Pad besposadne letjelice u Zagrebu komentirao je Josip Štimac, bivši zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, prenosi hrt.
Govoreći o letjelici koja je prošli četvrtak pala u Zagrebu i je li ona originalno bila tip koji prikuplja obavještajne podatke ili je mogla imati i naoružanje Josip Štimac, bivši zapovjednik HRZ-a, rekao je kako je poznato da je to letjelica, dron ili besposadna letjelica, koja se zove Tupoljev 141.
‘U letjelicu su mogli staviti bilo što’
– Što je bilo unutra, to će najbolje reći oni koji su sve to izvadili i mislim da to njima treba prepustiti. Špekulacije nisu potrebne i ne pridonose rasvjetljavanju stanja. Ona je predviđena da nosi dvije fotokamere, frontalnu i panoramsku, nosi IC kameru i nosi nekakav radarski senzor koji isto može nešto snimati. To se može izvaditi i staviti nešto drugo. Imamo primjer iz našeg Domovinskog rata gdje smo mi u čudo od aviona Ana 2 stavili GPS za koji nitko tada nije znao. Isto tako se moglo dogoditi s ovom letjelicom, mogli su je nadograditi, mogli su staviti bilo što drugo, istaknuo je Štimac.
Na pitanje kada se govori o bombi teškoj 100 kg, govori li se o težini samog eksploziva, Štimac je odgovorio kako aviobombe, kao i sve druge bombe, imaju svoju košuljicu, eksplozivni dio, upaljač i druge detalje koji ovise o vrsti bombe.
> Jutros izvučena letjelica iz zemlje; nađena crna kutija, ali i tragovi eksplozivne naprave
> Život studenata na Savi vraća se u normalu: Mjesto gdje je pala bespilotna letjelica je sanirano, ali ne u potpunosti
– Ako je bomba od 100-120 kg, ne znači da ima isto toliko i eksploziva. Tu može biti oko 40 kg eksploziva, rekao je Štimac.
S obzirom na svoje letačko iskustvo u avionima za prikupljanje obavještajnih podataka govorio je o tome jesu li radarski sustavi mogli uočiti, i s kojim teškoćama, tu vrstu letjelice.
Letjelica koja ima mali radarski odraz
– To je letjelica koja inače ima mali radarski odraz, manji od jednog kvadratnog metra. Međutim, radari koje posjeduju Rumunjska i Mađarska, posebno naši radari koji su jako dobri, oni to mogu otkriti, ali na određenim visinama – znači, ako ona leti ispod visine na kojoj radar otkriva, a visina ovisi o daljini od mjesta radara, istaknuo je Štimac.
– Domet radara na Sljemenu je do 450 km, no to je na nekim optimalnim visinama od 7-8 tisuća metara. Tu je i zakrivljenost zemlje i nije isto nalazi li se letjelica na 100 km ili na 400 km. Ako je letjelica letjela na manjim visinama, nije morala biti viđena radarom. Malo je čudno da je ta letjelica uočena na mađarsko-hrvatskoj granici, to je nekakvih 70-ak kilometara. Ona je morala biti prije viđena da je letjela na toj visini. Mogla je letjeti i na manjim visinama i većom brzinom i nije mogla biti uočena nego tek tada kad je došla na veću visinu, objasnio je Štimac.
