Terezija Klaić voditeljica humanitarno-radnog ljetnog kampa u Gunji, koji je pokrenuo i organizirao Studentski katolički centar Palma (SKAC), opisala je za Narod.hr prvi tjedan rada studentskog kampa. Sudjelovalo je 50 volontera, studentica i studenata iz cijele Hrvatske. Pojasnila je kako su, živeći sa stanovnicima Gunje, shvatili koliko gubitak domova i sporo popravljanje šteta nakon poplave pogađa mještane koji se trude činiti sve što mogu da se prije zime mogu vratiti u svoje kuće.
„Moj je utisak nakon ovih prvih tjedan dana zajedničkog rada i života da je stanovnicima Gunje naša prisutnost, kao izraz zajedništva i solidarnosti jednako važna kao i naš fizički rad i pomoć u čišćenju terena i kuća. Činjenica da ovdje živimo zajedno s njima, spavamo u šatorima, da smo se i svi mi, osobito ovi divni mladi ljudi, volonteri SKAC-a, dobrovoljno odrekli svog komfora da bismo bili s njima i pomogli im koliko možemo – znak je potpore koji ovi hrabri ljudi doista zaslužuju“, ispričala nam je Terezija.
Kamp je postavio, organizirao i vodi ga Studentski katolički centar Palma (SKAC) koji ima desetogodišnje iskustvo u organizaciji zabavno-duhovnog kampa za mlade u Modravama, uvali blizu Pirovca. Ove smo godine željeli otvoriti još jedan takav kamp u Slavoniji pa smo, kad su se u međuvremenu dogodile poplave u Gunji, odlučili postaviti ga baš ovdje i tako naš rad, koji je sastavni dio programa, iskoristiti najbolje moguće – za pomoć stradalima, protumačila je Tereza Klaić, naglasivši kako kamp u Modravama i kamp u Gunji nisu isti tip kampa.
Program kampa u Gunji, iako podložan promjenama u cilju ima pomoć mještanima na radovima koji su trenutno u tijeku – skidanje žbuke sa zidova koji su bili natopljeni vodom, zatim sušenje zidova i stavljanje novih slojeva, te isti postupci sa podovima.
„Ovaj prvi tjedan u kampu je prošao dobro, no trebalo nam je vremena da se uhodamo u cijeli posao. Volonteri su bili iz cijele Hrvatske, a uglavnom se radilo na “štemanju” zidova“, rekla je Klaić te dodala kako je u subotu prva skupina volontera nakon tjedan dana rada napustila kamp. Nova skupina stiže danas, u nedjelju.
„Prva skupina je otišla kući i oni su svjedoci kako se ovdje isplati doći“, istaknula je te dodala kako su ih mještani jako lijepo primili gdje god bi došli. „Dobili smo jako puno pozitivinih povratnih informacija od mještana, neki su se dolazili i osobno zahvaliti mladima koji su jučer odlazili. Slavonci su jako dobri domaćini i zvali su nas na ručak, roštilj – ono što imaju sami dijele s nama“, ispričala je Tereza te dodala kako su svi bili dobro raspoloženi, umor je naravno bio prisutan kroz tjedan i moralo se ranije ići na spavanje.
„Blagdan svetog Jakova, koji je zaštitnik mjesta, proslavili smo zajedno s mještanima – bilo je jako svečano. I, naravno, kirvaj, kako se to ovdje u Slavoniji kaže. Bila je pravo blagdansko ozračje, unatoč svim poteškoćama s kojima su ljudi suoćeni i neizvjesnosti oko povratka u svoje domove“, pojasnila je zaključujući kako je s jedne strane ovih dana bilo vrlo naporno, a opet s druge strane, bilo je veselo i pozitivno.
Važnost duhovne dimenzije kroz zajedničku misu i molitvu
„Ovo u kampu nije rekreacija, već fizički posao i odvajanje svog vremena. Iako je s jedne strane fizički naporno, s druge strane je odmor za dušu. Navečer, kad se vratiš znojan, prljav, prašnjav i u skromnim uvjetima se otuširaš, ali s radošću na licu jer znaš da si danas učinio nešto korisno za drugoga“, rekla je te dodala „što se tiče odnosa volontera i stanovnika Gunje – bilo je mnogo poziva i dirljivih rastanaka, razmjene kontakata, ovdje su nas ljudi divno primili, gotovo nevjerojatno. Što god nam treba, oni nastoje dati, pomoći “.
„U postizanju ciljeva radi kojih smo došli u Gunju, a svi smo došli kako bismo napravili nešto konkretno za mještane, odradili dio posla, vrlo je važno i naše duhovno jedinstvo – zajednička molitva pomogla nam je da u ovim teškim uvijetima živimo i radimo kao jedna velika obitelj“, protumačila je Terezija Klaić za narod.hr
„Upravo nam je zajednička molitva pomogla da budemo strpljivi jedni s drugima, da se prilagođavamo i imamo razumijevanja jedni za druge”, objasnila je Tereza te nastavila “kad su ljudi umorni i razdražljivi, kad žive u teškim uvijetima i naporno rade zajednička sveta misa na karaju dana, zajedničke molitve i zahvale Bogu – izvor su snage za dalje.
U SKAC-u razmišljaju o četvrtom terminu za kamp
Terezija je puna divljenja prema mještanima Gunje, njihovoj strpljivosti, borbi da ubrzaju radove na obnovi svojih kuća, spremnosti da počnu iz početka. “Mislim da je stradalima važnije da smo mi ovdje kao svjedoci toga da nisu zaboravljeni da smo s njima u ovim, za njih, najtežim trenucima, nego naša fizička, stvarna pomoć. Nemojte me krivo shvatiti, pomoć im je itekako potrebna, ali i poštovanje, briga za njih i spremnost da svi skupa, kao društvo, zajedno, ponesemo njiho teret.
Istaknula je kako je drugi termin za kamp popunjen, dok u trećem tjednu, koji kreće od 3. 8. još ima slobodnih mjesta. U SKAC-u razmišljaju i o produžetku kampa, otvaranju još jednog termina.
„Jako sam sretna i ispunjena nakon ovog prvog tjedna u kampu, to ponajprije mislim na sve učinjeno te odnose koji su se stvorili između volontera i mještana. Ovo je pionirski pothvat, i ove su aktivnosti znatno drugačije od onih kojima smo se do sada bavili, zalazi u neke druge ljudske dimenzije“, rekla je Klaić. Puno je ljubavi i pozitivnih emocija dano i primljeno u ovih prvih sedam dana kampa, i za svakog od nas je ovaj kamp prilika za jedno veliko, pozitivno iskustvo”, završila je Terezija Klaić.
