Karijera Severine Vučković od estrade do političkog aktivizma kao da je iskrivljeno zrcalo hrvatskih medija. Glazbena karijera Severine Vučković započela je u zadnjoj godini postojanja Jugoslavije, da bi svoje prve uzlete doživjela u devedesetima i onda, taman kad je gotovo zamrla, dobila novu injekciju u ranim dvijetisućitima, da bi sad, početkom trećeg desetljeća drugog milenija zadobila novi intenzitet, ali i novi oblik.
Od ‘Vodi me na ples!’ do ‘vidimo se na sudu’
U tom smislu, Severina je u svojoj karijernoj transformaciji od benigne provincijske pjevačice uoči raspada Jugoslavije, preko estradnog glasa “tradicionalne Dalmacije” u Hrvatskoj devedesetih, pa do kućnog porno uratka i transformacije u estradni glas progresivne Hrvatske, kako bi danas mogli opisati pijedestal na koji su je postavili mediji, svojevrsno pop kulturno ogledalo hrvatskog društva.
Kad kažemo ‘pop kulturno’, pod tim se podrazumijeva jedan veoma bitan čimbenik. Naime, Severina je od početka do kraja proizvod medija i onoliko koliko je njezina persona pouzdano ogledalo društva, toliko su pouzdano ogledalo i mediji koji su je stvorili.
Koliko se to društvo promijenilo od onda kad je jedva punoljetna Seve pjevala “Vodi me na ples!” do danas kad državne službenike bombardira prijetećim porukama i za to dobiva gotovo nepodijeljenu medijsku podršku, pitanje je na koje ćemo nastojati dati barem provizoran odgovor.
Index.hr i Severina – paralelne karijere?
Severinin iskorak u politički aktivizam, koji je danas neizostavni potporanj njezine estradne karijere, započeo je objavom P2P poveznice na njezin kućni porno uradak od strane jednog od prvih internetskih portala u Hrvatskoj s ambicijom da konkurira analognim medijima – Index.hr-a.
Podsjetimo, Index.hr je u svibnju 2004. objavio vijest naslova: “Ljudi, imamo pornić sa Severinom!” uz poveznicu na video na P2P platformi, obogaćen s pet kadrova u kojima su intimni dijelovi tijela protagonistice bili čedno zamagljeni u to doba još razmjerno primitivnim grafičkim metodama.
Ovaj “porn sharing” pothvat poklopio se s rastom popularnosti Index.hr u tolikoj mjeri da neki danas tvrde kako je zapravo riječ o pravom početku uspona ovog news portala, što s Indexa, naravno, poriču.
Slučaj je završio na sudu, gdje je Severina, zanimljivo, inzistirala na isključivom autorstvu snimke, jer njezin ondašnji partner pred objektivom, hercegovački poduzetnik Milan Lučić “ne zna ni uključiti ni isključiti kameru”.
Tadašnji glavni urednik Indexa Matija Babić branio se time da snimka nije objavljena na portalu – što bi ionako na internetu toga doba bilo još manje praktično nego danas – nego da je samo postavljena poveznica, ali to mu nije pretjerano pomoglo, jer je Severina dobila spor kao i, pretpostavljamo, autorska prava za svoj porno uradak.
Drugi iskorak u pornografiju Index.hr-a
Zanimljivo je usput primijetiti i to kako Severina nije bila posljednja osoba koja se našla u sporu s Indexom zbog pornografskih pitanja.
Naime, u siječnju 2014. u skladu s izvansudskom nagodbom postignutom sa Splitskom atletičarkom Blankom Vlašić, Index je morao uplatiti 40.000 kuna Udruzi za borbu protiv nasilja Mirta. Bio je to rezultat spora koji je Vlašić pokrenula protiv Index.hr, kad je ovaj portal 2008. godine prenio snimku seksa anonimne Bugarke s porno stranice Youporn uz naslov: “Sorry Blanka, Index ima i tvoj pornić”. Premda je otud očigledno da su Indexovi urednici u to vrijeme pornografiju možda pratili redovno, ali ne i detaljno, jer se odmah pokazalo da junakinja kućnog pornića samo nalikuje Blanki Vlašić, teško se oteti dojmu da su tom prilikom pokušali ponoviti uspjeh koji su postigli sa Severinom. Otud, otklanjanje strateškog objavljivanja kućne pornografije kao nečeg povezanog s tajnom njihova uspjeha ne zvuči potpuno uvjerljivo.
