Hrvatski znanstvenik Igor Štagljar odgovorio je kolegi znanstveniku Ivanu Đikiću, koji je kritizirao “senzacionalnu” najavu Štagljara o lijeku protiv tumora pluća, javlja Večernji list.
Štagljar je u odgovoru između ostalog rekao da zbog embarga nije mogao govoriti o svim detaljima otrkića te poručio da ne namjerava biti uvučen u medijsku prepiruku s Đikićem.
U nastavku u cijelosti prenosimo Štagljarev odgovor:
“Zahvaljujem prof. Đikiću na njegovoj analizi vezanoj uz najavu našeg lijeka protiv karcinoma pluća. Želim napomenuti da sam u emisiji “U svom Filmu” dobronamjerno najavio pozitivne rezultate naših dugogodišnjih istraživanja u području liječenja karcinoma pluća, a o svemu ostalome ću moći više reći kada mi to bude dopušteno s obzirom na naše patente i prvi u nizu popratnih znanstvenih radova, koji su za sada još uvijek pod embargom. Upravo zbog toga i nisam mogao govoriti o svim detaljima našeg otkrića, te o pojedinostima vezanim uz mehanizam djelovanja našeg lijeka. No, javnost treba znati da se u liječenju tumora protekla dva desetljeća postižu značajni pomaci, te da je zahvaljujući baš ovakvim, postupnim pomacima preživljenje zloćudnih bolesti danas znatno bolje no prije dva ili tri desetljeća.
Na kraju, želim spomenuti da sigurno ne namjeravam biti uvučen u još jednu od medijskih prepirki prof. Đikića, jer se ne želim dodavati u niz hrvatskih znanstvenika s kojima se prof. Đikić medijski sukobljava zbog različitih znanstvenih pogleda. Prof. Đikiću želim puno uspjeha u njegovom znanstvenom radu, a detalje o našem otkriću ću podijeliti s javnosti čim sa svih informacija bude skinut embargo.”
> Samaržija: Novi Štagljarov lijek za karcinom pluća klinički će se testirati na Jordanovcu
Đikić tvrdi: Javnost ima pravo znati konkretne činjenice
Podsjetimo, nakon što je profesor dr. sc. Igor Štagljar najavio kako će na zagrebačkoj Klinici za plućne bolesti Jordanovac ove godine početi kliničko ispitivanje lijeka za rak pluća, oglasio se i znanstvenik Ivan Đikić.
Akademik Đikić kaže kako Štagljar još nije s javnosti podijelio podatke o vrsti i imenu lijeka, a njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti: “Svaki napredak u liječenju tumora posljedica je dugotrajnog rada znanstvenika, liječnika i farmaceutskih kompanija te suradnje i profesionalne komunikacije s pacijentima. Taj predani rad i pozitivne rezultate u borbi protiv tumora treba stoga adekvatno vrednovati te činjenično i znanstveno točno prezentirati u javnosti. Oboljeli od tumora s pravom imaju velika očekivanja od znanstvenog progresa. Upravo radi toga senzacionalna najava profesora Igora Štagljara u javnosti o revolucionarnom lijeku protiv tumora pluća ima svoje pozitivno lice i ne tako pozitivno naličje. Pozitivna strana konkretnih vijesti jest da je akademik profesor Miroslav Samaržija javno potvrdio da se lijek nalazi u pripremnim (administrativnim) fazama koje će trajati do ljeta kada bi trebala započeti klinička ispitivanja samo na pacijentima koji imaju mutacije u EGFR (oko 10 osoba u Hrvatskoj). Također je pozitivno da profesor Štagljar ima određene molekularne spoznaje o tom lijeku koji djeluje na stanice tumora pluća u kulturama. Negativni aspekt ove najave jest činjenica da znanstvene rezultate istraživanja tog lijeka profesor Štagljar još uvijek nije objavio ni u jednom znanstvenom časopisu, i posljedično, oni nisu prošli kritičku znanstvenu recenziju. Profesor Štagljar također još nije s javnosti podijelio podatke o vrsti i imenu lijeka, stoga nije poznato radi li se o potpuno novom revolucionarnom lijeku ili o već prije korištenom, ali usavršenom lijeku. Javnost ima pravo znati konkretne činjenice o vrsti i djelovanju lijeka. Ovakva situacija neminovno nameće pitanje javne odgovornosti za senzacionalizam u medijskoj prezentaciji. Bombastične vijesti bez kritičkog propitivanja ne doprinose kvalitetnom informiranju građana nego služe promociji pojedinaca i/ili nekih lobističkih interesa. Zamislite kako se osjećaju oboljeli od tumora pluća kada slušaju emisiju na HRT-u o senzacionalnom lijeku koji je spreman za liječenje tumora pluća, a samo dan nakon toga čuju da će prva klinička istraživanja tog lijeka započeti tek za šest mjeseci i da to nije univerzalni lijek za tumore pluća nego može biti primjenjiv samo u maloj podgrupi pacijenata. Takva medijska prezentacija šteti znanstvenom napretku i, što je posebno pogubno za razvitak društva, vodi k stvaranju nepovjerenja javnosti u znanost i medije.
