“Silno se želi prikazati da branitelji imaju prednost bez obzira na sve ostale uvjete što ne odgovara istini. Nezaposleni hrvatski branitelji imaju prednost pri zapošljavanju isključivo ako ispunjavaju sve uvjete u natječaju te postignu jednako dobar rezultat na testiranjima ili intervjuima kao i kandidat s najviše bodova, odnosno pod jednakim uvjetima. U ovom konkretnom slučaju „krivac“ je nepoštivanje zakona, a ne branitelj.”, istaknuo je u priopćenju Krešimir Maretić, predsjednik Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi oko primjena odredbi Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji u svezi sa zapošljavanjem pod jednakim uvjetima.
Njihovo priopćenje donosimo u cijelosti:
“Kad govorimo o zapošljavanju hrvatskih branitelja, odnosno o njihovoj prednosti pri zapošljavanju, treba naglasiti da branitelji nisu jedina skupina koja je tako pozitivno diskriminirana.
Uz Zakon o hrvatskim braniteljima iz DR i članovima njihovih obitelji još postoje:
Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (članak 22. stavak 2)
Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (članak 9.)
Zakon o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (članak 48. f)
Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike.
Svi ovi zakoni i propisi donose određene beneficije prilikom zapošljavanja, no samo Zakon o hrvatskim braniteljima iz DR i članovima njihovih obitelji naziva se apsurdom po njegovim odredbama za zapošljavanje.
Gotovo svakodnevno smo svjedoci iznošenja neistina i poluistina u svezi s primjenom tih odredbi. Zadnji primjer je slučaj branitelja Emila Božikova koji se javljao na natječaje za ravnatelja škole. Pa imamo naslove poput: “Četiri škole nemaju ravnatelja zbog jednog čovjeka: nezaposleni branitelj ruši natječaje”…
Takvim naslovima aludira se da je hrvatski branitelj odgovoran što četiri škole nemaju ravnatelja. A zapravo, nezaposleni hrvatski branitelji imaju prednost pri zapošljavanju isključivo ako ispunjavaju sve uvjete u natječaju, te postignu jednako dobar rezultat na testiranjima ili intervjuima kao i kandidat s najviše bodova, odnosno pod jednakim uvjetima.
No, silno se želi prikazati da branitelji imaju prednost bez obzira na sve ostale uvjete što ne odgovara istini. U ovom konkretnom slučaju „krivac“ je nepoštivanje zakona, a ne branitelj. Naime školsko vijeće ne potvrđuje imenovanog Emila Božikova jer „nije ravnatelj kojeg žele zaposlenici“ što nije u skladu sa zakonskim odredbama i uvjetima natječaja kojeg su, najvjerojatnije, sami i kreirali.
Na žalost, ovakvih je primjera mnogo, ali ljudi ih najčešće ne prijavljuju iz straha da će još lošije proći kod sljedećeg javljanja.
Nameće se pitanje što bi se dogodilo da se npr. na natječaj javila osoba koja se pozvala na prednost po Zakonu o pravima nacionalnih manjina i ispunila sve tražene uvjete te ostvarila izvrsne rezultate, kao što je i branitelj Emil te da se dogodilo da, i nakon svega, tu osobu nije potvrdilo školsko vijeće jer žele „svog“ ravnatelja, a mediji napisali da je zakon apsurdan i da je nacionalna manjina kriva sto četiri škole nemaju ravnatelja?! U tom slučaju bili bi ksenofobno društvo, sljednica nekih prošlih država i svi bi se (s pravom) digli na noge u obranu prava i inzistirali da se poštuje zakon.
A kad se krše zakoni na štetu branitelja, tada se događa obrnuti proces i napada branitelj. Proziva ga se teretom društva, a njegova uloga u stvaranju ove države obezvrjeđuje.
Neka se jednako poštuju svi zakoni i propisi! Neka se sve institucije jednako odnose prema provedbi svih zakona i propisa!”