Novi odnos Severine i medija
Danas, međutim, Severina i Index.hr – kao uostalom Severina i ostali glavni mediji – stoje u odnosu blagonaklone simbioze. Premda bi se moglo tvrditi kako su uzlet Indexa i revitalizacija Severinine karijere ironično povezani, tekući Severinin politički aktivizam ovaj portal, kao i mnogi drugi, medijski pokriva i podržava bez imalo ironije.
Štoviše, Severina je postala junakinja i na onom kraju medijskog spektra gdje je granica između novinarstva i aktivizma zamagljena do neprepoznatljivosti.
Podsjetimo, u trenutku nastanka ovog teksta protiv Severine Vučković vodi se sudski proces. Naime, u svibnju 2022. godine protiv nje je podignuta optužnica zbog nametljivog ponašanja prema ravnateljici Osnovne škole Ljiljani Klinger te bivšoj ravnateljici Poliklinike za zaštitu djece i mladeži Grada Zagreba Gordani Buljan Flander.
Možda će vas zanimati
Narod.hr doznaje: Novinarka Jindra bila je klijentica Poliklinike za zaštitu djece i mladih
Narod.hr došao je do presude vezane uz novinarku Jelenu Jindru, prema kojoj je jasno
Pjevačica je objema poslala preko 150 poruka na spektru od uvredljivih do prijetećih. Ravnateljica škole koju pohađa sin Severine i Milana Popovića joj je na neke poruke odgovorila i ujedno preklinjala da joj ih prestane slati. Buljan Flander na njih uopće nije odgovarala.
Nas ovdje prije svega zanima kontekst u kojem su te poruke nastale i došle do javnosti, jer taj kontekst je u potpunosti politički i predstavlja konačni iskorak splitske pjevačice u aktivističke vode.
Napad na Gordanu Buljan-Flander
Posrijedi je slučaj medijskog, ali kroz to i potpuno parcijalno-političkog, pritiska nad nekadašnjom ravnateljicom Poliklinike za zaštitu djece i mladih Gordanom Buljan Flander, koji je rezultirao njezinom ostavkom.
Novinarka portala H-Alter Jelena Jindra napisala je seriju članaka koju je odlukom zagrebačkog Općinskog građanskog suda, odnosno suca Andrije Krivaka morala prekinuti: nakon što je on proučio niz članaka koje je portal H-alter objavio o prof. Buljan Flander i Poliklinici, portalu H-alter privremeno je bilo zabranjeno da objavljuje daljnje tekstove.
Naravno, u medijima je slučaj uglavnom prvobitno bio prikazan kao napad na novinarske slobode, ali je ubrzo postalo jasno da je razlog privremenoj zabrani bio zakonska nemogućnost Poliklinike i dr. Buljan-Flander da na njih adekvatno odgovori. Kako je ona u to vrijeme objasnila:
”Ja sam tražila privremenu mjeru isključivo za portal H-Alter s obzirom na to da je dva mjeseca pisao vrlo ružne članke, članke koji su bili puni neistina, koji su difamirali rad stručnjaka poliklinike, rad Poliklinike. Pokušali smo na razne načine i davanjem informacija i uredniku i novinarki utjecati na to da imaju prave informacije. Međutim, iz teksta u tekst informacije su bile sve manje istinite. Poslali smo sedam-osam demantija.”
Mediji kao javnost – novi oblik političkog pritiska
Zakonsko ograničenje koje je dodatno vezalo ruke upravi Poliklinike bila je činjenica da bi adekvatni odgovor na Jindrine optužbe povlačio objavljivanje povjerljivih podataka njihovih korisnica, što je zakonom zabranjeno.
U tom smislu, H-Alter je, uz podršku zagrebačkih gradskih vlasti, zapravo doveo Gordanu Buljan Flander u bezizlaznu situaciju gdje mora ili odustati od svojih profesionalnih načela i uz to prekršiti zakon, ili tražiti zaštitu institucija. Kako prvo očigledno nije htjela učiniti, a drugo nije dobila, dr. Buljan-Flander je dala ostavku.
