UDBA nadzirala djelovanje HSS-a u emigraciji i smatrala neprijateljskim – što o tome misli Krešo Beljak?

Zagreb, 16.02.2018 - Konferencija za medije HSS-a na temu:"Početak kampanje za izbore za Europski parlament 2019. godine". Na fotografiji Krešo Beljak. foto HINA/ Daniel KASAP/ dk

Udbini informatori i doušnici bili su čak iz najbližih redova vođa HSS-a u emigraciji, dr. Vladka Mačeka i dr. Jurja Krnjevića, pa čak i iz šire obitelji. HSS je kao dio politčke emigracije bio nadziran od zloglasne tajne komunističke službe UDBA-e. Sam Tito je 1946. na javnom skupu nazvao HSS i njenog vođu Vladka Mačeka najvećim neprijateljem hrvatskog naroda.

I prvi predsjednik obnovljenog HSS-a u domovini od 1989. do 1991. bio je žrtva UDBA-e Niko Novaković (1913. – 1994.), koji je u Sarajevu 1977. osuđen na 12 godina zatvora zbog neprijateljske djelatnosti, odnosno veze s Krnjevićem i emigrantskim HSS-om.

 

 

Hrvatska seljačka stranka bila je stožerna i najvažnija stranka hrvatskog naroda u prvoj Jugoslaviji u borbi za nacionalna prava, a protiv dominacije i nasilja velikosrpskog režima u Beogradu.

Photo: hr.wikipedia.org

Zbog toga je u jugoslavenskoj Skupštini u Beogradu 20. lipnja 1928. radikalski zastupnik i velikosrbin Puniša Račić pucao i ranio vođu hrvatskoga naroda i predsjednika HSS-a Stjepana Radića, ubio zastupnike HSS-a Đuru Basaričeka i Pavla Radića te ranio Ivana Pernara i Ivana Granđu. Radić je od posljedica ranjavanja umro 8. kolovoza 1928.u Zagrebu.

Napad na predsjednika HSS-a cijeli je hrvatski narod shvatio kao napad na svoju samobitnost i samostojnost, te se pogreb Stjepana Radića pretvorio u najveći događaj u novijoj hrvatskoj povijesti

Za novog predsjednika HSS-a 1928. izabran je dr. Vladko Maček. U ostatku borbe za opstojnost hrvatskog naroda vođa HSS-a dr. Vladko Maček uspijeva izboriti za Hrvatsku visok autonomni status Banovine Hrvatske, što je bio nukleus današnje hrvatske države.

 

Zbornik HSS-a za 1930. – trnova kruna na hrvatskom grbu kao znak patnje u Jugoslaviji

Photo: hr.wikipedia.org

 

HSS je djelovao u slobodnom Zapadnom svijetu, a u Jugoslaviji je bio zabranjen

Nakon II. svjetskog rata i dolaska na vlast komunista, a posljedično time i njene tajne službe UDBA-e, rad HSS-a je u totalitarnoj Jugoslaviji zabranjen i stranka djeluje iz inozemstva.

Naime, krajem rata Vladko Maček, kojeg su komunisti optuživali za izdaju, zajedno sa dužnosnicima i vojskom NDH odlazi u emigraciju. Uz pomoć Jurja Krnjevića organizira rad stranke u emigraciji i osnivanje ogranaka diljem svijeta. Nakon njegove smrti 1964. Juraj Krnjević postaje predsjednikom stranke i ostaje na njenom čelu do svoje smrti 1988. godine.

Slikovni rezultat za vladko maček

Photo: narod.hr

Godine 1947. na zagrebačkom sveučilištu otkrivena “ilegalna subverzivna” organizacija HSS-a od 27 članova (kako su ih nazivali komunisti), na čelu sa ing. Štefanom. Nastojali su. prema Udbi, sabotirati rad na Sveučilištu, izazivati incidente i okupljati revolucionarnu omladinu koja je bila protukomunstički nastrojena. Radili su na prikupljanju špijunskih podataka, koje su predavali papinskom nunciju i zagrebačkom kaptolu, a pripremali su izvještaje i za druge strane predstavnike. Sve je to izvjestila Udba, koja je nastojala uništiti bilo kakav hrvatski otpor komunističkoj diktaturi i velikosrpstvu.

