Tko je Mario Mažić iz Inicijative mladih za ljudska prava koja je pisala HOS-u zbog ploče u Jasenovcu?

Ploču, koju je na zgradi dječjeg vrtića u Jasenovcu postavila udruga HOS-a, a na kojoj je uz imena poginulih HOS-ovaca u Domovinskom ratu i pozdrav “Za dom spremni”, Inicijativa mladih za ljudska prava je prelijepila svojim pismom članovima HOS-a.

Tko je Mario Mažić, koji je tražio da se zabrani pjesma ‘Lijepa li si’?

“Budući da Vlada g. Andreja Plenkovića nije do danas poduzela nikakve značajne radnje i nije pokazala niti minimum političke hrabrosti u zaštiti vrijednosti temeljnih načela Republike Hrvatske, Inicijativa je ploču, ne oštetivši je, prekrila pismom članovima udruga koje su ju postavile”, navodi se u priopćenju Inicijative mladih.

Inicijativa mladih u pismu HOS-u zbog ploče u Jasenovcu: “Isticanjem simbola mržnje stali ste protiv temeljnih postulata hrvatske države”

U pismu članovima jasenovačke i zagrebačke udruge HOS-a, koje su postavile tu ploču 5. studenog, Inicijativa ističe da su HOS-ovci “isticanjem simbola mržnje stali protiv temeljnih postulata hrvatske države, a poginule suborce instrumentalizirali za promociju nastojanja suprotnih ustavnim načelima”.

Mario Mažić je njihov programski direktor, pa pogledajmo što znamo o njemu.

Tko je Mažić?

Mario Mažić rođen je u Sisku, a odrastao između Siska i Petrinje zbog ratnih događanja u 1990-ima. Završio je opću gimnaziju i upisao Fakultet političkih znanosti 2006. godine. Završio je ljetni akademski program iz međunarodnih odnosa i politologije na Sveučilištu u Oslu, Norveška (2008) i ljetni program iz povijesti i književnosti Sveučilišta Northwestern (2010). Godine 2012. sudjelovao je u fellowship programu Dijalog o prošlosti i odgovornost na Institutu za izučavanje ljudskih prava Sveučilišta Columbia u New Yorku, SAD. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja vodio je i uređivao emisiju na teme  za mlade na lokalnom radiju. Kasnije se pridružio Omladinskoj grupi Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava koju je nekoliko godina koordinirao dok nije postao suradnikom u Programu obrazovanja za ljudska prava. Član je upravnog odbora Fonda za humanitarno pravo Kosovo i Europskog antirasističkog pokreta, gdje je i glavni tajnik. Osnovao je YIHR u Hrvatskoj 2008. godine u koordinaciji s regionalnom mrežom YIHR. Trenutno je programski direktor YIHR Hrvatska gdje rukovodi programima organizacije u suradnji s voditeljima programa.

Slučaj ‘Lijepa li si’

Hrvatski nogometni savez je zaprimio ove godine Apel Inicijative mladih za ljudska prava, SOS Racisme i Europskog antirasističkog pokreta za povlačenje pjesme Lijepa li si kao pjesme hrvatske reprezentacije na EURU 2016. Jedan od potpisnika, u ime Inicijative mladih za ljudska prava – Hrvatska je njihov programski direktor Mario Mažić.

“Nasuprot duhu bratstva/jedinstva je himna prvenstva, izabrana kao službena pjesma hrvatskih navijača i potvrđena od strane Hrvatskog nogometnog saveza. Odabrana pjesma je nacionalistička, agresivna i potiče na nasilje. Izvođač pjesme je ultra nacionalistički pjevač Marko Perković, poznatiji pod nadimkom Thompson koji je referenca na strojnicu istog imena. Ovaj vatreni poklonik pronacističkog ustaškog režima na svojim nastupima često koristi simbole povezane s onima koji su odgovorni za genocid nad Židovima, Romima i Srbima u Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata”, naveli su u svom apelu koji Mažić potpisuje.

