Iako je Hrvatska, prema istraživanju Agencije Europske unije za temeljna ljudska prava iz 2014. godine, u skupini država s najnižom stopom nasilja nad ženama – zajedno s Austrijom, Slovenijom, Italijom, Poljskom i drugim državama- ta činjenica nije spriječila Gorana Selaneca, suca koji je u Ustavni sud ušao dogovorom Plenkovića i SDP-a – da osobnu krivnju monstruma odgovornog za šesterostruko ubojstvo – prenese na cijeli narod, čitavo hrvatsko društvo bez ikakvih argumenata.
“Ništa od ovog neće dirnuti niti one koji politikanski manipuliraju čak i onim minijaturnim formalnim koracima koje ovo naše društvo poduzima kako bi si na neki način umirilo savjest zbog sada redovito visokog broja pretučenih i ubijenih žena. Ovako nešto će racionalizirati kao čin nekog navodno poremećenog pojedinca, te im stoga ovaj socijalni sumrak neće predstavljat neko zavjerničko sistemsko rastakanje hrvatskog bića, iako je u par minuta s lica zemlje zbrisana čitava jedna prosječna hrvatska obitelj.”, naveo je između ostalog Selanec.
> Sudac Ustavnog suda Selanec iskoristio tragediju za skupljanje političkih bodova
>Selanec vjerno predstavlja SDP, koga predstavljaju Arlović i Šeparović?
>Novi ustavni sudac – po mjeri HDZ-a – najavljuje izjednačavanje istospolne veze sa brakom!
> SDP-ov kandidat za Ustavnog suca izgubio posao na Pravnom fakultetu jer nije doktorirao na vrijeme
Tko je Goran Selanec?
Goran Selanec na dužnost ustavnog suca došao je s mjesta zamjenika pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, gdje je od 2012. radio na kontroli usklađenosti prakse pravobraniteljice s pravnom stečevinom EU te praćenju i analizi odluka Ustavnog suda, Suda EU i Europskog suda za ljudska prava.
Od 2010. bio je viši pravni savjetnik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Bio je i nacionalni stručnjak za ravnopravnost spolova (od 2009. do 2012.), stručni savjetnik na EU PHARE projektu „Harmonisation and Publication Case Law“ pri Vrhovnom sudu, predavač na Katedri za europsko javno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta i znanstveni novak na katedri za Ustavno pravo. Rođen je 20. listopada 1976. u Zagrebu. Pravo je diplomirao 2000. na zagrebačkom Pravnom fakultetu, dok je pravne znanosti doktorirao na University of Michigan Law School 2012.
Nakon imenovanja ustavnim sucem Selanec je pogovorio i o nekim društveno i moralno važnim pitanjima poput onoga o pobačaju te je za Večernji list rekao: „za mene nije pitanje što je embrij, nego je li embrij osoba jer pravni poredak jamči prava osobama i pitanje je kada se nekome priznaje osobnost jer od tog trenutka vrijedi njegova puna zaštita. A osoba se prema pravnom poretku postaje rođenjem.“
O izjednačavanju braka (koji je Ustavom zaštićen kao zajednica žene i muškarca) i istospolne zajednice Selanec kaže:
„To je pitanje vremena i za naše društvo koje se kreće prema tome. Već sad 14 država u EU ima punu bračnu jednakost za heteroseksualne i istospolne parove i to je više od 50% teritorija s više od polovine građana EU.“
Izgubio posao na fakultetu, jer nije doktorirao na vrijeme
Selanec je 2009. godine izgubio posao na Pravnom fakultetu, jer nije doktorirao na vrijeme, o čemu je Narod.hr detaljno pisao.
Goran Selanec sklopio je ugovor o radu s Pravnim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu 2001. godine za radno mjesto mlađeg asistenta znanstvenog novaka na znanstvenoistraživačkom projektu glavnog istraživača doc. dr. sc. Siniše Rodina „Judicial and Non-judicial Protection of Human Rights in U.K. and Croatia“.
Vijeće Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu odobrilo mu je plaćeni studijski dopust od 1. rujna 2001. do 1. srpnja 2002. radi pohađanja poslijediplomskog znanstvenog studija na University of Michigan Law School, Ann Arbor, od 1. rujna 2002. do 15. kolovoza 2003. radi stručnog usavršavanja te od 15. siječnja do 15. srpnja 2004. radi pohađanja doktorskog studija na istom visokom učilištu.
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, u skladu s tadašnjim pristupom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, s Goranom Selancem sklopio je 14. prosinca 2004. novi ugovor o radu za radno mjesto asistenta znanstvenog novaka temeljem kojega je bio dužan do 1. travnja 2009. steći doktorat znanosti.
