Gotovo je izvjesno da će HDZ i SDP, koje neki zovu i dva krila iste Partije, ostati ili i dalje biti bez gradonačelnika u četiri najveća hrvatska grada: Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Doduše nije to baš novost. Već dugo SDP i HDZ nastoje premostiti međusobne razlike i namiriti svoje stranačke potrebe u našim najvećim gradovima preko svojih političkih surogata, koji se na površini predstavljaju kao nešto izvan i iznad dviju velikih stranaka, a ispod površine imaju duboke zajedničke korijene, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
Najpoznatiji na nacionalnoj razini je dugogodišnji zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, ali ne zaostaje ni splitski Željko Kerum. Osijek već ima tradiciju međustranačkih gradonačelničkih surogata, najprije preko Glavaševa HDSSB-a, potom preko Vrkićeva HNS-a. Jedino je Rijeka ostala politički postojana, odana središnjoj struji Komunističke partije i njezinoj nasljednici SDP-u.
Ono što je novo uoči predstojećih lokalnih izbora jesu nakane vrlo uspješnih i ozbiljnih poduzetnika, onih koji služe kao primjer za afirmaciju poduzetništva, a ne za njegovu difamaciju, da uđu u utrku za gradonačelnika. Tomislav Mamić, pokretač i vlasnik “Tommy grupe” i najveći poslodavac u Dalmaciji, već je poslao poruku o svojoj nakani kandidature za gradonačelnika Splita.
U Osijeku je kandidaturu već službeno najavio Berislav Mlinarević, vlasnik osječkog hotela “Waldinger”, koji ima i titulu najboljeg malog hotela u svijetu. Baš kao i Mamić, krenuo je od nule i stvorio proizvod ili tvrtku koja u svemu udovoljava najvišim zapadnim standardima. Zasad ima potporu Domovinskog pokreta, ali računa na mnogo širu potporu.
Dr. Davor Štimac nije poduzetnik u najužem smislu riječi, već ugledni liječnik, profesor medicine i ravnatelj KBC-a Rijeka. Ali je pokazao političko poduzetništvo osnovavši udrugu “Da štima Grad”, okupivši u njoj riječku društvenu, znanstvenu i poslovnu elitu s kojom planira osvojiti grad.
Menadžer Damir Vanđelić nije stvarao vlastitu tvrtku od nule. Menadžersku je karijeru izgradio u tvrtkama prvaka hrvatske privatizacije, doprinoseći njihovu razvoju i rastu. Oni koji ga bolje poznaju kažu da znade izvrsno procijeniti u što investirati kao i nadzirati troškove. Uz to niti rad u politički ograničenim uvjetima mu nije stran.
Čime se je Vanđelić isključio iz igre? Prvo, odbijajući da mu HDZ sastavlja tim, dakle veže ruke. I drugo, najavljujući da njegove političke ambicije idu više od gradonačelničkih. No baš zato, što je trenutačno ispao Plenković-Bandićevom žrtvom zbog načela, ja još uvijek ne bih isključila mogućnost da će se Vanđelić ipak uključiti u utrku za gradonačelnika Zagreba.
Spremnost poslovno uspješnih i profesionalno realiziranih ljudi da uđu u politiku, za početak na razini gradova, i da pokušaju promijeniti ustajali političko-klijentelistički sustav upravljanja koji neumitno vodi u bankrot, svakako zaslužuje potporu. Vjerojatno će im biti lakše i osvojiti gradove nego – promijeniti ih.
Pravi gradonačelnik može učiniti puno. Prisjetimo se samo najpoznatijih svjetskih primjera, poput Rudyja Giulianija koji je prije tridesetak godina kao gradonačelnik učinio New York ponovno velikim. Ali, mogao je to učiniti tek nakon što je kao državni odvjetnik počistio grad od mafije koja ga je gušila kontrolirajući: zbrinjavanje otpada, građevinarstvo, trgovinu drogom i oružjem. Poznate djelatnosti?! Da, za istinske promjene svakako bi trebao i jedan “Rudi” u državnom odvjetništvu, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
Kolumnu cijelosti pročitajte u Slobodnoj Dalmaciji.
*Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa