Sotin: Zločinici šeću, a naših najmilijih nema – Hoćemo istinu

U organizaciji članova obitelji poginulih i nestalih mještana Sotina danas je obilježen Dan sjećanja na žrtve srpske agresije nad mještanima Sotina. Pred križem u središtu tog prigradskog naselja grada Vukovara, već godinama preživjeli Sotinjani u ime žrtava upozoravaju porukom Zločinici šeću, a naših najmilijih nema. Hoćemo istinu.

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod Spomen križa u Sotinu, te svetom misom, u tom je vukovarskom prigradskom naselju danas obilježena 23. obljetnica pogibije 63 mještana Sotina u jugosrpskoj agresiji tijekom Domovinskog rata, za čiju smrt još uvijek nitko od zločinaca nije procesuiran.

U spomen na 63 Sotinjana poginula tijekom napada i okupacije Sotina, koju su izvršile bivša Jugoslavenska vojska i srpske paravojne postrojbe, vijence kod Spomen križa položila su i svijeće zapalila izaslanstva obitelji ubijenih mještana, Grada Vukovara, Vukovarsko-srijemske županije, te brojna druga izaslanstva ratnih stradalnika.

Pročitana su i imena svih ubijenih i nestalih Sotinjana, a upućen je apel onima u srpskoj zajednici, koji znaju gdje se nalaze posmrtni ostaci nestalih i ubijenih Hrvata – neka to kažu.

U župnoj crkvi Blažene Djevice Marije Pomoćnice Kršćana služena je misa zadušnica.

Zločini u Sotinu 1991 g.

Između 14. i 20. listopada 1991. srpske vojne postrojbe su nakon okupacije Sotina veći broj hrvatskih mještana nasilno odvele iz svojih domova, a potom u logor u Negoslavcima gdje su bili podvrgnuti zlostavljanjima i ispitivanjima.Nakon toga odvedeni su u logore u Srbiji, najviše u Begejce. Preostale Hrvate u Sotinu okupatori su držali u pritvoru i radnim logorima, tjerali na prinudni rad i postupno ih ubijali.

Nakon okupacije Sotina svi Hrvati su morali nositi bijele trake oko ruke i imati bijele plahte na kući. Policijski sat je vrijedio samo za Hrvate.

Na području Sotina pronađena je jedna masovna grobnica u vučedolskim vinogradima koja je ekshumirana 1998. i u kojoj su pronađeni posmrtni ostatci 12 osoba stradalih u listopadu 1991. Identificirano ih je 8 i predano obiteljima. Pronađeno je i 14 pojedinačnih grobnica na mjesnom groblju.

Prošle godine na groblju u Sotinu napokon je, nakon 22 godine, pokopano 11 žrtava koje su ekshumirane u okolici Sotina i to nakon što je jedan od osumnjičenih za ovaj zločin kojemu je proradila savjest, a nalazi se u Beogradu u pritvoru i čeka početak suđenja, pristao doći na teren oko Sotina i pokazati točno lokaciju gdje su pokopane žrtve. To je prvi i jedini slučaj da je pripadnik okupatorske srpske vojske ukazao na mjesto ukopa nevinih žrtava.

U Sotinu je prošle godine pokopano 11 žrtava Domovinskog rata. Najmlađa žrtva imala je 25, a najstarija 72 godine.
Među ubijenima su bila dva bračna para te otac i kći.

U Hrvatskoj je inače za zločine u Sotinu 2006. podignuta optužnica protiv 17 osoba, no dobar dio optuženih tada je pobjegao iz države. Jedna je osoba osuđena u odsutnosti na 14 godina zatvora. Dvojica koji su uhićeni u veljači također su do mirne reintegracije bili mještani Sotina, a u Srbiji u pritvoru čekaju podizanje optužnice.

