U godini korone javni dug Hrvatske je skočio 37 mlrd. kuna. Hrvatsku čeka ulazak u eurozonu, ekonomski sektor se prilagodio pandemiji i pokazao dobre rezultate, a i turizam je dosta dobar. Smanjio nam se prosječni životni vijek na 77,8 godina, piše ekonomist Mijo Jukić za Hrvatsko slovo.
Hrvatsko gospodarstvo ove će godine rasti 5,9% i vratit ćemo se na razinu gospodarstva 2019. U godini pandemije državni dug je narastao za 37 mlrd kuna, te je krajem prosinca 2020. iznosio 89,1% hrvatskog BDP-a, što je velik rizik za Hrvatsku. Ukupni javni dug je krajem prošle godine iznosio 329,7 mlrd kuna što je 16,5% poena više od javnog duga s kraja 2019. Deficit raste i bit će 5%, a visoka je likvidnost u bankarskom sektoru sa 70 mlrd kuna. Novca ima i treba vratiti veliki dug ljekarnama, kreditnim zaduženjima kod domaćih banaka. I drugim državama deficit i dug rast zbog usmjeravanja proračunskog novca na pomoć gospodarstvu.
To će otvoriti raspravu o sadržaju i visini 60% javnog duga i 3% proračunskog deficita prema kriterijima iz Maastrichta, a Hrvatska kao kandidat za eurozonu morat će vratiti ekonomiju na razinu posljednjeg tromjesečja 2019. Gospodarstvo ćemo morati usmjeriti na aktivniju politiku tržišta rada, ali da to ne preraste na teret proračuna.
Korona nam nije slomila gospodarstva i PDV, dobro se puni državna blagajna i u prvom kvartalu prikupljeno je samo 2,6% manje poreza i doprinosa nego u istom razdoblju prošle godine. Vlada je već pokrenula pripreme za izradu kovanica eura i zadužila Ministarstvo financija i HNB da izrade prijedlog zakona.
Kod nas su monetarna kretanja dosta velika, rastu krediti poduzećima i kućanstvima i dosegla su 235 mlrd kuna, a depoziti su porasli na 331 mlrd kuna. Jako su porasli depoziti kućanstava za preko 15,3 mlrd kuna i iznosila su 230 mlrd kuna, a depoziti poduzeća su bila 81 mlrd kuna. Usporava se rast kredita poduzećima, a rastu krediti stanovništva, posebno stambeni.
Privatni sektor plaća sve na vrijeme a država se s tim ne može pohvaliti, posebno za lijekove jer je dug 6,5 mlrd kuna. Industrijska proizvodnja se dobro posložila i prilagodila novim okolnostima, pa je rast 2%, ali su neke grane lošije poslovale. Slabija je proizvodnja odjeće (-31%), proizvodnja pića, proizvodnja naftnih derivata i proizvodnja namještaja.
Najviše nam rastu farmaceutska industrija (23%), proizvodnja računala (22%), proizvodnja metalnih proizvoda, prerada drva i proizvodnja električne opreme. Pokazali su nam se pojedini poljoprivredni proizvodi kao dobri proizvodi, graditeljstvo i informatički sektor u cjelini. Najteže su nam pogođene izvozne usluge, posebno sezonski turizam, ostvareni račun usluga je prepolovljen, uglavnom zbog 54,3% manje prihoda od turizma. Snažniji pad uvoza od izvoza doveo je do poboljšanja salda na računu roba i smanjenje ostvarenog manjka na 8,6 mlrd eura. Prognostičari ističu kao realnost da će eurozona ove godine ostvariti 4% rasta, a Hrvatska oko 5% jer smo se prilagodili novim uvjetima, a trpjet će turističke usluge.
Kakva je zaposlenost i koliko dugo živimo
Hrvati i dalje iseljavaju pa je samo u Njemačku iselilo preko 400 tisuća Hrvata i broj se udvostručio nakon ulaska Hrvatske u EU, jer ih je do 2012 . bilo 223 tisuće. Sve to utječe na gospodarstvo Hrvatske i naš ulazak u eurozonu do 2023. je problematičan; kriza nam otežava kriterije, a radnici su ključni za opstanak i razvoj Hrvatske. U Hrvatskoj je u veljači nezaposlenost bila 7,2% i bez posla je bilo 125 tisuća radnika.
