Što Anto Nobilo kaže o Udbi, suđenju Perkoviću, hrvatskoj dijaspori i lustraciji?

FaH

“Udbaši u većini bili časni i pošteni ljudi, a najveći posao kojim su se bavili u sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća bio im je potpuno isti kao i našim današnjim obavještajcima, samo su stari dečki bili daleko vještiji. Radi se o zaštiti stanovništva, a pogotovo turističke sezone, od terorističkih akcija postavljanjem eksplozivnih naprava. Dakle tada protivnik nije bio ISIL, nego hrvatski emigranti koji se kunu u hrvatstvo i tvrde da su veliki Hrvati, a samo u jednoj seriji skinuto je 14 eksplozivnih naprava koje su trebale pobiti građane na hrvatskim plažama. Znam da je jedna eksplozivna naprava bila u Nami u Ilici, druga na Autobusnom kolodvoru itd.”, tvrdi odvjetnik Anto Nobilo, koji je prve velike korake u pravosuđu napravio još kao državni tužitelj 1980-ih u Jugoslaviji, u razgovoru za Tportal.

Ekstremni emigranti – ‘bad guys’, udbaši – ‘good guys’:

“Kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih godina. Onda imamo eksploziju u vlaku Hellas express, koji je išao iz Njemačke do Grčke preko Slovenije i Hrvatske, u kojoj su stradali civili. S tim su se oni 90 posto vremena borili da bi prevenirali terorističke napade na nas civile. Danas su zapadne službe u defanzivi. Pogledajte Britaniju. Kada se dogodi eksplozija, oni traže i hapse ljude. Ako se hoćete zaista zaštititi, morate prenijeti akciju u tabor protivnika, tamo imati svoje ljude i sprečavati uopće dolazak i postavljanje eksploziva. I ako već nećete spriječiti, onda pustite da uđe pod vašom kontrolom tako da ga na vrijeme zaustavite.

Anto Nobilo – odvjetnik Josipa Perkovića

Nismo imali eksplozija upravo zato što je ta služba dobro radila i što su časni ljudi štitili nas civile u Hrvatskoj. Meni je žao što ih sada svi ocrnjuju, ali kad-tad će se istina utvrditi i vidjet će se da su neki ekstremni emigranti, ne svi, koji su sada najgrlatiji, bad guys, a da su udbaši, kako narod kaže, bili good guys koji su nas čuvali.”

O držanju Josipa Perkovića na suđenju u Münchenu:

“Perković je zauzeo stav da je on ratni zarobljenik, rekao je samo svoje ime i čin te ništa drugo. Oni u presudi nisu mogli rekonstruirati ni njegovu karijeru jer ni to nije želio reći. Njegov je stav taj da sve tajne koje je pribavio i saznao pripadaju državi, a ne njemu. I zato od njega nikad nijedna profesionalna tajna nije izašla, a mislim da i neće izaći, jer to je pošten stav pravih profesionalaca. Nije on saznao nešto kao Josip Perković, već je to saznao kao šef Državne sigurnosti Socijalističke Republike Hrvatske i potom nove demokratske Republike Hrvatske, što pripada državi i ne može pojedinac kad ode u mirovinu otkrivati bilo kakve tajne.”

Kako je branio Josipa Boljkovca:

“Kad su me nazvali iz Boljkovčeve kuće i obavijestili da se obavlja pretres, odmah sam došao tamo. Još ništa nisam znao o kaznenom djelu, samo sam vidio maskirane specijalce, ogromne i jake, kako izvode čovjeka od 92 godine, koji jedva hoda s dvije štake. Kad sam sišao među novinare koji su bili u podnožju tog brijega, gdje se nalazi kuća Josipa Boljkovca u Vukovoj Gorici, a još im ništa nije bilo objavljeno, rekao sam da je počela bitka za HDZ.

I to je zaista točno. Tomislav Karamarko i Milijan Brkić krenuli su u tu akciju kako bi na simboličnoj razini sudili jednom partizanu, jednom antifašistu i tako su krenuli s novom politikom HDZ-a, politikom novih podjela u hrvatskom društvu i rehabilitacijom fašizma.

