Što je SDP promijenio u izbornom zakonu za ove parlamentarne izbore?

Početkom ove godine u Saboru su izglasane promjene u izbornom zakonu za parlamentarne izbore. “Lakrdiju”, kako su tih dana određeni političari nazivali česte izmjene zakona i samo glasovanje o njemu, pokrenuo je svojom neodlučnošću sam SDP.

Saborska većina je 13. veljače ove godine prihvatila izmjene izbornog zakona, na prijedlog Kluba SDP-a, koji je mišljenje o tome kako bi zakon na kraju trebao izgledati promijenio čak pet puta, od toga dva puta u samom “finišu”, nakon što je glasovanje već počelo.

Treba napomenuti kako je ta “većina” iznosila ukupno 82 glasa, od kojih je 77 bilo ZA, 3 su bila suzdržana, a samo 2 protiv novog zakona, a broj aktivnih zastupnika u ovom sazivu Sabora je 151. Novi izborni zakon, koji nikako na ruku ne ide hrvatskom narodu i ljudima koji biraju predstavnike u Saboru, prošao je tada zahvaljujući predstavnicima manjina u Republici Hrvatskoj, dok se kompletna oporba povukla iz saborskih klupa u znak protesta.

Evo podsjetnika na to što je sve SDP promijenio u izbornom zakonu za ove parlamentarne izbore:

1. Jedan preferencijalni glas s (pre)visokim cenzusom. SDP je pod pritiskom Inicijative “U ime obitelji” ipak uveo preferencijalno glasovanje ali sa samo jednim preferencijalnim glasom i previsokim pragom od čak 10%, što praktički onemogućuje djelotvornost preferencijalnog glasa pojedinog birača jer je realno izuzetno mala mogućnost da bilo koji kandidat može prijeći prag od 10 posto.

Bez obzira što je 380 000 građana dalo svoj potpis za prijedlog UIO da se preferencijalno mogu birati 3 kandidata i to bez cenzusa tj. propisanog praga kako u Sabor ne bi ulazili podobni, nego sposobni – SDP je opet omogućio baš to, ulazak podobnih, a ne sposobnih.

2. Trgovina saborskog mjesta “boljom foteljom”. Prihvaćen je i amandman HNS-a po kojemu će preferencijalno izabrane zastupnike koji odu na nespojivu dužnost, zamrznu mandat ili im on prestane po sili zakona zamijeniti kandidat iz iste stranke, čak i ako “ispod crte” ostane netko tko je ispunio prag od 10 posto preferiranih glasova. Znači, opet stranka bira zastupnika, tj. svog čovjeka, a ne građani koji su zaokruživali kandidate na izborima.

3. Žene, htjele to ili ne – moraju u politiku. Uvedena je i “ženska kvota”, odnosno odredba da na izbornim listama ne smije biti manje od 40% kandidata ženskog spola, inače će se takve liste smatrati nevažećima.

4. Osuđenici se nakon izdržane kazne mogu vratiti u politiku. SDP je prihvatio amandman Mirele Holy po kojemu se kandidiranje zabranjuje svima koji su u trenutku raspisivanja izbora osuđeni na bezuvjetnu kaznu zatvora dulju od šest mjeseci i to ako su na izdržavanju kazne ili im njezino izvršenje tek predstoji. Sve do isteka rehabilitacijskog roka neće se moći kandidirati osuđeni za najteža kaznena djela te za zlouporabu položaja i ovlasti. U konkretnom primjeru to znači da će se Radimir Čačić ipak moći kandidirati na ovim izborima.

5. Ukinuti nositelji liste. Ukinuli su dosadašnju praksu nositelja kandidacijskih lista, prema kojima su birači mogli prepoznati o kome se radi kad bi naprimjer vidjeli ime Zorana Milanovića ili Tomislava Karamarka.

SDP-ov novi izborni zakon ne donosi poboljšanje izbornog sustava, koje bi omogućilo pozitivnu selekciju saborskih zastupnika – da u Hrvatski Sabor, kao zastupnici naroda, uđu najsposobniji i najkvalitetniji predstavnici političkih stranaka i lista.

Dok ovaj izborni zakon donosi privid poboljšanja, on u stvari “cementira” negativnu selekciju – ulazak velikog broja podobnih, a ne sposobnih saborskih zastupnika, koji u najvišem zakonodavnom tijelu samo “dižu ruke” stavljajući interese vodstva svojih stranaka ispred interesa građana.