‘Cilj – spriječiti ponavljanje nasilnih sukoba na području bivše Jugoslavije’

“Inicijativa je osnovana s osnovnim ciljem da pridonese spriječavanju ponavljanja nasilnih sukoba na području bivše Jugoslavije. No, u Inicijativi razumijemo da za osiguranje trajnog mira nije dovoljno samo instrumentalno onemogućiti sukob. Kako bi stanje mira bilo osigurano, potrebno je izgraditi stabilne i učinkovite, ali istovremeno responzivne i odgovorne institucije, temeljene na principima demokracije i ljudskih prava”, isticao je Mažić o Inicijativi mladih za ljudska prava.

Pitanje Domovinskog rata

“Duguju nam da saznamo činjenice, duguju nam da činjenicama spriječimo buduće manipulacije brojkama i događajima jer smo vidjeli tijekom 1990-ih koliko te manipulacije poviješću mogu biti opasne i koliki potencijal imaju u izazivanju mržnje i netrpeljivosti, prvenstveno kroz sijanje straha. “, pričao je Mažić.

Za Novosti je o Bljesku i Oluji rekao kako “nazivati akcije u kojima je ubijeno više desetaka ili stotina civila “veličanstvenima”, naprosto je nepristojno”. “Hrvatska je imala pravo provesti vojne akcije kako bi vratila svoj teritorij, naročito nakon propasti Plana Z4, ali nitko nema pravo ubijati i protjerivati civile. A čini mi se da s time često imaju problema i Hrvati i Srbi. No, mi kao društvo imamo obvezu priznati počinjene zločine, za njih se ispričati i odgovorne procesuirati. To nije lako, ali je potrebno. Jer, jednostrana obilježavanja vojnih akcija samo izazivaju turbulencije”, rekao je.

“U regiji je još prisutno iznimno jako identificiranje s počiniteljima zločina, tzv. ratnim herojima, a u velikoj mjeri nedostaje empatija prema žrtvama. Kada govorimo o “Oluji”, žrtve je protjerala hrvatska vlast, a kasnije ih je vrlo ružno iskoristila srbijanska vlast. One koji su preživjeli zločine što ih je hrvatska strana počinila u “Bljesku”, srbijanska je vlast tretirala kao izdajice koje su se predale, pa je obilježavanje njihove patnje vrlo teško, ali i iznimno važno. Društvo se mora fokusirati na suosjećanje prema žrtvama i osudu zločinaca, a to je nemoguće sve dok se zločince glorificira”, istaknuo je.

“Inicijativa prati procese tranzicijske pravde, pa tako i procesuiranje ratnih zločina. Manjim se intenzitetom istražuju i procesuiraju zločini počinjeni od strane hrvatskih snaga, a posebice se slabo procesuiraju oni koji su bili više pozicionirani i koji nose zapovjednu odgovornost za zločine. Budući da je jasno kako vjerojatno neće moći biti procesuirani svi koji nose odgovornost za počinjene zločine, vjerujemo kako je država dužna prvenstveno procesuirati najodgovornije, a to izbjegava raditi”, rekao je na pitanje kako se pravosuđe Hrvatske odnosi prema zločinima počinjenim u toj državi, bilo da se radi o zločinima Srba nad Hrvatima te obrnuto.

“Čini mi se da sve vrijeme Odvjetništvo Republike Hrvatske apsolutnu prednost daje zločinima počinjenim od strane srpskih snaga. To policija više istražuje i tu ima daleko više postupaka. Naše institucije radije procesuiraju odgovorne Srbe nego odgovorne Hrvate. Što se tiče suđenja u odsutnosti, ona naprosto ne garantuju pravo na pravično suđenje. Obrana je nužni dio tog prava, a ona ne može biti zagarantirana, ako se nekome sudi u odsutnosti”, ističe Mažić.

