Na posljednjem danu zasjedanja 7. sjednice Hrvatskoga sabora prije ljetne stanke izglasan je Zakon o civilnim stradalnicima Domovinskoga rata. Mjesecima prije, oporba iz redova političke desnice argumentirano se protivila izglasavanju Zakona kojim se, kako su upozoravali, i suradnicima srpskog agresora omogućava financijsko obeštećenje. Oporba je predvidjela da će izglasavanje doći na red na kraju zasjedanja, u vrijeme ljeta i dalje od fokusa javnosti.
U tom smislu pripremljeno je i više amandmana kojima se tekst prijedloga zakona mogao ispraviti i spriječiti navedenu posljedicu. Međutim, vladajući su odbili sve oporbene amandmane i sa 128 glasova ‘za’ izglasali novi Zakon. Tako je za ovaj zakon glasovao vladajući HDZ i stranke s njim u koaliciji, ali i njihovi naizgled protivnici SDP, koji su, kako i sami priznaju, sličan tekst takvog zakona pokušali donijeti dok su oni bili na vlasti.
SNV i Documenta branili Zakon, da bi SDSS na glasanju bio ‘suzdržan’
Zanimljivo je, međutim, primijetiti da je HDZ-ov koalicijski partner SDSS, kojem ovaj zakon pogoduje, bio suzdržan pri izglasavanju. Naime, uoči donošenja Zakona o civilnim stradalnicima Domovinskog rata, Srpsko narodno vijeće, čiji je predsjednik SDSS-ov Milorad Pupovac i kontroverzna neprofitna udruga “Centar za suočavanje s prošlošću – Documenta”, na čijem je čelu Vesna Teršelič predstavili su medijsku kampanju “Pravda za žrtve”, kojom su podržali prijedlog Zakona, ukazujući na mjesta koja njima ne odgovaraju.
> ‘ZA’ HDZ-ov Zakon o civilnim stradalnicima Domovinskog rata glasovali i SDP-ovci i Možemo
> Prijepori oko Zakona o civilnim stradalnicima Domovinskog rata – SNV i Documenta u kampanji
“Svi oni koji na bilo koji način žele kontaminirati ovaj Zakon time što će istaći etničku pripadnost žrtava, time što će spomenuti imena Documente i SNV-a zapravo ne razgovaraju o meritumu stvari. Zapravo ne govore o pravu žrtava nego govore o etiketama. Zapravo žele diskriminirati žrtvu”, kazao je tada Milorad Pupovac.
‘A što je sa žrtvama kojima su štetu nanijeli hrvatski branitelji?’, pita se ‘nepristrana’ Documenta
Udruga Documenta oglasila se i nakon donošenja Zakona, nezadovoljna njegovim konačnim oblikom, ali iz razloga posve oprečnih onima koje navode hrvatski branitelji. “Ovim je Zakonom propuštena prilika za kvalitetno, pravedno i obuhvatno rješenje, u skladu s ljudskim pravima”, tvrdi se u priopćenju Documente.
“Konačni izgled zakona nije uključio sve prijedloge koje smo uputili ministarstvu, a koji se između ostalog odnose na predviđanje mogućnosti povrata ili naknade parničnih troškova civilnim žrtvama koje su izgubile parnice u postupcima protiv RH temeljem Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od strane pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga za vrijeme domovinskog rata”, izjavili su.
Dakako, Documenta u svojoj kritici Zakona, a u tobožnjem strahu od navodne diskriminacije, ponajprije smjera na nacionalnu ravnopravnost, što bi značilo prepoznavanje civilnih žrtava rata srpske nacionalnosti. Međutim, ovaj Zakon uopće ne dijeli civilne žrtve rata prema nacionalnosti i podrazumijeva da će pripadnici srpske manjine kao nevine civilne žrtve biti jednako obeštećeni kao i bilo tko drugi. Sporno je, međutim to što je oporba ukazala na stvarnu opasnost obeštećivanja navodnih srpskih civila koji su na okupiranom području pomagali srpskom agresoru i prokazivali hrvatske branitelje, šaljući ih u logore.
Documenta podizala tužbu zbog Oluje i javno priznaje da želi ‘naknadno interpretirati’ Domovinski rat
U kontekstu nepristranosti ove civilne udruge, korisno je podsjetiti da je Documenta dan uoči proslave pobjedonosne vojne operacije Oluja 2017. godine podnijela kaznenu prijavu za navodne ratne zločine počinjene u Uzdolju kod Knina i obližnjim zaseocima (tada u općini Orlić, a danas Biskupiji) 5., 6. i 8 kolovoza 1995. godine.
“Centar za suočavanje s prošlošću – Documenta” osnovale su civilne udruge Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Centar za mirovne studije, Građanski odbor za ljudska prava te Hrvatski helsinški odbor u nastojanju – kako sami kažu – “da potaknu proces suočavanja s prošlošću i ustanovljenje činjenične istine o ratu te pridonesu pomicanju javne diskusije s razine prijepora o činjenicama (broj poginulih i slično) prema dijalogu o interpretacijama“. Naknadna interpretacija Domovinskog rata, dakle, jedna je od glavnih briga ove civilne udruge koja s Pupovcem hvali Zakon koji bi načelno trebao pogodovati žrtvama rata, a ne agresoru.
