Stručni žiri književnog natječaja Lapis Histriae, koji je šokantnu i ponižavajuću priču Maje Urban o autističnoj djeci s kojima je radila ocijenio kao jednu od najboljih, izjavom se ogradio od nje nakon što je priča prijavljena državnom odvjetništvu.
“Međunarodni pogranični susreti Forum Tomizza kulturna manifestacija koja se već dvadeset i pet godina angažira oko temeljnih društvenih vrijednosti kao što su dijalog, ljudska i manjinska prava, tolerancija, solidarnost i empatija prema drugom i drugačijem”, kažu organizatori o sebi samima.
Ipak, priča Maje Urban upravo se odlikuje kršenjem temeljnih društvenih vrijednosti, uključujući i dijalog, ljudska prava, toleranciju, solidarnost i empatiju.
Prijavljena DORH-u
Maja Urban, nekadašnja djelatnica Centra za autizam u jednom hrvatskom gradu, ujedno i autorica priče koju je prijavila na književni natječaj u kojoj je detaljno opisala samozadovoljavanje autistične djece, prijavljena je DORH-u od strane te iste institucije i roditelja djece. U priči Maje Urban glavna protagonistica snima djecu, a u priči su objavljena i stvarna imena i opisi djece iz tog centra.
>Šokantno: Radila u centru za autizam pa išla po književnu nagradu s eksplicitnom pričom o samozadovoljavanju te djece
Maja Urban, koja je ranije objavila zbirku pjesama, a inače se bavi sportom, na književni natječaj Lapis Histriae 2023. u organizaciji Foruma Tomizza, ‘multikulturalnog, višejezičnog projekta čiji je smisao istraživanje, poticanje i realizacija društvenog i kulturalnog dijaloga”, prijavila je svoju priču pod naslovom “O čemu šutim kad govorim o drkanju”.
U priči glavna protagonistica snima autistične dječake kako se samozadovoljavaju, autorica sve to eksplicitno opisuje pritom koristeći prava imena djece i njihove opise.
S osudom je reagirala i pravobraniteljica za djecu, dok autorica i dalje ne vidi ništa sporno u svojim postupcima.
Žiri piše kako je natječaj svojedobno pokrenut kako bi se otvorio prostor “kreativnim prilozima na teme kojima se bavi Forum Tomizza”. Nisu međutim objasnili na temelju čega su zaključili da uradak Maje Urban u skladu s temama kojima se bave.
Eksplicitni opisi samozadovoljavanja djece, uz navođenja stvarnih imena
Nakon što krajnje vulgarnim rječnikom opisuje odnose na poslu gdje je radila s djecom s posebnim potrebama, autorica eksplicitno opisuje i navodno dječje samozadovoljavanje i navodi vlastite dvojbe kako na to reagirati.
Nakon tih promišljanja, nastavlja: “Uzela sam mobitel i usnimila. Da vidim kako će na mene djelovati činjenica da u svom mobitelu imam dječju pornografiju koju bih mogla dijeliti okolo ako mi se hoće. Možda bih mogla i zaraditi, ali sam glupa i nepoduzetna, pa sam izbrisala snimku. Jer mi to zapravo ništa ne predstavlja. Nisam osjetila ni gađenje. Jesam li trebala? Recite mi vi. Vi znate, vi ste stručni. Meni ništa ne vrijedi taj moj papir na kojem piše diploma, ja sam nestručna. Ja sam Generalić. Naivac. Ni strah nisam osjetila. Zapitala sam se – šta ako izgubiš mobitel i netko ga nađe i to vidi? Ništa. Eto šta. Baš ništa. Boli me k…”
Žiri napominje da radovi u konkurenciju ulaze šifrirani, odnosno da članovi žirija ne zna tko su autori. To je uobičajen postupak kod natječaja, međutim, valja pretpostaviti da su članovi žirija pročitali taj uradak, što je njihova glavna zadaća i na temelju toga donose sud.
