Što je sve obećala ‘Kukuriku koalicija’ s Planom 21, a nije ispunila?

Prije četiri godine SDP i njihova “Kukuriku koalicija” objavili su tzv. Plan 21, odnosno nacrt svog političkog programa s kojim su ušli u predizbornu utrku i na kraju pobijedili. Njihov “Plan 21” predstavili su tada u Tvornici Kulture Zoran Milanović (SDP), Radimir Čačić (HNS), Damir Kajin (IDS) i Silvano Hrelja (HSU). Zanimljivo je kako su dvojica od četiri “velika predstavnika” danas van “Kukuriku koalicije”.

Narod.hr donosi vam pregled (ne)ispunjenih obećanja SDP-a i njihovih partnera, četiri godine poslije, pred nove izbore. Analizom obećanja iz “Plana 21” da se zamijetiti kako se glavni ciljevi – rast zapošljavanja i oporavak gospodarstva uz investicije – nisu ispunili kroz ove četiri godine. I ne samo to, nego je situacija na spomenutim poljima još gora nego 2011. kad su najavljivali promjene.

1. Nezaposlenost i otvaranje novih radnih mjesta

Broj nezaposlenih 2011. godine iznosio je oko 305 tisuća ljudi. Umjesto da su smanjili broj nezaposlenih, samim time otvorili nova radna mjesta, za vrijeme “Kukuriku koalicije” taj broj se još i povećao, pa danas imamo 329 tisuća nezaposlenih (broj je trenutno manji (oko 290 tisuća) jer je dio radnika još uvijek sezonski zaposlen). Porast nezaposlenih za 24 tisuće ljudi sve je samo ne ispunjenje točke broj jedan, pogotovo kad se zna da je ova Vlada izbrisala iz evidencije nezaposlenih 137.243 ljudi 2014. godine, Da do srpnja 2015. godine izbrisano je 62.000 nezaposlenih.

Broj zaposlenih u graditeljstvu 2011. iznosio je 107.000 radnika ili 8 posto od ukupno zaposlenih u RH s udjelom građevinarstva u BDP-u iznad 6 posto. Ove je godine u srpnju u građevinarstvu zaposleno je 69.992 radnika. Nestalo je oko 40.000 radnih mjesta. Zaposlenih je, dakle, 40 posto manje, a udio u BDP-u smanjio se za nešto manje od 3 posto.

Uz sve to, nadodajmo da je “Kukuriku koalicija” kao ozbiljan problem navela omjer zaposlenih i umirovljenika, koji je 2011. godine bio 1,2 zaposlenih na jednog umirovljenika. Sad taj omjer izgleda ovako 1,17 zaposlena na jednog umirovljenika, što nam govori da ni po tom, za njih “gorućem” pitanju nisu uspjeli ništa napraviti.

2. Investicijska politika “Plana 21”

Spominjali su četiri razvojna investicijska stupa (turizam, energetika, infrastruktura i okoliš) kao ključ za rast BDP-a na godišnjoj razini od 2-4 posto. Nakon četiri godine vladavine SDP-a i njihovih saveznika, BDP je u kumulativnivnom iznosu pao za više od 6% . Umjesto najavljene navale ulagača statistika Hrvatske narodne banke pokazala da je u zadnjem tromjesečju 2012. godine bilo nula eura i nula kuna stranih investicija u Hrvatsku, a nije se popravilo ni do dan danas.

3. “Nećemo prodavati obiteljsko srebro!”

Tako je glasio jedan od slogana vladajuće koalicije, a odnosio se na prodaju banaka i tvrtki u vlasništvu države. Kao što dobro znamo, ova Vlada htjela je dati hrvatske autoceste u koncesiju, no nakon 500.000 potpisa građana protiv toga, jedva su odustali. Hrvatsku poštansku banku i Croatia banku su pokušali prodati, jedine dvije banke koje su ostale u državnom vlasništvu. Croatia osiguranje je prodana, a da je državni proračun pritom oštećen za 3,5 milijarde kuna, koliko su više mogli dobiti u prodaji Croatia osiguranja.

4. Poštivanje kolektivnog ugovora

Ovdje su možda i najviše puta prekršili obećanje. Nekoliko puta se išlo u izmjenu kolektivnog ugovora, u rat sa sindikatima, s radnicima. Sjetimo se samo pokušaja uvođenja “outsourcinga” u javne ustanove. Bio je to neslavan pokušaj izgona 24 tisuće radnika iz javnog u privatni sektor, koji hvala Bogu nije prošao. A tu je i spin-off, odnosno izdvajanje tih službi u posebnu tvrtku. No i od toga na kraju nije bilo ništa.

Štrajkali su medicinari, policajci i prosvjetni djelatnici. Nekima se štrajk isplatio donekle, a neki poput prosvjetara gube sve više na dodacima (regres, božićnica, putni trošak…) i samoj plaći. SDP-ova vlada, koja u svom nazivu nosi atribut “socijalna” i njeni ministri, uopće nisu imali sluha za poštivanje kolektivnih ugovora i radničkih prava, što pokazuje veliki broj štrajkova i prosvjeda u zadnje četiri godine.