SDSS klevetao hrvatske branitelje da pokaže kako ‘nije u potpunosti zadovoljan Zakonom’
Tijekom rasprave o Zakonu zastupnica SDSS-a Dragana Jeckov praktički je optužila zastupnika i hrvatskog branitelja Stipu Mlinarića (DP) za saznanja o navodnim zločinima nad srpskim civilima u Vukovaru 1991., što je zastupnik Mlinarić u nekoliko trenutaka razotkrio kao bezočnu laž. Time je htjela diskreditirati Mlinarićeve argumente kojima se protivio Zakonu.
Međutim, i Jeckov je izrazila nezadovoljstvo donesenim Zakonom, komentirajući kritike oporbe: “Da je ovo Draganin ili Miloradov zakon izgledao bi drugačije i njime bile bi obuhvaćene obitelji nasilno odvedenih ljudi u Vukovaru neposredno prije izbijanja rata, obuhvaćene bi bile i obitelji civilnih stradalnika koji su se nalazili u mnogobrojnim kolonama i civilni stradalnici koji su bili u logorima diljem RH”, ustvrdila je Jeckov – i podigla buru u Saboru. Naime, tvrdnje o “stradalima prije rata”, već je prije spominjao i Pupovac, za koje je dr. sc. Vlatka Vukelić upozorila da je riječ o izmišljenoj i nedokazanoj tezi koja je na tragu Memoranduma SANU.
> Dr. sc. Vukelić za Narod.hr: ‘Pupovac je idejni sljednik Memoranduma SANU’
> Dr. sc. Nazor: Predstavnici Srba u Hrvatskoj izbjegavaju reći tko je odgovoran za agresiju
Ukratko, Documenta, i Pupovčevi SNV i SDSS zadovoljni su postojećim Zakonom i u javnom prostoru uopće se ne ograđuju od činjenice da bi se njime mogli okoristiti agresori i njihovi suradnici. Čini se da, baš kao i desna oporba, i Pupovac, Jeckov i Teršelič znaju da cjelovit registar agresora ne postoji. Smeta ih, međutim, što žrtva i agresor nisu još više izjednačeni u tekstu zakona pa iznose lažne optužbe za navodne zločine hrvatskih vojnika nad srpskih civilima – na području pod velikosrpskom okupacijom.
‘HDZ je prisiljen provući Zakon zbog koalicije sa SDSS-om’
Na činjenicu da će novim Zakonom moći biti obuhvaćeni i pomagači srpskog agresora kontinuirano su upozoravali predstavnici konzervativnih političkih opcija, poglavito iz redova Domovinskoga pokreta, čiji je saborski zastupnik Stipo Mlinarić – hrvatski branitelj i ratni zarobljenik – mjesecima argumentirano opovrgavao sada prihvaćeni prijedlog Zakona. “Onaj tko je napisao zakon i poslao u Sabor i tko ga izglasa ostat će zapisan u hrvatskoj povijesti kao ili izdajnik ili pobjednik, vrijeme će pokazati je li ovo izdaja nacionalnih interesa ili hvalevrijedan prijedlog”, upozoravao je Mlinarić.
“To je koalicijski sporazum HDZ-a i SDSS-a, prijevara svih prijevara i ponižavanje hrvatskog naroda. Točno sam predvidio da će drugo čitanje biti za ljeto kada je ljudima dosta svega, tako da mogu progurati taj nakaradni zakon, gdje će 8 tisuća ljudi koji su rušili državu biti plaćeni od strane hrvatskog naroda 3400 kuna. HDZ je prisiljen da to provede zbog koalicijskog dogovora.”, istaknuo je ranije Mlinarić u razgovoru za Narod.hr.
> Mlinarić: Zakon o civilnim stradalnicima ide na ruku HDZ-ovom partneru SDSS-u
> Branitelji o zakonu o civilnim žrtvama: ‘Evo kako nadležne institucije
> Vučemilović: Zakon o civilnim žrtvama štetan je i izdajnički za Hrvatsku i branitelje
“Svako tko ne vjeruje meni, vama, može pogledati DIP-ove stranice. Srpska sela su podržala HDZ-ovog kandidata s preko 90 posto. Ta ista sela sam prošao kao zarobljeni hrvatski branitelj, da je netko tada rekao da je HDZ-ovac, kosti mu se ni dan danas ne bi pronašle. Srpska sela sada masovno glasaju za HDZ upravo zbog spomenute koalicijske trgovine sa Zakonom o civilnim žrtvama rata gdje će hrvatski porezni obveznici financirati agresora”, pojašnjavao je Mlinarić.
