Transgender kampanja oslanja se na Severinu i ispitivanje javnog mnijenja. Seve nacionale i neuvjerljiva statistika: je li otpor uzaludan?
Ako je netko sumnjao da udruga KolekTIRV zaslužuje priznanje za prenošenje najboljih inozemnih praksi transgender revolucije u Hrvatsku, došlo je vrijeme da ga razuvjerimo. Štoviše, ako netko za ovu udrugu nije ni čuo, čak i ako je čuo za njezino najpoznatije javno lice – transrodnog bradonju Noah Kraljević “koja_i” je “proš_ao_la” kroz pustinju i prašumu kako bi “posta_o_la” “prv_a_i” “očuh_ica” ženskog spola u Hrvata, ni za to više nema izgovora.
>Afera Zambija: Koja su pitanja nakon više od godinu dana ostala otvorena?
Seve nacionale, javno lice transgender kampanje
Naime, udruga KolekTIRV započela je prvu kampanju “informiranja i senzibilizacije o pravima trans i rodno raznolikih osoba”, regrutirajući za javno lice toga pothvata ženu nedvojbeno manje bradatu od Noah, ali zato nemjerljivo više javno neizbježnu: Severinu Vučković.
>Ljubav Severine i medija: Koliko se ona politizirala, toliko su se oni estradizirali
Kako nas o kampanji “Ja samo kao ti. Drugačija sam!” obavještavaju na mrežnoj stranici KolekTIRV-a:
“Ovakva se kampanja provodi prvi puta u Hrvatskoj i s njom želimo ukazati na potrebe i probleme trans i rodno raznolikih osoba, prije svega riječ je o pravu na jednostavan pristup zdravstvenim uslugama i životu bez diskriminacije.”
“Ja sam kao ti. Drugačije smo.” — tako glasi slogan reklamne kampanje za >transrodnost<.
Pročitajmo ga dvaput.
Ako sam ja KAO ti, kako onda to da nismo “iste” ili “jednake” ili “slične” ili “nalik”? Kako smo onda to “drugačije”?
Ovaj slogan dosta uspješno izražava upravo ono… https://t.co/eB5nmq30fO pic.twitter.com/6Xvjine6va— Gospa tužnog lika (@utikejt) February 23, 2024
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Protokol za LGBTIQ Hrvatsku
Kampanji je prethodilo objavljivanje tri dokumenta o kojima se na Narod.hr već pisalo, odnosno Protokola za postupanje s LGBTIQ+ osobama, “Zdravstvene njege LGBTIQ+ osoba u Hrvatskoj” i “LGBTIQ+ terminologije”.
>Revolucija ide korak dalje-Udruga KolekTIRV objavila je protokol za LGBTIQ Hrvatsku
Sve što se želi znati o značenju slova T iz LGBTIQ kratice, javnost iz tih dokumenata može doznati. U tom smislu kampanja “vidljivosti”, pretpostavljamo, tu služi da se javnost upozna s dužnostima koje slijede svim građanima ove zemlje, a osobito liječnicima i psiholozima, na osnovi prihvaćanja “transrodnih osoba”. Ne da će netko tu imati puno izbora, jer je “život u drugom rodnom identitetu” već odavno unesen u hrvatsko zakonodavstvo i samo je pitanje koliko medijskog pritiska treba da se ljude navikne na to da se u skladu sa zakonom počnu ponašati.
“40% Hrvata prihvaća transrodnost”, studija kaže …
Štoviše, očigledno vjerni načelu sustavnog pristupa, iz KolekTIRV-a nas obavještavaju kako je prije početka kampanje “agencija Ipsos provela (…) prvo hrvatsko istraživanje o stavovima javnosti o transrodnosti, metodom telefonske ankete na reprezentativnom uzorku punoljetnih građanki i građana Hrvatske.”
Rezultati istraživanja pokazuju kako “gotovo 40 % ispitanih (točno 39 %) u potpunosti prihvaća transrodnost”.
U jeziku društvenih istraživanja to znači kako gotovo svaki drugi punoljetni građanin “u potpunosti prihvaća transrodnost”.
Ne znam za vas čitatelju, ali ja sam odmah osjetio potrebu pitati prvog čovjeka do sebe: “Je li stari, prihvaćaš li ti u potpunosti transrodnost?”
Međutim, kako nisam tako dobar s brojkama i sustavima, poput ljudi iz KolekTIRV-a, a k tomu sam maliciozan prema svim “drugim i drugačijima”, ne samo da nisam to učinio, nego sam odgovorio umjesto njega; odgovorio sam pitanjem:
“Što je to transrodnost?”
Anketa za ne povjerovati
Da bi čovjek odgovorio na pitanje prihvaća li ili ne prihvaća u potpunosti transrodnost, on mora znati, ili barem misliti da zna, što u potpunosti označava ova riječ.
Stavljam 100 eura na to da se u Hrvatskoj postotak ljudi koji to znaju može usporediti s brojem promila alkohola u krvi koji vas neće koštati vozačke dozvole; a, uspostavljajući korelaciju toga broja s brojem članova udruge KolekTIRV, mislim da me nitko ne bi orobio ni za dodatnih 100 eura koje stavljam na to da on odgovara upravo broju članova ili barem simpatizera ove udruge.
Toliko samo kako bi stavili stvari u perspektivu.