> Nakon što su Plenković i Tomašević štitili H-alter – Buljan Flander podnijela neopozivu ostavku
Riječ je, primijetimo usput, o jednom od uspješnijih primjera medijsko-političkog pritiska na institucije zdravstva i socijalne skrbi, kakav je od tada već par puta ponovljen s promjenjivim uspjehom. Još jedan primjer toga bila je promjena uprave Poliklinike za ginekologiju na Svetom Duhu, gdje je kao medijska batina iskorišten slučaj Mirele Čavajde kojoj je bio odbijen zahtjev za pobačajem šestomjesečnog djeteta.
> Obiteljsko-prijateljske veze u pozadini medijskog plasiranja slučaja Čavajda
Drugi, spektakularno neuspješan, primjer bio je pokušaj pritiska na KBC Split, nakon smrti novinara Vladimira Matijanića, gdje je ponajprije HND tražio najmanje smjenu Vlade, a u trenucima inspiracije i ukinuće Republike Hrvatske te, sasvim dosljedno, nije postigao ništa.
No, kako vidimo, ako se pritisak izvede na izoliranu instituciju, uspjeh ne izostaje, jer dok veći politički igrači sigurno neće naškoditi samima sebi, ništa ih ne košta da pojedinačne institucije ili njihove individualne odjele i djelatnike žrtvuju aktivističkim medijima za malo mira u kući.
Nova karijera splitske pjevačice
U svakom slučaju, Severina je dr. Buljan-Flander napala upravo zbog nezadovoljstva procjenama koje je Poliklinika donijela o njezinim roditeljskim sposobnostima, a upravo o toj procijeni javnost ne može znati ništa, jer je dr. Buljan-Flander, u skladu sa zakonom, odlučila da o njima javno ne govori.
Severina se upravo na krilima toga slučaja vinula u aktivističku stratosferu, gdje apsolutno nitko od njezinih medijskih i političkih podržavatelja ne pamti “Paloma blanca” i “Gospe moja” fazu karijere.
Kako se promijenila politička klima, tako se promijenila i Severina. Po svemu sudeći, ona, dobro prati strane trendove i hvata vlak woke aktivizma, doduše s promjenjivim uspjehom i na sasvim različit način.
Severinina agresivnost i prodornost ne dolazi samo iz toga što je podržavaju glavni mediji, a oni otvoreno aktivistički već su je kooptirali kao svoju, nego i otud što ona aktivizam bez zadrške veže za sasvim privatne probleme nastale isključivo u njezinoj autorskoj kuhinji.
Privatna javnost
Tako hrvatska javnost trpi informacije o njezinom raspalom braku i borbi za skrbništvo nad djetetom, ne zbog toga što bi Severina tobože htjela drugu djecu spasiti od, navodno neznanstvene, psihološke analize “otuđenja djeteta”, koja se, moguće, u procijeni njezinih roditeljskih sposobnosti pokazala krajnje nepovoljnom za nju, nego zbog toga što ona nastoji iskoristiti pozornost javnosti kako bi istodobno osobno profitirala i nametnula se kao javni arbitar dobra i zla.
Taj upadljivi talent za spajanje privatnog i javnog, gdje je javno samo produžetak privatnog, sasvim je u skladu s aktivizmom nekih hrvatskih medija i s njima povezane politike. Primjerice, promatramo li seriju prosvjeda u organizaciji HND-a, zajednički nazivnik im je dvojak: to su prosvjedi javnosti na kojima javnosti nema. Ako se pitate zbog čega, primjerice, Maja Sever naziva skup od pedesetak ljudi “glasom javnosti” ili nečim takvim, odgovor je zapravo jednostavan: ljudi iz HND-a, sasvim slično kao i Severina, svoj privatni profesionalni i interesni krug vide kao cjelokupnu javnost i u skladu s tim se ponašaju.
U tom smislu, Severina i oni koji bi je možda ni do prije 10 godina promatrali sa snishodljivošću sada na neobičan način dolaze točno na isto mjesto. Koliko se Severina politizirala, toliko su se medijski aktivisti estradizirali i to se zbilo na način da su se, vjerojatno bez ikakve svjesne namjere, samom logikom zbivanja, našli s njom na istom “stejdžu”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