Mnoge su organizacije HSS-a i do tada djelovale u slobodnim zapadnim državama prije rata, a sada je dolazak komunističkih disidenata iz domovine nakon 1945. godine pojačao njihov rad. Takve organizacije postojale su u Kanadi (najveća aktivnost), SAD-u, Južnoj Americi, Australiji, Belgiji, Velikoj Britaniji i Zapadnoj Njemačkoj. Stranka je organizirala Hrvatske narodne dane, povremno su organizirani prosvjedni skupovi za obranu ljudskih i nacionalnih prava hrvatskog naroda, što je posebno nadzirala Udba i njeni agenti u inozemstvu. Izdavana su glasila i organizirana sportska društva. HSS u emigraciji uvijek nastupa samostalno, pa se tako stranka nije uključila ni u Hrvatsko narodno vijeće, osnovano 1974. u Torontu.

 

Glasilo HSS-a u emigraciji piše o progonima članova te stranke i udbaškim ubojstvima (1983.)

Au udba3

Photo: hkv.hr

 

Udba nadzire rad HSS-a u emigraciji

Pravaš Ivan Tepeš, zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika, povjesničar i političar doktorirao je na temu „Političko djelovanje Hrvatske seljačke stranke u emigraciji od 1945. do 1990. godine“. Jedan je od rijetkih povjesničara koji je istražio djelovanje HSS-a u emigraciji. U njegovu doktoratu brojne su zanimljivosti i nepoznati detalji o HSS-u u emigraciji, piše vecernji.hr

“Već dulje vrijeme zanimam se za političku emigraciju, posebno za HSS zato što je to stranka koja je uživala najveću potporu u hrvatskom narodu do Drugog svjetskog rata. O djelovanju vodstva HSS-a u emigraciji, ljudima koji su uživali veliku potporu, malo se zna. Kad sam krenuo u istraživanja, nisam se ni nadao na koje ću bogatstvo naići: pluralizam razmišljanja unutar HSS-a i hrvatskih političkih organizacija. Potrebno je razbiti mit o jednodimenzionalnosti hrvatske političke emigracije, a HSS je očiti primjer”,  kaže Ivan Tepeš čija su istraživanja uglavnom temeljena na Udbinim dosjeima HSS-ovaca koji se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu.

Riječ je o dosjeima dužnosnika, predsjednika HSS-a od 1928. do 1964 Vladka Mačeka (1879. – 1964.); predsjednik HSS-a od 1965. do 1988. Jurja Krnjevića (1895.-1988.), Mačekova tajnika Branka Pešelja i drugih HSS-ovaca iz emigracije. Na osnovi informacija koje je dobivala, Udba je radila elaborate, analizu djelovanja političke emigracije.

Juraj Krnjević

Photo: hr.wikipedia.org

„Te su informacije bile prvoklasne jer su informatori, očito, bili izravno ubačeni i Mačeku i Krnjeviću. Udbini informatori razgovarali su s vođama HSS-a u četiri oka.“ Među Udbinim informatorima bilo je ljudi iz politike i diplomacije, koji su prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata bili vezani za strukture Kraljevine Jugoslavije, i koji su poznavali Mačeka i ljude iz vodstva HSS-a. Nakon rata počeli su raditi za komunističku Jugoslaviju, dragovoljno ili pod ucjenom. Osim njih, ucijenjeni su ili zavrbovani razni drugi članovi HSS-a, kako oni koju su ostali u domovini tako i oni u inozemstvu. Iz dosjea Jurja Krnjevića vidljivo je da su Udbini informatori bili i iz redova njegove šire obitelji.