5. “Zaposlit ćemo mlade i stručne, a ne podobne”

Kako to uvijek biva uoči izbora, najavljuje se postavljanje mladih i stručnih kadrova, a nakon izbora sve te pozicije dobivaju stranački ljudi, neki krajnje nekompetentni i naravno oni koji su podobni. Od mladih i stručnih ni traga ni glasa, ali su zato osuđivani lopovi našli svoje mjesto u državnim tvrtkama. Pravi primjer je Srećko Ferenčak koji je član HNS-a, a nepravomoćno je osuđen na zatvorsku kaznu, dva puta! Čovjek koji je državni proračun oštetio raznim malverzacijama za više milijuna kuna, zamalo je instaliran na čelo JANAF-a. A on nije jedini koji je s optužnicom na leđima sjeo na neku bitnu poziciju…

6. “Izvoziti ideje, a ne pametnu mladost”

Ovo je definitivno jedan od slogana predizborne kampanje koji se nakon četiri godine vladavine “Kukuriku koalicije” najlakše može osporiti. Ne samo da ne “izvoze ideje” nego ne izvoze gotovo ništa, a uvozi se sve, od mlijeka i vode, kruha i brašna pa do mesa upitne kvalitete. A sve to možemo sami proizvest, samo kad bi vlast imala plan što učiniti s poljoprivredom.

Što se tiče “pametne mladosti”, o odlasku sve većeg broja mladih iz Hrvatske možete pročitati svaki dan u svim medijima. Više od trećine mladih trenutno razmišlja o odlasku iz Hrvatske, kažu istraživanja, dok je prema nekim statistikama zasad Hrvatsku napustilo oko 100 tisuća ljudi, koji su otišli u inozemstvo trbuhom za kruhom. Među njima je dobar dio onih brisanih iz evidencije nezaposlenih. Čudno je da se Vlada ne hvali izvješćem Eurostata iz lipnja 2015. prema kojem se Hrvatska nalazi na drugom mjestu zemalja u kojima najviše ljudi bezuspješno traži posao.

Sam Milanović je izjavio kako ne može spriječiti trend odlaska mladih u inozemstvo, zašto? Jer tamo dobiju posao, rekao je premijer. Znači ni po tom pitanju nisu ništa učinili, a broj odlazaka iz Hrvatske u Kanadu, Njemačku, Irsku… i dalje sve više raste, baš zahvaljujući neradu i nekompetentnosti uglavnom SDP-ovih i HNS-ovih vladinih dužnosnika.

7. “Naš posao je da osiguramo vaš posao”

Možemo se složiti kako su se riječi ovog slogana stvarno ispunile, ali samo u korist onih koji su ga izrekli i osmislili. Naime, SDP je osiguravao posao i još uvijek to radi, ali ne običnim i sposobnim ljudima, nego svojim prijateljima, stranačkim kolegama i podobnima.

Najpoznatiji primjer zapošljavanja “preko veze” javnost je pratila kada je na video snimci SDP-ov ministar pravosuđa Orsat Miljenić nudio posao preko veze kćeri svog poznanika – Judo trenera.

Posljednji primjer “uhljebljivanja” je Enriko Parlaj. On je prije nekoliko mjeseci postavljen za direktora Slobodne zone, poduzetničkog raja blizu Varaždina, u koji sadašnja Vlada nije uložila niti jedne kune, niti je otvorila ijedno radno mjesto. Parlaj je kao agilan i vjeran HNS-ovac u svojoj 40-toj godini uspio steći diplomu više škole, jer ipak ni “Kukuriku koalicija” ne uhljebljuje ako nisu ispunjene najniže norme.

8. Javni dug Hrvatske: Pričali jedno, učinili drugo!

Sve do 2010. godine, javni dug bio je donekle pod kontrolom, ispod 60 posto BDP-a, što zadovoljava čak i kriterije eurozone, no SDP-ova vlast nije htjela svoju potrošnju prilagoditi uvjetima krize, proračunski manjak krpao se zaduživanjem, te sada imamo dug koji će otplaćivati niz budućih generacija, piše Index.hr.

Od 1992. godine pa do 2011. Hrvatska se ukupno zadužila za 211,9 milijardi kuna, a od početka mandata SDP-a i HNS-a do danas, javni dug se povećao na 291,8 milijardi kuna. SDP-ova Vlada hvali se rastom BDP-a od 1,2 posto (tim tempom trebalo bi 5 godina samo da dosegne razinu prije njihovog mandata), a prešućuju da su javni dug povećali za nevjerojatnih 79,9 milijardi kuna. Kad bi dobili još jedan mandat, dug bi sigurno prešao 300 milijardi kuna, odnosno 96 posto BDP-a, što bi nas dovelo u poziciju gdje je sad Grčka, odnosno u bankrot.

I za kraj da podsjetimo na najvažniji slogan, koji također nisu ispunili:“Ne obećavamo čuda, ali ono što smo obećali to ćemo i ispuniti”