U pozadini novog sukoba na relaciji Pantovčak – Zrinjevac oko Marakeškog sporazuma po svemu sudeći radi se o opetovanim preprekama oko imenovanja novih hrvatskih veleposlanika u svijetu.
Ministrica vanjskih poslova Vlade premijera Plenkovića Marija Pejčinović Burić, koja se u središtu javnosti našla gurajući pod tepih protupravne isplate državnog novca u veleposlanstvu u Washingtonu (slučaj Joško Paro) kao i povredu radne dužnosti u veleposlanstvu u Canberri (slučaj Loreta Bertoša-Kušen) nastavlja s lobiranjem za kadrove bliskih lijevom političkom spektru.
U tom kontekstu treba promatrati i konferenciju za novinare kojom je ministrica Pejčinović Burić otvorena napala predsjednicu RH, oduzimajući joj pravo da se predomisli u ranije iskazanoj potpori međunarodnim nastojanjima o zbrinjavanju legalnih migranata kao što su to do sada učinile SAD, Australija, Mađarska, Austrija te će od podrške istome vjerojatno odustati Češka i Poljska.
Ako je Kolinda Grabar-Kitarović shvatila, i to sasvim na vrijeme, da je Marakeški sporazum nova smicalica u režiji raznoraznih interesnih skupina te da nije u interesu Hrvatske – zar bi mogla učiniti išta drugo nego se od takvog sporazuma distancirati? Jer, predsjednica Grabar-Kitarović odgovorna je za sukreiranje vanjske politike Hrvatske. I više od milijun birača koji su joj dali svoj glas i povjerenje – od nje očekuju da radi u interesu Hrvatske.
Ministrica Pejčinović Burić nalazi se u potpuno drugoj situaciji – ona je na svoju funkciju došla bez izbornog legitimiteta – i odgovorna je samo jednoj osobi – onome tko joj je omogućio da postane ministrica – Andreju Plenkoviću.
Velika revnost koju je Pejčinović Burić pokazala napadajući poziciju predsjednice o Marakeškom sporazumu, nismo vidjeli u drugim važnim pitanjima. Osim, možda, u zagovaranju kandidata za veleposlanička mjesta koji zadovoljavaju isti kriterij kao i njezino imenovanje..
> Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović: Budite sigurni da neću potpisati ‘Marakeški sporazum’
Zato ne treba čuditi što je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ostala prilično usamljena u nastojanjima da hrvatsku diplomaciju približi svom suverenističkom vođenju vanjske politike, nasuprot nastavka poslušne politike koju zastupaju uvijek isti, stari kadrovi koji su službu bivšoj komunističkoj državi zamijenili službom Bruxellesu.
Sukob zbog prvog kruga veleposlanika kulminirao prijedlogom Joška Para za Bruxelles
Početak sukoba na relaciji Pantovčak-Zrinjevac izbio je onog trenutka kada je potvrđen prvi krug veleposlanika, zbog čega je drugi krug sada upitan.
Od imenovanja u prvom krugu u javnosti je najkontroverznije prošlo povratak Joška Para među veleposlanike nakon fijaska u SAD-u kada je između ostaloga, u skandaloznoj službenoj analizi predsjedničke kampanje 2016. godine tvrdio kako će Hillary Clinton pobijediti, jer je Trump prevrtljivac s kojim se sprda elita. Para se također optužuje da je kao veleposlanik u SAD-u, oštetio hrvatski državni proračun mjesečno protupravno isplaćujući 8200 dolara lokalno angažiranoj osobi u Veleposlanstvu RH u Washingtonu.
Uz to Joško Paro je diplomirao filozofiju i komparativnu književnost 1997. kada je imao 42 godine, a do datuma završetka 3. i 4. godine fakulteta ne može se jer po Filozofskom fakultetu u Zagrebu to “predstavlja osobni podatak gospodina Para sukladno Općoj Uredbi o zaštiti podataka”.
Pri tome, nikada nisu demantirane ili potvrđene neslužbene informacije Hrvatskog tjednika da je predsjednica Grabar-Kitarović odbila potpisati vjerodajnice prije nego od Ministarstva vanjskih poslova dobije njegov dosje, kao ni je li ga ikada dobila na uvid, a među istaknutijim epizodama njegove karijere navode se sprječavanje projekta Herceg-Bosne o čemu se i sam hvalio, navodno savjetovanje Račana da potpiše s Drnovšekom predaju Piranskog zaljeva te tvrdnja kako su američki kapaciteti za prodaju plina rasprodani čime je bacio sumnji na projekt LNG terminala na Krku, u čemu ga je demantirao koordinator za međunarodna energetska pitanja State Departmenta.
Ipak u Narodnim novinama Narod.hr pronašao je kako su do sada imenovane veleposlanice Vesela Mrđen Korać za Izrael, Duška Paravić za Argentinu, Betty Bernardica Pavelich Sirois za Australiju, te veleposlanici Damir Kušen za Južnu Koreju, Hrvoje Cvitanović za Tursku, Boris Grigić za Sloveniju, Amir Muharemi za Kuvajt, Krešimir Kedmenec za Litvu, te vječni Joško Paro za Belgiju.
Zanimljivo, na svojoj mrežnoj stranici MVEP ne navodi nove veleposlanike za Belgiju, Južnu Koreju, Tursku i Sloveniju.
Koliko Narod.hr doznaje, dok je Joško Paro imenovan bez problema – cijela jedna skupina hrvatskih diplomata – iako su svi preduvjeti zadovoljni – još uvijek čeka na imenovanja.
Tako na imenovanja čekaju Ljiljana Pancirov za Češku, Tina Krce za Dansku, Anica Djamić za Ukrajinu, Nives Malenica za Španjolsku, Ilija Želalić za Alžir, Siniša Grgić za Švedsku, Drago Štambuk za Iran, te još nekoliko drugih veleposlanika i generalnih konzula.
Očito je bitka ministrice vanjskih poslova i premijera Plenkovića za Marakeški sporazum i protiv predsjednice RH – samo jedna u nizu bitaka – gdje su interesi diplomacije ili države koja ih plaća da zastupaju njezine interese – zadnja rupa na svirali.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