(FOTO) Nobilo tvrdi: Partizani provodili masovne likvidacije, ali to ne mijenja karakter NOB-a

Ono je još važnije jer se slala politička poruka. Novi ministar unutrašnjih poslova Tomislav Karamarko uhapsio je prvog partizana u povijesti antifašističke Europe. Nikad nijedan antifašist nigdje nije uhapšen za bilo što iz Drugog svjetskog rata. Na kraju je i Boljkovac oslobođen jer se pokazalo da on nije naredio nikakav zločin, a ključna stvar je bila to što su precijenili njegovu funkciju iz 1945.

O Boljkovčevoj prošlosti:

Tada je Boljkovac bio, ako to prevedemo na današnju terminologiju, šef ispostave policije u mjestu Duga Resa, koje ima dvije, tri tisuće stanovnika. Dakle on je bio ispod ranga da je mogao donositi bilo kakve odluke. A upotrebu jedinica KNOJ-a, koje su faktički strijeljale te Dugorešane, mogao je po tadašnjoj naredbi maršala Tita dati samo načelnik tadašnje okružne Ozne pa naviše, načelnik republičke i savezne Ozne. A to nije bio Josip Boljkovac. Objektivno smo dokazali da Boljkovac nije bio kriv. On se junački držao do zadnjeg. Smatram da ga je ta energija da dokaže svoju nevinost i obrani stare partizane, u simboličnom smislu, držala do kraja tog postupka. Kada je završio postupak i kada je oslobođen, unutar mjesec, mjesec i pol preminuo je.

Treba li Republika Hrvatska plaćati ‘usluge’ bivšim komunističkim progoniteljima?

Znam ga od rođenja, otkad znam za sebe. Boljkovac je veliko ime u Karlovcu. On je najuspješniji gradonačelnik Karlovca, a sve bitne infrastrukturne zgrade i instalacije koje su napravljene u Karlovcu napravljene su u njegovo doba – autocesta Zagreb-Karlovac, sportska dvorana, tržnica, vodovod, mljekara i da više ne nabrajam. Sve bitno što Karlovac danas ima Josip Boljkovac je napravio. Prije toga, bio je šef SUP-a u Karlovcu i moj otac je bio njegov pomoćnik zadužen za kadrovska i pravna pitanja. Dakle znam ga odmalena. Bio je prijatelj mog oca. Moj otac je umro u to doba, ali meni je ostala obveza odraditi to.”

O lustraciji:

“Smatram da je lustracija besmislena. I Europski sud za ljudska prava smatra da nakon protoka toliko godina lustracija ne bi imala nikakvog smisla osim nedemokratskog sredstva za obračun s političkim protivnicima. Makedonci su pokušali 2006. godine donijeti zakon o lustraciji i pao je na Europskom sudu. Dakle lustracija je već jedanput obavljena u Hrvatskoj – negdje tamo 1945. godine donesen je Zakon o zaštiti časti i ugleda hrvatskog naroda i srpskog naroda u Hrvatskoj, po kojem je svatko tko je na bilo koji način bio u sustavu NDH na bilo kojem mjestu mogao ostati u potpunosti bez svoje imovine i biti isključen iz javnog života na određeni broj godina. Zaključili smo da ta lustracija ništa dobro nije donijela. Ali i prije toga je postojala lustracija, a prvi lustrator svih lustratora u Hrvatskoj, dakle prije Tomislava Karamarka, bio je Ante Pavelić koji je donio Zakonsku uredbu o zaštiti časti i ugleda hrvatskog naroda, po kojoj svatko tko se u prošlosti na bilo koji način ogriješio o interese hrvatskog naroda, ne precizirajući što je to, ne samo da bi izgubio pravo na službu i ne samo da bi izgubio imovinu, nego bi izgubio i pravo na život.”

Cijeli razgovor s Antom Nobilom pročitajte ovdje.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/tportal.hr