Sličnim su argumentima ovaj Zakon osporavali i drugi zastupnici, poglavito iz redova Mosta, Hrvatskih suverenista, ali i neki nezavisni zastupnici. Međutim, referentno stajalište tijekom cijele rasprave trebalo je biti mišljenje upravo onih ljudi koji su branili Hrvatsku u Domovinskom ratu, kao i njihovih obitelji. Brojne udruge hrvatskih branitelja, kao i obitelji poginulih hrvatskih branitelja jasno su izrazile protivljenje ovom Zakonu, bez obzira na financijsko obeštećenje koje bi njime dobili i civili Hrvati.
Hrvatski branitelji i njihove obitelji – protiv novog Zakona
“Gospodo, dok niste osigurali sve alate, a to je prvenstveno Registar agresora, pobunjenika i pomagača kojim ćete ih potpuno isključiti iz mogućnosti da koriste prava ovog zakona, upravo vi ste oni koji izjednačavaju žrtvu i agresora, a to je nedopustivo! Kao što je nedopustivo da se s najviših instanci beskrupulozno napadaju i vrijeđaju oni koji hrvatsku javnost upozoravaju na ovaj katastrofalan propust vladajućih”, poručili su vladajućima, predlagateljima Zakona, iz udruge Zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara.
Kao potkrjepljenje tvrdnji o postojećim propustima, nelogičnostima i apsurdima u odnosu RH prema Domovinskom ratu, žrtvama i agresorima, iz udruge su pokazali i presliku radne knjižice pripadnika „krajinske milicije“ u Vukovaru, dakle osobe koja je sudjelovala u napadu na Vukovar i kojoj je to vrijeme (od 17.10.1991. do 29.7.1997.) priznato u naknadno priznat radni staž od strane HZMO-a.
“Ono što je zabrinjavajuće u ovom prijedlogu zakona je stvarna mogućnost da i pripadnici agresorske vojske budu obeštećeni kroz ovaj zakon, iako je u potpunosti suludo i štetno uopće dovoditi hrvatsku državu kao žrtvu agresije u bilo kakvu obvezu obeštećivanja ratnih stradalnika”, oglasila se i Udruga obitelji umrlih hrvatskih branitelja RH povodom ozglasavanja Zakona.
U udruzi su problematizirali i pitanje ratne odštete: “Zašto sve ove godine nije zatražena ratna odšteta od Republike Srbije, obzirom kako postoji pravomoćna presuda Međunarodnog suda pravde, čiji je pravorijek jasan i nedvojben tko je žrtva a tko agresor? Umjesto toga, ovim zakonom teret odšteta ratnim stradalnicima snosit će hrvatski porezni obveznici!”
Još u veljači ove godine Udruga Specijalne policije iz Domovinskog rata RH, Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi i Savez udruga branitelja radnika Republike Hrvatske usprotivili su se izglasavanju Zakona. “Obeštećenje i zaštita civilnih žrtava svakako je hvale vrijedan, human pa i nužan čin Republike Hrvatske, no postoji li sustav, službe ili institucije koje posjeduju popise ili pravovaljane informacije o pripadnicima agresorske vojske, paravojnih formacija, mobiliziranima ili pomagačima u agresiji na Republiku Hrvatsku?”, upitali su.
Drugim riječima, hrvatski branitelji, njihove obitelji te hrvatska politička desnica argumentirano su se usprotivili Zakonu, bez obzira na pogodnosti koje bi hrvatski civili kao stvarne žrtve rata njime zasluženo dobili. Kakav je to, onda, zakon koji bi trebao ići na ruku nedužnim civilima velikosrpske agresije, a da ga podupiru Srpsko narodno vijeće, SDSS i civilna udruga koja podiže tužbu zbog Oluje, dok mu se u isto vrijeme protive ljudi koji su oslobađali Hrvatsku? Čini se da je na to smjerao Stipe Mlinarić upozoravajući na neprirodnu koaliciju HDZ-a – pod kojim se svojedobno stvarala Hrvatska i SDSS-a – čiji je predsjednik Glavne skupštine Stanimirović bio u Vladi tzv. Krajine.
Prema podatcima iz 2009. u Domovinskom ratu na hrvatskoj je strani poginulo najmanje 12 500 osoba, dok za 1030 osoba nije bila poznata sudbina pa su se smatrali nestalima. U ratom oštećene osobe ubrajaju se i ranjeni (prema podatcima iz 1999. ranjene su 33 043 osobe, a od toga broja 9816 bilo je civila), zatočeni u srpskim logorima, djeca ostala bez roditelja i branitelji s trajnim zdravstvenim poremećajima. Prema nepotpunim podatcima Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata (ožujak 2014.) na srpskoj je strani bilo 6153 poginulih i nestalih vojnika i civila. Oštećeno je i uništeno 183 526 stambenih zgrada.
Prema podatcima od svibnja 2021. Hrvatska još traga za 1864 nestale osobe iz vremena Domovinskog rata, od kojih su 1463 nestale osobe i 401 osoba za koje se pouzdano zna da su smrtno stradale, ali ne znamo njihovu sudbinu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
