Andrej Plenković dokazano je loš u izboru ministara i suradnika i te mu pogreške dolaze na naplatu. Ali ne bih željela da mu Vladu slažu šefice Uskoka i DORH-a Vanja Marušić i Zlata Hrvoj-Šipek, a još manje neka nevidljiva uskočka ruka.
Počinje li to repriza premijerskog mandata Jadranke Kosor, no ovaj put s Andrejom Plenkovićem u glavnoj ulozi? Bila mi je to prva asocijacija nakon burnoga uskočkog vikenda, koji je rezultirao uhićenjem sada već bivšeg ministra Darka Horvata i sijanjem medijske sumnje na (dok ovo pišem još uvijek) aktualnog potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića i ministra rada i socijalne skrbi Josipa Aladrovića, piše Višnja Starešina za Lider, u kolumni koju djelomice prenosimo.
Sličnost bi bila u tome što u razdoblju kada je država na putu ostvarenja važnih strateških ciljeva – danas članstva u Schengenu i pristupa eurozoni, a onomad članstva u EU – predsjednik Vlade (ili u ono doba predsjednica) biva izložen snažnoj medijsko-oporbeno-uskočkoj antikorupcijskoj kampanji, a glavni državni odvjetnik i Uskokov šef postaju zapravo Vladini glavni kadrovici. I tako sve do HDZ-ova izbornog poraza.
Sličnosti i bitna razlika
Sličnost ondašnje i današnje antikorupcijske epizode je i u tome što korupcija i politički klijentelizam uistinu jesu najozbiljnije bolesti hrvatske države i najveća razvojna prepreka, kao što su to bili i u međuvremenu. Ali u tom međuvremenu Uskok nekako nije bio zainteresiran za korupciju na ministarskoj razini, osobito ne u vrijeme aktivnog mandata. (…)
Tu dolazimo do bitne razlike u ovoj repriziranoj uskočkoj predstavi protiv korupcije na najvišim razinama izvršne vlasti. Uskok je odlučio uhititi aktivnog ministra, a Andrej Plenković kao predsjednik Vlade očito o tome pojma nije imao. Razlog uhićenja su djela koja su, sudeći prema onome što puštaju u javnost, apsolutna potvrda raširenosti političkoga klijentelizma u vezi s proračunskim novcem. Ali su ujedno i toliko banalna da bi se prema istom kriteriju moglo uhititi manje-više cijelu državnu upravu i lokalne samouprave.
Uza sve prigovore Plenkovićevu načinu vođenja Vlade i države, nikako mi se ne sviđa da njegove premijerske prerogative ‘otmu’ Uskok, DORH ili neka nevidljiva ruka u njima. A evo i zašto. Ova Plenkovićeva vlada jest najvećim dijelom nekompetentna, prema nekompetenciji usporediva jedino s nekadašnjom vladom Zorana Milanovića. Ali loše obavljan posao DORH-a i Uskoka jednak je ili veći hrvatski problem od loših vlada. Dokaz: uza sve njihove antikorupcijske kampanje, klijentelizam i korupcija su nabujali, a oni nemaju pet jakih i uvjerljivim presudama završenih slučajeva. Pa je razložno upitati se: brane li oni uistinu državu od korupcije, što im je zadaća? (…)
Vjerodostojnost u ladicama
Andrej Plenković je dokazano loš u izboru ministara i suradnika i te mu pogreške dolaze na naplatu. Ali ne bih željela da mu vladu slažu Vanja Marušić (šefica Uskoka) i Zlata Hrvoj-Šipek, šefica DORH-a, a još manje neka nevidljiva uskočka ruka. Ne samo zato što to nije njihov posao, već i zato što su vrlo neuvjerljive u onome što jest njihova temeljna zadaća, što predmete na kojima bi trebale pokazati vjerodostojnost očito drže u ladicama.
Pa ih je tako na pogodovanja bivše ministrice Gabrijele Žalac trebao podsjetiti Ured europske tužiteljice, slučaj Janaf su (zasad) zaustavile na bivšem šefu Uprave Draganu Kovačeviću bez pokazivanja ‘viših’ ambicija, slučaj vjetroelektrane i dalje vrte oko bivše državne tajnice Josipe Rimac, predmet zloporabe državnog novca kroz Uljanik očito još nisu stigle ‘raspakirati’… (…)
Eto, zato mi nije drago vidjeti da takav Uskok i DORH preuzimaju ulogu kadrovika Plenkovićeve vlade do kraja mandata. To više što Plenković i bez te ‘pomoći’ vodi HDZ u oporbu, a sadašnja oporba uglavnom izgleda još gore od takva HDZ-a. A neka nova politička opcija koja bi unijela načela kompetencije u upravljanje državom (još) se ne nazire.