Nastrane misli autorice Maje Urban
Sam naslov otkriva nastrane misli autorice, a u tekstu ih je napretek. Unatoč tome, članovi žirija taj su uradak među 200 pristiglih uvrstili na peto mjesto. Ako nisu znali ime autorice, za odavanje takvog priznanja potrebno je znati što čitaju.
Pišu da pristigle radove prosuđuju isključivo po njihovoj književnoj vrijednosti. Pritom je teško u tekstu pronaći bilo kakvu vrijednost, a kamo li književnu.
No, ako i nisu znali tko je autor, saznali su nakon odluke o pohvali, odnosno uvrštenju na peto mjesto. Pritom i nije važno tko je autor, važno je da je tekst opscen, bezobziran, da gazi po općim vrijednostima, ponižava najranjivije pripadnike društva i izvrgava ih ruglu.
Unatoč svemu tome, Neven Ušumović, glavni organizator dodjele ove književne nagrade i ravnatelj Gradske knjižnice Umag, ne vidi ništa spornog u priči Maje Urban i razmišlja da ju uvrsti u tiskani zbornik.
Priča je bila objavljena na mrežnim stranicama
Priča u kojoj autorica navodi stvarna imena djece s kojom je radila, objavljena je na mrežnoj stranici organizatora natječaja. Ondje je stajala više od mjesec dana, a kad se javio ured pravobraniteljice, urednik je odjednom uvidio da je priča “problematična” i odlučio je ukloniti ju s mrežne stranice.
Članovi žirija nakon svega se pozivaju na “slobodu književnog stvaralaštva, autorsku invenciju i hrabrost u otvaranju novih tema”, vodeći se “isključivo literarnom kvalitetom teksta”.
Nedostaje objašnjenje u čemu je autorska invencija i hrabrost u otvaranju novih tema, a napose “literarna kvaliteta teksta”.
Međutim, više od mjesec dana nakon što su analizirali tekst i dali mu visoku ocjenu, nakon intervencije pravobraniteljice i Centra za autizam, složili su se da je autorica “prešla etičku, moralnu i pravnu granicu koja štiti djecu općenito, a pogotovo djecu s teškoćama u razvoju”.
Štoviše sad naglašuju da “humanost i etičnost smatraju osnovnim vrijednostima koje daju okvir i umjetničkom stvaralaštvu”.
Nakon svih pohvala, priča Maje Urban je odjednom postala “problematična”
Nakon svega, Forum Tomizza odlučio je da problematičnu priču ipak neće objaviti u zborniku. I to, kako pišu, “radi zaštite integriteta i prava najranjivijih, do kojih nam je, na prvom mjestu, svima stalo”.
Izjavu su potpisali članovi žirija Goran Vojnović, Laura Marchig i Tea Tulić.
Vojnović je slovenski pisac podrijetlom iz BiH, koji se nametnuo svojim radovima u kojima dominira kritički pristup prema slovenskom društvu. Laura Marchig je pjesnikinja, prevoditeljica, novinarka te kazališna i književna kritičarka iz Rijeke, urednica je časopisa za kulturu na talijanskome jeziku “La Battana” i ravnateljica Talijanske drame HNK Ivana plemenitog Zajca u Rijeci.
Tea Tulić je također riječka književnica, dobitnica književnih priznanja i autorica koja već dugi niz godina djeluje u književnim krugovima u Hrvatskoj i Srbiji.
Organizatori Foruma Tomizza su Gradska knjižnica Umag, Kulturni klub u Kopru i Slovenski klub.
Pokrovitelji su Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Istarska županija, Grad Umag, Javna agencija za knjigu Republike Slovenije, Općina Kopar i Općina Ankaran.
Sponzori Foruma Tomizza su tvrtka Sipro iz Umaga, Luka Kopar, brodarska tvrtka Bluemarine i hotelijersko poduzeće Plava laguna.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