Kako do navedenog datuma nije stekao doktorat – ostao je bez posla na Pravnom fakultetu, ugovor mu nije produžen. Zatim odlazi raditi pri Mreži nacionalnih pravnih stručnjaka za ravnopravnost spolova Europske komisije, uz to od 2010. godine radi i kao viši pravni savjetnik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, te na kraju 2012. godine dolazi na mjesto zamjenika pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.
Na njegovu objavu reagirala i predsjednica udruge UiO Dr. Željka Markić
“Sudac kojeg je Plenković u dogovoru s SDP-om uveo u Ustavni sud odgovornost za stravičan zločin – ubojstvo 6 ljudi i samoubojstvo – proširio je s počinitelja na cijelo hrvatsko društvo. Umjesto individualizacije krivnje – on ju je učinio kolektivnom. Objasnio nam je kako je stravični zločin povezan s time što “(hrvatsko) društvo šutke dopušta ovakav odnos prema ženama koje očigledno tretira kao još uvijek manje vrijedan dio Hrvatske”, istaknula predsjednica udruge U ime Obitelji Dr. Željka Markić.
U nastavku prenosimo Facebook objavu dr. Markić u cijelosti:
“Sudac kojeg je Plenković u dogovoru s SDP-om uveo u Ustavni sud odgovornost za stravičan zločin – ubojstvo 6 ljudi i samoubojstvo – proširio je s počinitelja na cijelo hrvatsko društvo. Umjesto individualizacije krivnje – on ju je učinio kolektivnom. Objasnio nam je kako je stravični zločin povezan s time što “(hrvatsko) društvo šutke dopušta ovakav odnos prema ženama koje očigledno tretira kao još uvijek manje vrijedan dio Hrvatske”. Hrvatska ima gotovo dvostruko nižu stopu zločina protiv žena od na primjer Estonije, Danske ili Francuske. Postoji li za Selaneca neka dražva u EU u kojoj “društvo” i njegova “seksistička brutalizacija društvenog položaja žena” nije odgovorna za ovakve okrutne zločine? Da znamo u koga se trebamo ugledati. Baš me zanima kako bi u tim državama prošao sudac koji ovakvu obiteljsku i ljudsku tragediju pretvara u jeftino politikanstvo….”, istaknula je dr. Markić.
Koja je zadaća Ustavnog suda?
Ustavni je sud institucija koja bi trebala jamčiti poštovanje i primjenu odredaba Ustava Republike Hrvatske. Zbog toga su nadležnosti Ustavnog suda najveće i najodgovornije: suglasnost zakona i propisa sa Ustavom, ocjene ustavnosti zakona i inicijativa, praćenje ostvarivanja ustavnosti i izvještavanje Hrvatskog sabora o uočenim neustavnostima, rješavanje sukoba nadležnosti tijela sudbene, zakonodavne i izvršne vlasti; odlučivanje o odgovornosti predsjednika Republike u skladu s Ustavom, te brojne druge nadležnosti od izuzetne (in)direktne važnosti za svakodnevni život građana Hrvatske.
Ustavni sud trebao bi biti neovisan o tijelima izvršne vlasti, a posebno o Vladi i predsjedniku države.
Ustavni sud ne spada u trodiobu vlasti (izvršna, zakonodavna i sudska), te je u praksi ‘iznad trodiobe vlasti’!
Sudac Ustavnog suda može biti osoba koja je hrvatski državljanin, diplomirani pravnik s najmanje 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci koja se u toj struci stekla znanstvenim ili stručnim radom ili javnim djelovanjem. Osoba koja je stekla doktorat pravnih znanosti može se izabrati za suca Ustavnog suda ako ima najmanje 12 godina radnog iskustva u pravnoj struci. Ustavni sudac ne smije biti član nijedne političke stranke niti svojim javnim djelovanjem i postupanjem smije iskazivati osobnu naklonost prema bilo kojoj političkoj stranci (o čemu bi se moglo promišljati obzirom da je dio ustavnih sudaca dolazio upravo iz redova političkih stranaka).
Mandat Ustavnog suca traje osam godina, a produžuje se do stupanja na dužnost novog suca u slučaju da do njegova isteka novi sudac nije izabran ili nije stupio na dužnost, a iznimno najdulje do šest mjeseci.
Dogovor SDP-a i HDZ-a
Suce Ustavnog suda biraju zastupnici Hrvatskog sabora. Godine 2010. postrožen je uvjet za izbor sudaca Ustavnog suda: umjesto natpolovične većine glasova sada je potrebna dvotrećinska većina.
Ustavni suci trebali bi se birati iz redova istaknutih pravnika, sudaca, državnih odvjetnika i sveučilišnih profesora, ali dvotrećinska većina zahtjeva dogovor, točnije političku trgovinu, uglavnom dviju najvećih stranaka SDP i HDZ, a to znači i potencijalnu opasnost politizacije Ustavnog suda i udaljavanje neospornih pravnih stručnjaka potrebnih ljudskih i profesionalnih kvaliteta od mogućnosti da postanu suci Ustavnog suda.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