1. O kakvom se konkretnom lijeku radi? Prema dostupnim podacima, radi se o inhibitoru tirozinskih kinaza koji je već odobren od američke Agencije za hranu i lijekove (FDA) za liječenje tumora. Stoga to nije novi inovativni lijek koji je otkrio profesor Štagljar nego lijek koji ima svoje registrirano ime u farmaceutskoj industriji i pripada većoj grupi lijekova koji se već koriste u liječenju tumora pluća.
2. Sto je konkretno otkrio profesor Štagljar? On je pokazao da jedan od tih inhibitora tirozinskih kinaza može djelovati na tumorske stanice pluća koje imaju trostruke mutacije gena EGFR točnije mutacije EGFR L858R/T790M/C797S. Za detaljniju analizu njegova otkrića treba pričekati s objavom znanstvenih rezultata.
3. Na kojoj vrsti tumora pluća će se vršiti istraživanja na KBC Jordanovac i koliko je pacijenta zahvaćeno takvim tumorom? Radit će se na podvrsti tumora nemalih stanica pluća koje imaju trostruku mutaciju u genu EGFR. Ta podvrsta tumora pluća predstavlja vrlo mali udio (oko 1-2 %) svih vrsta tumora pluća. Trostruka mutacija u genu EGFR pojavljuje se pretežno kod rezistentnih tumora nemalih stanica pluća koji su već bili podvrgnuti liječenju s inhibitorima tirozinskih kinaza.
4. Kako djeluju inhibitori tirozinskih kinaza u liječenju tumora? Inhibitori tirozinskih kinaza kemijski su spojevi koji se reverzibilno ili ireverzibilno vežu za enzimatsku domenu i blokiraju rad tirozinske kinaze. U tumorskim stanicama tirozinske kinaze, poput EGFR-a, često budu amplificirane ili mutirane i imaju povećanu aktivnost koja pridonosi tumorskoj proliferaciji. Inhibitori mogu blokirati takve onkogene signale.
5. Sto možemo očekivati od tirozin-kinaznih inhibitora protiv EGFR-a u klinici? U kliničkoj praksi postoji već oko desetak inhibitora tirozin-kinaznog EGFR-a za liječenje raznih tumora. Njihova djelotvornost očituje se u produljenju života pacijenata tri do 12 mjeseci. Rezultati su dosta limitirani jer tumori vrlo brzo razvijaju rezistenciju na te lijekove stvaranjem mutacija u genu EGFR. Rezistencija se može pojaviti i zbog mutacije PIK3CA i BRAF gena te amplifikacije MET receptora. Stoga se danas sve češće primjenjuje kombinirana terapija raznih kinaznih inhibitora.
6. Zašto je taj inhibitor tirozinskih kinaza tako brzo prošao sva ispitivanja? Taj inhibitor tirozinskih kinaza već je odobren kao lijek i kao takav prošao je sva preliminarna ispitivanja (toksikologija, bioraspoloživost i koncentracije). Stoga korištenje odobrenog lijeka za drugu namjenu, ovaj puta za tretiranje tumora pluća, može započeti brže.
Ovaj članak ima namjeru pridonijeti konstruktivnoj javnoj diskusiji na temelju dostupnih znanstvenih podataka. Svoju karijeru započeo sam na istraživanju tirozinskih kinaza, na čemu sam i doktorirao radeći u laboratoriju profesora Josepha Schlesingera, koji je vodeći svjetski stručnjak u istraživanju inhibitora tirozinskih kinaza. Od tada kontinuirano radim na proteinskim kinazama više od 20 godina. Otvoren sam za javnu raspravu s kolegama znanstvenicima i onkolozima, uključujući i profesora Štagljara, kako bismo javnosti zajednički približili potvrđene i točne podatke o ovoj važnoj temi. Svako otkriće koje pomaže oboljelima od tumora je vrijedno. Ali se takvi rezultati moraju činjenično i bez senzacionalizma medijski prezentirati. Tada će pacijenti znati što mogu konkretno očekivati od novih lijekova te će rasti povjerenje građana u znanost, znanstvenike i medije.
Akademik Ivan Đikić”