No, pogledajmo što još relativna polovica građana RH misli o “transrodnim osobama”:
“Kad je riječ o konkretnim pravima, ispitani u velikoj mjeri, s natpolovičnom većinom (postocima višim od 50 %) podržavaju veći broj transrodnih prava koja neki žele dovesti u pitanje kao što su: mogućnost odabira spola u osobnim dokumentima, pravo na korištenje toaleta spola u kojem se osoba izjašnjava, zapošljavanje u poslovima koji uključuju direktan rad s djecom.”
Pretresimo ovdje samo jednu stavku.
Transgender pravila već su ušla u neke institucije
Naime, ako je vjerovati udruzi KolekTIRV, pola građana i građanki RH nema problema podijeliti WC s osobom suprotnog spola. To znači, in concreto, da se prema ovoj anketi pola građanki u RH upravo obvezalo na to da dijele ženski WC s muškarcem. Kažem obvezalo, jer u nekim institucijama, poput ženskog odjela Kaznionice u Požegi, sasvim u skladu s hrvatskim zakonima, već postoje posebne sobe za transrodne osobe.
>Muškarci u ženskom zatvoru?! Kaznionica u Požegi dobila sobe za ‘transrodne osobe’
To, pak, podrazumijeva da muškarcima koji “žive u drugom rodnom identitetu”, odnosno “transženama” mora biti omogućeno dijeliti sanitarne prostorije sa zbiljskim ženama.
Koliko je žena u Hrvatskoj spremno u toaletu kafića ćakulati sa školjke na školjku s bradonjom u suknji ili se u zatvoru tuširati s osuđenim silovateljem koji se odrekao “roda pripisanog pri rođenju” i postao “ženom” te završio u ženskom zatvoru, to je meni, za razliku od aktivista iz KolekTIRV-a, pravi misterij.
No njihova brojka od preko 50% nekako mi ne sjeda dobro. Ali, tko zna? Možda nije isto poznavati žene i poznavati “transžene”.
“Građani percipiraju da krivo percipiraju da ne prihvaćaju ‘transosobe’”
Konačno, ako sve to ostavimo po strani, jedan rezultat Ipsos istraživanja, naprosto sam od sebe formulira ključno pitanje:
“Čak i prava za koja je percepcija da su građanima u velikoj mjeri neprihvatljiva, prema istraživanju podržava veliki broj građana, pa tako 40 % podržava pravo na posvajanje djece, a 35 % operaciju na račun javnog zdravstvenog sustava.”
Ključno pitanje ovdje nije tko to krivo percipira da građani ne podržavaju posvajanje djece i kasapljenje na račun HZZO-a, odnosno percipiraju li građani sami da krivo percipiraju to što percipiraju?
Ne, posrijedi je nešto jednostavnije.
Naime, ključno pitanje je kako točno glase pitanja koja su u Ipsos anketi postavljena ispitanicima?
O tome nas iz KolekTIVR-a ne obavještavaju. Bi li odgovorili da ih upitamo?
Koja su pitanja postavljena u anketi?
Što se mene tiče, doista me intrigira kako je točno bilo formulirano pitanje koje je dalo osnovu za ovakav zaključak: “Gotovo 40 % ispitanih (točno 39 %) u potpunosti prihvaća transrodnost, smatra ju prirodnom pojavom, jednim od mogućih osjećaja rodne pripadnosti”.
Pitanje odnosa prirodne spolnosti i roda iznimno je komplicirano, osobito kad ga se formulira na LGBTIQ način, što je ovdje slučaj. Posrijedi je doista poprilična glavolomka koja zahtjeva dobro poznavanje gradiva i spremnost na usredotočeno apstraktno mišljenje.
Uglavnom, to su sve one stvari što su vam na umu baš kad vas anketar usred pametnijeg posla nazove i upita nešto u stilu:”Slažete li se, kao cisrodna osoba, da pojmove AFAB i AMAB s pravom koristi širok raspon pojedinaca, uključujući one koji su trans, rodno raznoliki i/ili interspolni?”, uz objašnjenje: ”Iako AFAB ili AMAB mogu biti korisni za opisivanje različitih trans ili nebinarnih iskustava, oni se općenito ne smatraju identitetima sami po sebi. Nazivanje trans muškarca “AFAB”, na primjer, briše njegov identitet kao muškarca”.
Kako da ne.
Od nas se pak, unatoč tomu, očekuje da povjerujemo kako egzemplarnih 39% građana hrvatske točno zna što je transrodnost, u potpunosti je prihvaća, štoviše: smatra je prirodnom pojavom – što ona, usput budi rečeno, nije čak ni prema tumačenju transgender teoretičara.
Čekamo odgovor iz Ipsos-a
Tim više neobično zvuči zaključak ove statističke egzegeze koja je pokazala da 39% Hrvata i Hrvatica zna sve što zna i vodeći nacionalni autoritet za LGBTIQ Utikejt, a o tome misle upravo suprotno od nje:
“U redu je ako se ne osjećaš kao da znaš mnogo o trans osobama – mnogi ne znaju. No, važno nam je da razumiješ da su trans i rodno raznolike osobe u nekim područjima života diskriminirane.”
Pretpostavit ćemo blagonaklono da su ovi koji “ne osjećaju da znaju mnogo o trans osobama” onih 60%, ali bojim se da ta blagonaklonost neće puno pomoći hrvatskim transgender aktivistima, jednom ako i kad u ruke za analizu dobijemo Ipsiosovu anketu.
U tom smislu smo tvrtki Ipsos poslali upit na koji, do objavljivanja ovog teksta, još nismo dobili odgovor.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
