Novi prijedlog predmetnog kurikula za gimnazijsko i osnovnoškolsko obrazovanje je korektan, zahtijeva tek određene estetske korekcije, no jamči primjerenu dozu usvajanja znanja i vještina hrvatskim učenicima, a njihovim nastavnicima mukom stečena radna mjesta te da profesionalni opus dočekaju dostojanstveno, a ne u traženju načina za prekvalifikaciju u, primjerice, profesora informatike, kako su nedavno predlagali određeni članovi političkih organizacija, priopćavaju iz Hrvatskog sveučilišnog sindikata.
>Kurikuli povijesti i tjelesne kulture na javno savjetovanje
Smatraju da novi nastavni kurikul za povijest te elemente u svojoj suštini objedinjuje te ga treba poduprijeti, a pismo koje potpisuje predsjednica sveučilišnog sindikata doc. dr. sc. Vlatka Vukelić prenosimo u cijelosti.
Svjedoci smo opetovanih, svakako pretjeranih, ali uvijek aktualnih prijepora oko nastave povijesti, bilo sadržajno, bilo metodički, bilo onih koji se tiču ljudskih potencijala.
Zadnji u nizu odrazio se kroz melodramatični javni apel Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu čija je okosnica Očitovanje o Prijedlogu predmetnog kurikula povijesti upućenom na javno savjetovanje 7. veljače 2019. Oni ovome kurikulu zamjeraju mnoštvo stvari, pritom potpuno ignorirajući činjenicu da su neki od nastavnika koji su djelatni na ovome Odsjeku de facto u sukobu interesa zbog ovakvih i sličnih javnih nastupa, jer su izrađivali prethodni kurikul. Skrivanjem iza Odsjeka spretno su izbjegnute potencijalne tužbe, no i to se činjeničnim slijedom može utvrditi.
Ono što ipak najviše zabrinjava je činjenica da u nizu zamjerki predmetnom kurikulu njegovi kritičari ne spominju djecu, odnosno učenike. Govori se o suvremenoj historiografiji, o posljedicama koje bi kurikul imao za istu tu disciplinu, no razdoblje u kojemu se Republika Hrvatska danas nalazi, prožetom osjetljivosti u globalnom supstratu Europske unije, naši učenici koji moraju shvatiti razdoblja tranzicije unutar konteksta u kojima odrastaju, a koji su stvoreni na određenom povijesnom temelju kao svojevrsnoj društvenoj legitimaciji, nisu nigdje spomenuti.
Da stvar bude apsurdna do kraja, nastavnici, koji su uz učenike najvažniji subjekti ovoga procesa svedeni su na promatrače kojima su nametnute određene „teme“, kojima se sve više udaljavaju od struke i postaju sociolozi povijesne stvarnosti. No što se krije iza ovih neartikuliranih vapaja dijela akademske zajednice koji je spletom okolnosti ostao bez obećanih privilegija?
Nacionalni kurikul za gimnazijsko obrazovanje od 2021. godine predviđa drastično smanjenje nastavnih sati predmeta povijest, svodeći ga u 3. i 4. razredu gimnazije na izborni predmet. Prije nekoliko mjeseci imali smo prilike gledati izbacivanje ovoga predmeta iz pojedinih strukovnih škola uz obrazloženje kako tim zanimanjima osnovna povijesna znanja nisu potrebna kao dio građanske i nacionalne kulture. U skladu s postojećim stanjem čini se kako to nije bio izolirani slučaj te da je u pitanju određeno negativno djelovanje s dalekosežnim posljedicama za hrvatsko društvo.
Upravo je zato prethodnoj radnoj skupini bilo važno da se povijest ne uči po kronološkom već tematskom principu, jer se ti sadržaji relativno lako prelijevaju u 2 godine obveznog i 2 godine izbornog povijesnog obrazovanja. To u stvarnosti znači da je radna skupina čiji je prijedlog kurikula na javnoj raspravi bio u studenome i koji je naišao na strogu osudu struke, ali i zdravoga razuma, svjesno išla u dokidanje radnih i egzistencijalnih prava svojih kolega strukovnjaka, što je primjer bez presedana.
Novi prijedlog predmetnog kurikula za gimnazijsko i osnovnoškolsko obrazovanje je korektan, zahtjeva tek određene estetske korekcije, no jamči primjerenu dozu usvajanja znanja i vještina hrvatskim učenicima, a njihovim nastavnicima mukom stečena radna mjesta te da profesionalni opus dočekaju dostojanstveno, a ne u traženju načina za prekvalifikaciju u, primjerice, profesora informatike, kako su nedavno predlagali određeni članovi političkih organizacija.
Analiza koju smo proveli upućuje na ciljeve poput ostvarenja norma satnice nastavnika kroz koje su širokom lepezom kronoloških sadržaja obuhvaćeni najznačajniji društveno-povijesni procesi, koji našim učenicima omogućuju ravnopravnu utrku bilo na tržištu rada, bilo u studentskim klupama. Upravo se kroz njih očituju i dosljednost i preciznost u viziji i misiji koju radna skupina mora imati: prepoznati trenutak u kojem stvara prijedlog, imati na umu ljudske potencijale, shvatiti uzroke svoga djelovanja, ali i posljedice predloženoga.
Novi nastavni kurikul za povijest te elemente u svojoj suštini objedinjuje te ga treba poduprijeti u pokušaju svog zbirnog djelovanja, zaključuje dr. Vlatka Vukelić.
Dr. Birin upozorio na nedostatke predloženog kurikula
Podsjetimo, kurikul povijesti dobio je posebno negativne recenzije.
Dr. sc. Ante Birin iz Hrvatskog instituta za povijest u javnoj raspravi s e-Savjetovanja s javnošću o prijedlogu kurikula nastavnih predmeta za osnovne škole i gimnazije koje je završilo 15. prosinca 2018. godine, upozorio je na manjkavosti novog kurikula.
>Dr. sc. Ante Birin: ‘U nastavi Povijesti izbrisano 700 godina nacionalne povijesti’
Naveo je da je „izbrisano“ razdoblje od sedam stotina godina nacionalne povijesti, prapovijest je doslovce izbačena iz srednjih škola s obzirom da nema niti jedne teme posvećene tome povijesnom razdoblju te smatra problematičnim i davanje „visokog stupnja autonomije“ glede sadržaja nastave povijesti.
Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak uputila je 7.veljače na 15 dnevno javno savjetovanje kurikule povijesti i tjelesne i zdravstvene kulture. Ekspertna radna skupina te je kurikule posljednje uputila ministrici na uvid.