Mačekove emigrantske aktivnosti Tito je spomenuo i u svojem govoru na velikom skupu u Zagrebu u povodu izbora za Ustavotvorni sabor NR Hrvatske u studenom 1946. godine. Tito je tada u svom govoru Mačeka zbog svih tih njegovih emigrantskih aktivnosti nazvao neprijateljem br. 1. hrvatskog naroda.

Ali taj interes Udba i Tita za HSS kopni nakon 1953. godine kada je jednopartijski sustav utvrđen i kada je postalo bjelodano da i komunizam i Jugoslavija – opstaju. Tito se naime bojao višestranačkih izbora na kojima je inzistirao Zapad, s obzirom na popularnost HSS-a.

Photo: hazud.hr

Prema Mačekovu dosjeu, Udba ga je konstantno pratila sve do smrti, međutim, interes Udbe za njega je od 1953. bio jako malen i njegove aktivnosti od 1953. do 1964. nalaze se na svega osam od sveukupno gotovo 900 stranica, koliko sadrži dosje. Jugoslavenske tajne službe su, dakako, budno pratile rad i djelovanje Branka Pešelja (1909. – 1990.), Mačekova osobnog tajnika. Maček i Pešelj su u istom automobilu zajedno izašli iz Zagreba u svibnju 1945.

Na meti Udbe posebno su bile osobe koje su u medijima pisale protiv komunističkog Titova režima. Tako su pošto-poto htjeli zaustaviti i Bogdana Radicu, hrvatskog intelektualca i novinara, koji je bio blizak HSS-u. Radica je razorno pisao o Titovu režimu.

Juraj Krnjević posebno je bio na meti Udbe. On je sve vrijeme emigracije održavao veze s domovinom, dobivao je informacije iz prve ruke, pratio hrvatski, jugoslavenski i međunarodni tisak.

Krnjevićeva aktivnost bila je velika i intenzivna. Emigracija je u njemu u jednom trenutku vidjela i potencijalnog vođu, što je bilo logično s obzirom na to da je on bio zapadno orijentiran i za vrijeme rata nije bio kompromitiran. Zalagao se za demokraciju i, što je važno, za samostalnu Hrvatsku.

„Krnjević je bio isključivo za neovisnost Hrvatske. U jednom izvještaju Udbe iz 1952., nakon što su Krnjević i Pešelj bili u U.S. State Departmentu, informator prepričava, što je Krnjević rekao Amerikancima. Pešelj je, prema Udbinu informatoru, ispričao da je Krnjević u State Departmentu rekao da je svjestan kako Amerikanci to ne žele čuti, ali im netko mora reći da hrvatski narod želi samostalnu hrvatsku državu.“

Prvi predsjednik obnovljenog HSS-a u domovini od 1989. do 1991. bio je Niko Novaković (1913. – 1994.), za kojeg je bilo karakteristično da je u Sarajevu 1977. osuđen na 12 godina zatvora zbog neprijateljske djelatnosti, odnosno veze s Krnjevićem i emigrantskim HSS-om. Novaković je kao politički zatvorenik robijao u Foči. Za njega je Krnjević je intervenirao preko Amnesty Internationala i prosvjedovao kod stranih vlada. Iz zatvora je pušten sredinom 1987. godine. Poginuo je u prometnoj nesreći 1994. godine.

„Prema Udbinu elaboratu, HSS je smatran opasnim sve do kraja 1989. Udba je radila elaborat o vanjskoj agresiji na SFRJ u kojem su zaključili da bi vanjske sile mogle iskoristiti Središnji odbor HSS-a, između ostalih, kao vladu koja bi bila nametnuta od zapadnih sila. U HSS-u su sve vrijeme vidjeli potencijalnu opasnost iako je HSS godinama slabio, pogotovo nakon 1979. i 1980., kada se događa veliki raskol u iseljeništvu. Evidentno je da su HSS-ovci jugoslavenskom komunističkom režimu predstavljali potencijalnu opasnost jer su imali potporu zapadnih demokratskih zemalja“, zaključio je Tepeš.

Zna li sve ovo Krešo Beljak?

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/vecernji.hr