Stjepan Šterc za Narod.hr: ‘Od EU treba tražiti da nam plate nadoknadu za školovanje onih koji iseljavaju’

S Novom godinom na snagu su stupile i nove demografske mjere od kojih Vlada očekuje mnogo, ali su demografi skeptični.

Te mjere uključuju mirovinsku reformu kojom se majkama priznaje šest mjeseci dodatnog staža za svako dijete. Potom, udomiteljstvo postaje zanimanje, no naknadu od 2 i pol tisuće kuna mogu ostvarili samo oni koji su udomili najmanje troje djece, a pojeftinile su i pelene zbog smanjenja PDV-a s 25 na 13 posto. Usto, ovogodišnji krug subvencioniranih stambenih kredita bit će povoljniji za one koji već imaju djecu, a neoporezive naknade koje poslodavac može isplatiti za novorođenče se penju na 10 tisuća kuna.

Na pitanje kako komentira najnovije Vladine demografske mjere Stjepan Šterc se prvo – glasno nasmijao, onako od srca. Skoro da bi to bilo dovoljno kao komentar, no ipak nas je zanimalo koliko su te mjere dobre, i može li se smisliti nešto bolje.

Narod: Mi smo emitivno područje unutar velikog zajedničkog tržišta rada. Što mi kao zemlja članica EU, u kojoj neke zemlje imaju tri-četiri puta veće plaće od nas, uopće možemo poduzet bez da neke mjere poduzme i EU?

Šterc: Mi se ne smijemo s tim pomiriti. To je činjenica. Neosporno da su otvorene granice, da je sloboda kretanja, da su druga vremena, da je ponuda na tržištu rada razvijenih zemalja veća. Ali mi se ne smijemo pomiriti s tom činjenicom. Mi ne možemo mirno gledati nestanak radne snage iz Hrvatske, starenje cijele populacije i praktički nestanak populacije iz pojedinih područja čime ona gube svoju funkciju. Ako to prihvatimo kao potpuno normalni proces, onda je gotova priča.

Mi kao država moramo donositi mjere, pogotovo u koncepciji regionalnog razvitka. Nama nije svejedno hoće li neki prostori biti u funkciji ili ne. To se može, između ostalog, nivelirati raznim mjerama porezne politike. Kako mi možemo imati linearni porez u svim područjima države? Dakle jednostavno imate područja koja nestaju, a Austrija čuva svoje visoke pašnjake u planinskim dijelovima, potiče stanovništvo, skandinavske zemlje to rade sa svojim borealnim krajevima, i tako dalje. Zašto mi ne bi razlikovali porezne stope na otočnim ili brdsko-planinskim krajevima u odnosu na urbana središta?

Narod: Mi smo također imali Zakon o otocima, o područjima od posebne državne skrbi, koji to regulira…

Šterc: Da, ja sam oba zakona branio u Saboru, i ono što se događa je da se ti zakoni nisu provodili. Mi smo u Zakonu o područjima od posebne državne skrbi predvidjeli na tim područjima 50 ili čak sto posto veću plaću nego u područjima koja to nisu. Ali to nije zaživjelo. Zašto? Jer u ovoj klasičnoj koncepciji ljudskog razvitka oni toj ljudskoj populaciji ne daju onu ulogu koju bi ona morala imati, sad se to na žalost vidi, po nedostatku radne snage i tako dalje.

Vi jednostavno ne možete imati isti pristup u gradovima gdje imate veliku koncentraciju stanovništva i ruralnim, planinskim, graničnim sredinama. To je bila intencija Zakona o područjima od posebne državne skrbi, o otocima i o brdsko planinskim područjima u konačnici. Ali ti zakoni nisu zaživjeli jer naša ekonomska doktrina to ne prihvaća. Iako to sve normalne zemlje imaju.

Narod: Je li to moguće provesti, da ta područja imaju stvarno toliko veću plaću?

Šterc: Uvijek će biti odgovor “nema novca”. To je standardno, to odavno slušam od svih mogućih ekonomskih stručnjaka, a znate što se dogodilo zadnji dan prošle godine? Vlada je isplatila, praktički iz proračuna, dvije i pol milijarde kuna za Uljanik. I nitko nije reagirao na to!

A mi pitamo imamo li sto ili dvjesto milijuna za područja od posebne državne skrbi. Ili za razlikovanje poreznih stopa na otocima. A koliko je tih jamstava do sad bačeno u bunar? To čak i ne znamo.

Nama je problem osloboditi Lastovo od PDV-a. Imate tamo 500 stanovnika, strateško područje, biser Hrvatske – i umjesto da ih nagradimo što ostaju tamo, ne, oni plaćaju isti porez kao i ovi na Tuškancu. Te stope se moraju razlikovati, to je taj koncept regionalnog razvitka.

Ja sam osnivao upravu za regionalni razvitak pri vladi, to je sad preraslo u ministarstvo i to je bila koncepcija koju smo htjeli u startu. Samo što se stalno sudarate s tim ekonomskim pristupima. Iracionalnim.