Po Eurostatu u eurozoni je u 27 članica Unije nezaposlenih bilo 7,3% ili 13,5 mln ljudi, a najvišu stopu nezaposlenosti je bilježila Španjolska (16,1%), Italija (10,1%) i Litva (9,6%). Očekivani životni vijek u Hrvatskoj se smanjio za devet mjeseci i sada je 77,8 godina, za muškarce životni vijek bio bi 74,7 godina, a žena 81 godinu. U Europi je isto došlo do smanjenja predviđene dobi životnog vijeka, koji se posljednjih 60 godina povećavao za dvije godine u svakom desetljeću. Najkraći životni vijek očekuje se u Bugarskoj i Rumunjskoj (oko 74 godine), a najdulji na Malti i Španjolskoj (82 godine). U prosjeku životni vijek u Hrvatskoj je tri godine niži nego u EU.
Ali ne znamo što će se dalje događati zbog posljedica korone, a ona je ostavila velike posljedice na zdravlje populacije. Hrvatska zaostaje po kvaliteti života u starosti, bori se stanovništvo nakon 65. godine s teškim kroničnim bolestima, lošim prehrambenim navikama i nedostatkom kretanja.
U EU u prosjeku nakon 65. godine u dobrom zdravlju osobe žive do 75. godine. Nadamo se da korona kriza ne će utjecati na mlade, stopu mortaliteta i očekivano trajanje života, jer je ovo privremeno stanje i da će nam mladi još dulje živjeti. Hrvatskoj nedostaju proizvodne investicije i to moramo žurno rješavati ako želimo preživjeti i ići naprijed.
Obnavljanje i gradnja infrastrukture nam može pomoći, ali ne će riješiti probleme, već inovativnost i kreativnost naših ljudi u razvoju Hrvatske i svijeta. EU nam želi pomoći i u idućih sedam godina dat će 8,9 mlrd eura za ulaganja, preko 30 mlrd iz EU fondova, ulazimo u eurozonu, naša je domaća štednja velika, izvoz polako raste i postajemo izvozno orijentirana ekonomija. Nacionalni program oporavka mora sredstva uložiti u velika proizvodna i izvozno orijentirana poduzeća, kako bi omogućili povećanje dugoročnih potencijala stope rasta Hrvatskog BDP-a. Do sada je bio zanemaren proizvodno-izvozni sektor prerađivačke industrije, koje jamče dugoročne pozitivne učinke.
Tjedni pregled
Kuna je ponovno blago oslabjela prema euru i tečaj je 7,57. Krediti nefinancijskim društvima su usporili na 4% na godišnjoj razini, a depoziti nefinancijskih društava su usporili na 14,6% na godišnjoj razini.
* Diplomirani ekonomist Mijo Jukić potječe iz mnogobrojne obitelji iz Runovića kod Imotskoga. Rođen je 1948. godine. Osnovnu školu završio je u Runovićima, zatim gimnaziju u Imotskom. Ekonomski fakultet završio je u Zagrebu. Tijekom studija imao je problema. Kada je 1970. u HNK-u dignuta pobuna protiv prikazivanja predstave ‘Zrinski i njegov lakrdijaš’, njih 13, i to pretežno Imoćana, uhićeno je i kažnjeno visokom novčanom kaznom. Nakon toga došla je 1971. i studentski štrajk. Tada je bio na Ekonomskom fakultetu i osuđen je na dvije godine zatvora pod optužbom da je bio organizator pobune na svom fakultetu. Vrhovni sud mu je smanjio kaznu za šest mjeseci pa mu je ostalo godinu i pol. Tri mjeseca bio je u Đorđićevoj, a ostalih 15 mjeseci proveo je u zatvoru u Staroj Gradiški. Poslije Đorđićeve, dok je čekao pravomoćnu presudu, iskoristio je vrijeme i diplomirao na ekonomiji. Ubrzo nakon toga otišao je na služenje vojske i nakon tri mjeseca uhitili su ga te priveli u bjelovarski zatvor, a potom u Staru Gradišku. Tamo je bio po samicama, po izolacijama. Tako je za 20 dana izgubio 11 kilograma težine. Zatvorenike su bacali u podrume gdje je bilo žaba, zmija, žohara. Držali su ih u vodi do koljena. Bila su redovita maltretiranja. Unatoč teškoćama, kako sam kaže, uvijek je bio nasmijan i vedar, jer je imao svoje ideale. Nakon zatvora bio je dva mjeseca kod kuće pa je pošao na dosluženje vojske. Izišao je iz vojske u siječnju 1976. i onda se je zaposlio u Autocentru Merkuru, zatim u Dekoru Zagreb, pa u Croatia osiguranju, dvije godine u Osiguranju Zagreb. Pet godina bio je zamjenik ministra financija, a zatim je radio u Privrednoj banci Zagreb. Bio je i predsjednik Udruge Runovićana u Zagrebu.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Loading...
Reload document 
Open in new tab 