Poginuli i nestali mještani Sotina u Domovinskom ratu: Mijo Andrijanić, Stjepan Bestrcan, Snježana Blažević, Slavica Cicvarić, Mihovil Čeke, Hrvoje Đukić, Krešimir Đukić, Sidonija Đukić, Đuro Erdelji, Jozija Filipović, Kata Filipović, Marko Filipović, Martin Fišer, Smajo Halilović, Josip Hodovanj, Zvonko Horvatić, Marko Ivančić, Stjepan Juršić (otac) Stjepan Juršić (sin) Zvonko Juršić, Elizabeta Kamerla, Ante Korać, Đuro Kovač, Sidonija Kovač, Zlatko Krainović, Vinko Krešić, Anđelko Kunac, Darko Kušić, Magdalena Kušić, Marin Kušić, Marko Kušić, Nikola Kušić, Ljubica Željka Lemunović, Antun Luketić, Dražen Luketić, Hrvoje Ljubas, Tomislav Marinović, Vlatko Marinović, Ivica Matijašević, Josip Mikletić, Stjepan Mikulić, Josip Novak, Slavko Novak, Dragutin Počić, Đuro Počić, Petar Procek, Vladimir Radić, Antun Raguž, Mako Raguž, Mirjana Raguž, Miroslav Raguž, Andrija Rajs, Boris Rapčak, Đuro Rogić, Henrih Sili, Stjepan Šarik, Marin Škarica, Tomislav Špear, Stjepan Šter, Dražen Tolp, Vladimir Turba, Andrija Varga, Željko Vojković, Ivica Zrnić.

Povijesni osvrt na hrvatsko mjesto u Srijemu

Sotin je selo u Srijemu, 10 km jugoistočno od Vukovara; 783 st. (2011). Leži na desnoj obali Dunava, na 116 m nadmorske visine, uz cestu Vukovar–Ilok. Već od davnih vremena ovo područje bilo je naseljeno panonskim keltskim plemenima, da bi već u srednjem vijeku bilo u posjedu hrvatske plemićke obitelji Gorjanski, posebno kao utvrda u obrani Vukova (danas Vukovar). Kasnije je utvrda zapuštena, ali je ponovno obnovljena pred opasnošću nadirućih azijatskih Turaka koji su prijetili uništenjem kršćanske Europe.

1526 g. Sotin zauzimaju Turci. Starosjedilačko hrvatsko stanovništvo je bilo većim dijelom uništeno i protjerano, ali ipak je dio opstao uz prisutnost hrvatskih franjevačkih redovnika. Pod turskom okupacijom većinu stanovnika Sotina činili su novopridošli muslimani uz nešto pravoslavinh koji su bili naseljeni kao turski martolozi (pomoćnici), te domaćih katolika Hrvata koji su opstali u vrlo teškim prilikama. Sotin je oslobođen 1697 g. od Turaka kao i cijelo vukovarsko područje te postaje dio Austrijskog carstva u posjedu obitelji Eltz koja kupuje 34 naseljena mjesta u vukovarskom vlastelinstvu, od kojih je jedno i Sotin.

U 18. i 19. stoljeću Sotin naseljavaju Hrvati iz okolnih srijemskih mjesta i prekodunavske Bačke, kao i Srbi iz Baranje, Bačke i Srijema. Njemački doseljenici dolaze također u ovo vrijeme, pa na popisu stanovništva iz 1910 g. čine velik dio stanovništva kao u i u susjednom Berku i Tompojevcima, selima također stradalim 1991 g u srpskoj agresiji.

Tako je prije stvaranja Jugoslavije u Sotinu živjelo 40% Hrvata, 34 % Nijemaca, 9% Mađara i 15% Srba.

U razdoblju drugog svjetskog rata, naročito pred kraj 1944. godine i početkom 1945. godine, Sotin se našao u teškom položaju. Istočno od Sotina nekoliko su mjeseci bile linije Srijemskog fronta. Već prije ovih završnih borbi većina sotinskih Nijemaca iselila se u Njemačku.

Mnogi sotinski Hrvati su stradali ili su bili proganjani u novostvorenoj socijalističkoj Jugoslaviji. Hrvatski dom u Sotinu srušili su partizani.

Sotin sa 60-postotnim većinskim hrvatskim stanovništvom nije uživao podršku jugoslavenskih vlasti. No, marljivi Sotinčani nisu se dali pokolebati ni u gospodarskom, a tako i u nacionalnom pogledu. Sotin se 1991. godine našao na udaru velikosrba kao jedno od mjesta gdje se čuvala hrvatska samosvojnost.