“Slučaj Norac je specifičan zbog toga što je prepušten hrvatskom pravosuđu, a započet je u Haškom tribunalu. Hrvatsko pravosuđe zazire od toga da Hrvatima sudi za ratne zločine, naročito po zapovjednoj odgovornosti, dakle višim oficirima. Odgovarao je Branimir Glavaš i to je proces koji još uvijek traje. Imamo još nekih slučajeva, ali nije se sudilo nekomu tko je bio znatno više pozicioniran u političkom i vojnom vrhu. Mi vjerujemo da je nužno provesti ozbiljnije istrage o tome ko su bili nalogodavci za zločine počinjene u Bljesku i Oluji”, dodaje.

“Što se tiče Oluje, vjerujem da je potrebno istražiti kakvu su ulogu u svemu tome imali Ivan Jarnjak, koji je u to vrijeme bio ministar unutarnjih poslova i Mate Laušić, bivši načelnik uprave vojne policije. Oni su bili na takvim pozicijama da su morali imati saznanja o tome šta se događalo na terenu. Te istrage se u Hrvatskoj ne vode”, istaknuo je.

Presude Haškog suda

“Presudom Međunarodnog suda pravde potvrđeni su zločini koje su počinile hrvatske i srpske snage i obveza je obje države da se suoče sa tim zločinima i – što je posebno važno – sud je inzistirao na ideološkoj i političkoj pozadine ovih zločina. Suočavanje s tim je znatno teži proces od suočavanja sa samim zločinima koji mogu biti počinjeni i kao izolirani incidenti. Radi se o tome da se i Hrvatska i Srbija moraju suočiti ne samo sa pojedinim zločinima nego sa zločinačkim ideologijama koje su bile osnova počinjenih zločina. To je, naravno, ono što vladama obje zemlje teško pada. Zato vjerujem da oni drugačije tumače ovu presudu ili je barem drugačije predstavljaju u svojim reakcijama”, poručio je.

“Međunarodni sud pravde vrlo jasno kaže da je i u jednom i i drugom slučaju postojala ideološka pozadina. U presudi se tvrdi da su zločini srpskih snaga činjeni u ime stvaranja etnički homogene srpke države koja bi, pored Srbije, obuhvatila i dio Hrvatske i Bosne i Hercegovine. S druge strane, u presudi se kaže da je državni vrh Hrvatske – kako politički, tako i vojni – ne samo bio svjestan da će rezultat Oluje biti da velika većina Srba napusti područje Hrvatske, nego je takav rezultat priželjkivao i ohrabrivao“, dodao je.

Usporedio ‘domovinski zanos’ s ‘ljubomorom’

“I u Hrvatskoj smo imali niz slučajeva da su Hrvatima, optuženim za ratne zločine, izricane minimalne kazne. Slično je i sa dodjeljivanjem olakotnih okolnosti, pa hrvatski sudovi redovno priznaju kao olakotnu okolnost nešto što oni zovu domovinski zanos. Kao da je, recimo, Norac počinio zločine u domovinskom zanosu. To je otprilike kao kad netko uhvati suprugu u krevetu sa ljubavnikom, pa u zanosu ljubomore počini zločin. Uzima se u obzir i mladost optuženog u vrijeme počinjenja kaznenog djela i izloženost traumama rata. Međutim, ako imate pripadnika srpske postrojbe, koji je optužen za ratne zločine, njemu se mladost neće priznati kao olakotna okolnost. Hrvat će za isti zločin dobiti manju kaznu nego Srbin. Rekao bih da se kroz primjenu olakotnih okolnosti praktički formalizira diskriminacija u procesu kažnjavanja za ratne zločine u Hrvatskoj”, rekao je za Slobodnu Evropu.

SDP-ovac u duši

Mažić je navodno član SDP-ove mladeži. Zoran Milanović navodno je stao u obranu Marija Mažića i rekao: “Ne vidim čemu hajka na Marija Mažića , njegovo je legitimno pravo tražiti zabranu nečega što nas sviju vrijeđa”, zaključio je Milanović.