Punoljetni državljani Republike Hrvatske pristupit će izborima za predsjednika Republike Hrvatske 29. prosinca, a kandidati su uglavnom poznati jer se o njima već tjednima govori. Iako su do sredine prvoga prosinačkoga tjedna potpise Državnomu izbornomu povjerenstvu predali samo dosadašnji predsjednik koji želi i drugi mandat te kandidat vladajuće koalicije, većina je potencijalnih donosilaca potpisa i ranije objavila svoje programe. Te programe birači će moći proučiti samo ako ulože nemali napor kako bi ih uopće pronašli na mrežnim stranicama, a i kada te programe pronađu, uočit će da je riječ o ispeglanim tekstovima koji čak imaju i mnogo načelnih sličnosti, piše Branimir Stanić za Glas Koncila.
Teško je odoljeti dojmu da pojedine stranke žele kandidirati svoje ljude ponajviše zato da bi na relativno jeftin način svratile nacionalnu pozornost na sebe, kao što to čine primjerice manje poznati pjevači na uglednim glazbenim festivalima. No usporede li se svi objavljeni programi, jedno se može zapaziti: bez obzira na političku orijentaciju kandidata, gotovo je svima zajedničko da i ne spominju važnost obitelji. Ponekad je, naime, rječitije ono što se ne spominje od onoga što se spominje. Da, istina je da pojedini kandidati otvaraju bolno pitanje demografije, no ne pristupaju tomu pitanju iz perspektive obitelji i braka. Da, istina je da spominju socijalne izazove, ali ne pristupaju im iz perspektive obitelji.
>Stanić: Odvažno pozicioniranje Crkve u hrvatskom narodu
Da, istina je da otvaraju i temu rodne ideologije, no ne i iz obiteljske perspektive, koju ne dotiču ni kandidati koji se ufaju u »društveni nauk Crkve« i »katoličku etiku«. Postoji, doduše, nekolicina (potencijalnih) kandidata koji nešto izravnije govore o zaštiti obitelji, no bez pojašnjenja kako bi to predsjednik sa svojim ovlastima mogao postići. Zato, da bi katolički vjernici mogli odlučiti kojemu se »većemu dobru« ili »manjemu zlu« u programu ipak prikloniti, bit će potrebno da se, uz ostalo, kandidati izjasne kako bi se kao predsjednici ili predsjednice odnosili prema obitelji, to jest da se bez uvijanja izjasne o tome što su za njih obitelj i brak te kako ih namjeravaju štititi u doba kada su oni prvi na grubim ideološkim udarima.
Obitelj zaštićena Ustavom
Naizgled je to laka zadaća i spominjanje obitelji nekima čak može zvučati kao klišej (poput: njegujemo obiteljske vrijednosti, obitelj nam je važna, obiteljska je politika ključna…), no nije baš tako jednostavno.
Među ključnim zadaćama osobe koja pretendira biti na čelu države jesu one na koje priseže svojom čašću: da će dužnost predsjednika Republike Hrvatske obavljati savjesno i odgovorno, na dobrobit hrvatskoga naroda i svih hrvatskih državljana, da će se kao državni poglavar držati Ustava i zakona, brinuti se za poštovanje ustavnopravnoga poretka Republike Hrvatske, bdjeti nad urednim i pravednim djelovanjem svih tijela državne vlasti, čuvati nezavisnost, opstojnost i jedinstvenost države Hrvatske.
A upravo je obitelj posebno zaštićena kategorija jer Ustav Republike Hrvatske »svakomu jamči štovanje i pravnu zaštitu njegova osobnoga i obiteljskoga života, dostojanstva, ugleda i časti«. U Ustavu također stoji da svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život. Doslovno, »obitelj je pod osobitom zaštitom države«, a »brak je životna zajednica žene i muškarca«. Stoga donekle čudi da su se kandidati mahom usredotočili na vojni, diplomatski, politički i investicijski preporod Hrvatske u nekoj budućnosti, zaobilazeći pritom isticanje obitelji koja jedina može na svojim plećima iznijeti preporod koji jamče. Katolički bi vjernik stoga mogao ovako sročiti dobronamjeran savjet svakomu kandidatu za predsjednika: »Reci mi što misliš o obitelji i reći ću ti kakav si.« Pa, poslušajmo.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