Narod: Je li moguće pokrenuti unutar EU pitanje o mobilnosti, jer mi kao siromašna zemlja školujemo liječnike i inženjere za Irsku i Njemačku koje su bogate? Ili naplatiti školovanje onima koji unutar 10-15 godina od studija odu van?

Šterc: Da, naravno, pa to treba napraviti! Školovanje ne bih naplaćivao, ja bi to naplatio državnim proračunima zemalja useljavanja! Zato imamo, između ostalog, Europski parlament, da se takve stvari nametnu. Dao bih prijedlog nadoknade obrazovnim sustavima zemalja iseljavanja. Školovanje jednog doktora jako puno košta.

Jer gledajte što se događa. Sjeverna i sjeverozapadna Europa će isprazniti cijeli jugoistok Europe od radne snage i mladih ljudi. I tko će bit nositelj razvoja i inovacija u tim državama? Kako će se tamo IT sektor razvijati? I neke intelektualne djelatnosti?

Mogu oni nama govoriti “otvorene granice, sloboda kretanja, tržište rada, ljudska prava” kao što nam Plenković govori, to je taj nekakav diplomatski metajezik, s kojim oni nas pokušavaju amortizirati, ali logika kaže: Pa čekaj, čovječe, ti osiromašuješ te zemlje, ti iz njih izvlačiš najvažniji potencijal!

Ovo je pljačka najvrednijih potencijala. Jedan od razloga zašto je napravljena Europska unija je jer njima nedostaje ljudi. To je bila unija za ugljen i čelik, a sad i za ljudski potencijal.

Narod: Znači, radi se o pljački?

Šterc: Ma čistoj. Pa znali su oni to sve unaprijed. Kao da se danas ne zna da će iz Libije prema Europi potegnuti ogroman broj imigranata. Sve su to oni znali!

Tako da mene čudi akademska zajednica u Hrvatskoj koja ne reagira.

Narod:  A ove mjere Vlade, manji PDV na pelene i eventualne veće naknade od poslodavca?

Šterc: Ma ništa. To je, onako, da se pokaže da se nešto radi. Ma da se razumijemo, te mjere su uvijek dobrodošle, ali nije to nešto što će imati velikog utjecaja. No da mi donesemo odluku da obitelj s troje djece plaća, recimo, za trećinu ili upola manji porez, to bi bilo nešto. Onda bi možda obitelj kalkulirala, pa ako im je to želja, onda će ona biti potvrđena s nečim. Ili da kažemo, žena u trudnoći će imati punu plaću.

Narod: Bilo je dosta govora da je puno ljudi privremeno zaposleno, nemaju sigurnost pa se teže odlučuju na djecu.

Šterc: Ma naravno, pa to je tehnička mjera, to država mora riješiti odmah, naročito država koja demografski nestaje. Sa mnom razgovaraju i poslodavci, oni isto kažu da nemaju s kim razgovarati. Potpuno je logično kad ulaze u to da ih država država oslobodi nečeg. Ako ulaze u priču vezanu za status majke koja radi pola radnog vremena, u toj varijanti država reagira s nečim, smanjivanjem poreza, recimo. Ne može se očekivati da oni sami snose troškove kad i oni i radnici uplaćuju u državni proračun. Oni bi da im država to nagradi na neki način, a ne da poslodavci sami sve snose.

Narod: A kakve su mogućnosti za povratak Hrvata iz inozemstva?

Šterc: Pa to isto mora biti nekakav poticaj, oni se neće vratiti sami od sebe. To je iluzija očekivati. Zato ja inzistiram stalno na irskom modelu. Mene je nakon mojih izlazaka u javnost pozvala irska veleposlanica, i rekla mi sve o tome kako oni rade. Dakle, oni su oslobodili svoje povratnike poreza. Irac koji ima firmu u Americi i zaposli deset Iraca, domicilnih, oslobođen je plaćanja poreza na dobit idućih deset godina. Pazite, to su odluke, to su mjere!

Ionako država nema nikakve koristi od tog iseljenika. A ovdje bar ima koristi kroz posebne poreze koje će plaćati zaposlenici, od toga što je deset ljudi zaposleno.

Onda su Irci počeli shvaćati da im je možda čak jednostavnije poslovati u Irskoj nego u nekoj drugoj zemlji gdje inače posluju. To se reflektiralo i na njihovu demografsku obnovu.
Jeste li gledali film “Ryanova kćer”, bio je nedavno? Pa njihova ruralna područja, to je nekad bilo kao Dalmatinska zagora.

Narod: I za kraj, ako ne uspiju poticajne mjere, hoće li najavljeni krah mirovinskog sustava natjerati ljude da imaju više djece, hoće li situacija jednostavno prisiliti ljude da imaju djecu da ne završe npr. u ubožnici kad ostare?

Šterc: Moje mišljenje je da će se ta svijest teško razviti kod nas. Osim toga, trajat će jako dugo dok dođemo do te svijesti. Ali zato postoji uređena država, uređeno društvo, zato postoji znanost da između ostalog usmjerava da te odluke njihove budu racionalne. Ovako su te odluke samo sebične, ništa drugo.