Aleksandar Stanković u emisiji Nedjeljom u 2 usporedio je način izbora manjinskih zastupnika u Sabor i biranje predstavnika hrvatskih iseljenika, rekavši kako ‘malo ljudi izlazi na izbore za na manjine, isti argument vrijedi i za dijasporu’. Zatim je nastavio u istom tonu, ne spomenuši kako je Hrvatima izvan Hrvatske otežan izlazak na izbore.
Povodom Stankovićevog lažnog prikazivanja biračkog prava hrvatskih državljana s prebivalištem izvan Hrvatske u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2 – donosimo pismo koje je hrvatskoj javnosti pred prošlogodišnje izbore još jednom uputila udruga U ime obitelji – upozoravajući da su upravo Hrvati koji žive izvan Hrvatske – diskriminirani:
U ime obitelji: Do kada će Hrvati izvan Hrvatske na izborima biti građani drugog reda?
Udruga U ime obitelji želi podsjetiti svu Hrvatsku javnost da će državljanima Republike Hrvatske s prebivalištem izvan domovine, koji imaju jednako ustavno i demokratsko pravo glasa kao birači koji žive u Hrvatskoj, to pravo na parlamentarnim izborima za 7 dana biti nemoguće ili u najboljem slučaju otežano iskoristiti.
Na primjerima iz Bosne i Hercegovine, Njemačke i SAD-a navode koliko će pojedini birači morati putovati do svojih biračkih mjesta, kako bi iskoristili svoje Ustavom zajamčeno pravo, i koliki će im to trošak stvoriti. “Pravo glasa je temeljna sloboda u svakom demokratskom sustavu. (…) I na svom nacionalnom teritoriju i u inozemstvu, nacionalna zajednica zadržava temeljna demokratska prava u odnosu na svoju zemlju, kao što je pravo glasa”, stoji u Rezoluciji 1591 (2007) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, gdje se svim državama članicama – ako još nisu – preporuča uvođenje glasovanja na daljinu – primjerice dopisnog i elektroničkog, kao što je to omogućeno u većini država EU, i u susjednoj Sloveniji i Bosni i Hercegovini. Ističu kako je krajnje vrijeme da se našim državljanima izvan domovine omogući dopisno i elektroničko glasovanje, što je u sklopu građanske inicijative „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom“ zatražilo 380.000 građana.
Birači s prebivalištem u Bosni i Hercegovini.
U Bosni i Hercegovini se može glasovati u četiri grada: Sarajevu, Mostaru, Banjaluci i Tuzli. Birači koji žive u Livnu, do najbližeg biračkog mjesta, koje je u Mostaru, u jednom smjeru moraju putovati oko 2 sata i prijeći 120 km. To znači da sveukupno na glasovanje moraju potrošiti četiri sata, i prijeći preko 240 km, što će im samo u benzinu stvoriti trošak od preko 50 konvertibilnih maraka, ili 200 kuna.
Birači s prebivalištem u Njemačkoj.
U Njemačkoj se može glasovati u šest gradova: Berlinu, Münchenu, Düsseldorfu, Stuttgartu, Frankfurtu i Hamburgu. Birači koji žive Kölnu, u kojem živi oko 3 500 Hrvata, do najbližeg biračkog mjesta, koje je u Frankfurtu, trebaju također putovati oko dva sata i prijeći oko 200 km. Njima će za ostvarenje svoga biračkog prava ukupno trebati četiri sata, a trošak putovanja će iznositi više od 50 eura.
Birači s prebivalištem u SAD-u.
U SAD-u se može glasovati u četiri grada: Chicagu, Los Angelesu, New Yorku i Washington DCu. Birači koji žive u Pittsburghu, u kojemu je sjedište Hrvatske bratske zajednice, su praktički onemogućeni u glasovanju, osim ako se ne odluče putovati avionom do najbližeg biračkog mjesta u Washington DC-u ili potrošiti 8 sati na putovanje automobilom.
Uz otežan ili nemoguć pristup biračkim mjestima zbog njihove udaljenosti, podsjećaju da se na biračkim mjestima u Mostaru na mogućnost pristupa biračkom mjestu na prethodnim predsjedničkim i parlamentarnim izborima čekalo satima, čime se glasače obeshrabrivalo da uopće izađu na izbore. “Ovakvi uvjeti su diskriminatorni prema Hrvatima s prebivalištem izvan Republike Hrvatske, te da su prekršena njihova Ustavom zajamčena prava. Očekujemo da hrvatski državljani koji žive izvan Hrvatske prestanu biti tretirani kao građani drugog reda”, zaključili su iz udruge U ime obitelji.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
