Nova ravnateljica Umjetničkog paviljona Irena Bekić izabrana je nakon što su Tomislav Tomašević i Možemo promijenili sastav Upravnog vijeća popunivši ga sebi odanim kadrovima koji potom formalno izabiru upravitelje javnih institucija.
Početkom srpnja Jutarnji list je objavio članak “Kulturni skandal: Na glasanju za novu ravnateljicu u posljednji trenutak došlo do velikog preokreta” o izboru nove ravnateljice Umjetničkog paviljona u Zagrebu.
Prema medijskim napisima tada je na početku sjednice troje od petero članova Upravnog vijeće glasovalo da ravnateljica postane Leila Topić, koja je kustosica Muzeja suvremene umjetnosti. No, jedan je glas na kraju promijenjen te je troje ljudi glasovalo za Irenu Bekić. Tako je u medijima prvo objavljeno da je Topić imenovana pa je onda vijest povučena i izmijenjena.
>Ovih pet osnivača Zaklade Solidarna dobilo je od Tomaševića razne funkcije u Zagrebu
Tek dva dana kasnije stigao je demantij predsjednice Upravnog vijeća koja je kazala je Vijeće posve neovisno donijelo odluku da Irena Bekić bude ravnateljica Umjetničkog paviljona. “Netočna vijest objavljena u jednim dnevnim novinama o “izboru Leile Topić” za ravnateljicu, je odmah po objavljivanju i demantirana i nije se pojavljivala “u medijima”. Ta netočna i demantirana objava bila je nakon odluke Upravnog vijeća o izboru Irene Bekić, a ne prije, kako se implicira”, napisala je u demantiju Ana Martina Bakić koje dodala da nije bilo preokreta na sjednici što stoji i u zapisniku.
Kao i slučaju drugih brojnih imenovanja u Gradu Zagrebu, Tomislav Tomašević i Možemo su prvo promijenili sastav Upravnog vijeća popunivši ga sebi odanim kadrovima koji potom formalno izabiru upravitelje javnih institucija.
Prelog, Bakić i Hušman
U slučaju Umjetničkog paviljona Tomašević je dotadašnjim članovima Upravnog vijeća Sanji Balentović i Damiru Martinecu pridružio Petra Preloga, Anu Martinu Bakić i Anu Hišman. Od 2006. do 2010. bio je član Upravnog odbora, a od 2010. do 2014. dopredsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske. On je 2018. godine osvojio državnu nagradu za znanost za za knjigu Hrvatska moderna umjetnost i nacionalni identitet.
Arhitektica Ana Martina Bakić je bivša supruga Dejana Košutića, unuka prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Ona je docent na Arhitektonskom fakultetu, a inače je i unuka Vojina Bakića, koji je autor spomenika antifašizmu.
Ana Hušman je izvanredna profesorica na Odsjeku za animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Suosnivačica je udruge Restart koja vodi Dokukino i organizira Liburnia Film Festival. Njezin kratki dokumentarac ‘Skoro ništa’ iz 2016. godine financirali su HAVC i Multimedijalni institut, udruga u kojoj su glavne funkcije obnašali današnji gradski zastupnici Možemo, Tomislav Domes i Teodor Celakoski.
Hušman je inače bila suradnica na izradi spota “Kuleri na zrnu graška: Ne damo Varšavsku” kao podršku inicijativi Pravo na Grad, koju je vodio Tomislav Tomašević, tadašnji aktivist protiv gradonačelnika Milana Bandića i današnji gradonačelnik.
Nova ravnateljica Umjetničkog paviljona Irena Bekić je kustosica, likovnom kritičarka i knjižničarka koja vodi Galeriju Prozori. Ona u jednom intervjuu kao najpamtljivije izložbe u galeriji navodi projekt Ane Hušman, koja je sada glasovala za njen dolazak na čelo Umjetničko paviljona. Kao poseban projekt izdvaja „Nesigurne intervencije“ koji je “htio propitati položaj LGBTIQ osoba unutar programa, usluga i fondova narodnih knjižnica”.
Novoj ravnateljici Bekić su najpamtljivije izložbe o LGBT osobama
Naime, jedan od rezultata izložbi koja se bavi homoseksualnim osobama bio je zahtjev za formiranjem “Radne skupine za LGBTIQ korisnike pri narodnim knjižnicama”, koji je prošao instancu narodnih knjižnica, ali za sad ipak nije prošao na HKD-u. U tom smislu može se očekivati razni umjetnički, a zapravo aktivistički projekti u skladu s tzv. “progresivnom” politikom aktualne gradske vlasti.
I Bekić vodi udrugu, zove se “IPAK – interdisciplinarni projekti i autorske koncepcije”, a izložbu “Vi ste Partiju izdale onda kada je trebalo da joj pomognete” kurirala je zajedno s rumunjskom umjetnicom Ancom Veronom Mihuleţ.
Ona je također moderirala tribinu “Zašto queer, zašto knjižnice: o alternativnim izdavačkim praksama” kojom se promovirala LGBT agenda u književnosti.
S Dugom Mavrinac je radila na izložbi “Između tamo i tamo: anatomija privremenih migracija”, aa sudionica te izložbe bila je i već spomenuta Ana Hušman. Izložba je bila dio platforme za “istraživanje migracijskih procesa”, a u sklopu te platforme radionice je vodio Centar za mirovne studije. Projekt “Riskiraj promjenu – Risk Change” je od 2016. do 2020. bio financiran iz programa Europske unije teškog 1.46 milijardi eura, a jedan od ciljeva mu je bio “povećati transnacionalnu mobilnost, razvoj publike, digitalizacija i novi održivi model” u kontekstu “povezanosti između novopridošlih migranata i stanovnika multikulturalnih zajednica EU”.
Bekić svoju filozofiju rada objašnjava ovim riječima: “Kuriranje podrazumijeva propitivanje, istraživanje, traženje načina posredovanja i komuniciranja ideja i narativa, eksperimentiranje i obrtanje vizura”, odnosno smatra da ono nikako ne može biti neutralno. Kada se tome doda da je Upravno vijeće u svom obrazloženju odabir nje za ravnateljicu obrazložio riječima “obrađuje danas izuzetno prisutne i aktualne teme marginalnih povijesti i narativa, iskliznuća iz sistema i potencijala rubnih društvenih, kulturnih i geopolitičkih pozicija”, može se očekivati nastavak aktivističke “umjetnosti” vezan uz seksualne, etničke i druge manjine.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
