranačkom sustavu izričito poriče postojanje centrističke ideologije i, stoga, ne vjeruje da može postojati takva stranka.
> Ivica Šola: ‘Evo svih pro life vjerskih fanatika Mirele Ahmetović
Što desničari i ljevičari misle o državi?
Naime, desničari, konzervativci, smatraju da država treba biti minimalna jer je u protivnom opasnost za slobodu i postaje predator. Njezina se funkcija mora svesti na zaštitu sigurnosti građana i obranu individualnih prava, posebice prava na vlasništvo.
Suprotno njima ljevičari, progresivci, smatraju da država ima više funkcija, među njima i onu da osigurava dobrobit većini i kompenzira nejednakosti, a za to treba redistribuirati bogatstvo. Desničari, pak, smatraju da se problemi nejednakosti moraju rješavati slobodnom igrom tržišta i da je svako miješanje države štetno. Ljevičari misle da tržište nije sposobno kontrolirati samo sebe pa na kraju padamo u ruke neobuzdanog kapitalizma. Desničari vjeruju da se sloboda brani neinterveniranjem u individualna prava. Ljevičari misle da se sloboda brani štiteći socijalna prava. Desničari brane tradicionalniji obiteljski moral i prirodna prava, dok ljevičari brane relativističku koncepciju morala smatrajući ga društvenim, represivnim konstruktom. Konačno, desničari smatraju da je subjekt koji je odgovoran za ponašanje pojedinca on sam, dok ljevičari misle da je odgovorno društvo.
Gay pride u Pekingu?
Jedina stranka na svijetu koja je uspjela u sebi pomiriti sve te razlike desnice/konzervativaca i ljevice/progresista, pogotovo kada je ekonomija u pitanju, je Komunistička partija Kine. Inače izrazito nacionalistička i rasistička. U Kini sve može, i jaka država i slaba država, i marksizam i kapitalizam, i snažna zaštita obitelji i snažna proabortivna politika, i…
Samo čekamo još gay paradu u Pekingu, dugine boje sa srpom i čekićem. Komunistička partija Kine je zapravo jedina stranka centra u svijetu. Ovi naši u Europi i RH su uglavnom muljatori bez boje mirisa i okusa s, gotovo, identičnim programima.
Novi ekstremizam, ekstremizam 21. stoljeća jest ekstremizam centra. Kina postaje uskoro univerzalni model ustrojavanja svijeta na principu imperija raznih boja. Kina koja sebe smatra centralnom civilizacijom u kojoj su si Adam Smith, Konfucije i Marx odavno pružili ruke, zaključuje Ivica Šola za Slobodnu Dalmaciju.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
