Jutros u 5 sati u splitskoj bolnici umro je poznati hrvatski pjevač Oliver Dragojević. Velikan hrvatske glazbene scene napustio nas je u 71. godini, točno godinu dana nakon što mu je dijagnosticiran rak pluća.
Tužnu vijest objavila je Slobodna Dalmacija kojoj je vijest o smrti legendarnog pjevača dojavila Oliverova obitelj.
Zadnji nastup – Vjeruj u ljubav
Iza sebe je ostavio suprugu Vesnu, s kojom je bio u braku pune 44 godine u braku, te sinove Dina (42) te Damira i Davora (39).
Obožavatelji su ga uživo na pozornici posljednji put gledali 16. listopada u splitskom HNK na koncertu ‘Vjeruj u ljubav’ kojeg je organizirala Županijska liga protiv raka. Tada je pred publikom skinuo šiltericu s glave i pokazao da je oćelavio zbog kemoterapije.
Oliver Dragojević jedan je od rijetkih hrvatskih glazbenika koji se mogu pohvaliti nastupima u njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji te Opera Houseu u Sydneyju.
Preko pola stoljeća uspjeha
Oliver Dragojević rođen je u Splitu, a podrijetlom je iz Vele Luke na otoku Korčuli gdje je proveo djetinjstvo. Prvi susret s glazbom bio mu je u petoj godini kad je od oca Marka na poklon dobio usnu harmoniku kojom je zabavljao djecu iz svoje ulice, te putnike na brodu na čestoj relaciji Split – Vela Luka. Prvi estradni nastup bio mu je na splitskom dječjem festivalu 1961. g. s popularnom pjesmicom Baloni. Istovremeno s bratom Aljošom snimio je tada poznate svjetske hitove za Radio Split.
Već 1963. g. okušao se s velikim uspjehom kao pjevač i klavijaturist kultnog splitskog banda Batali. Na natjecanju amatera pjevača Hrvatske, osvojio je prvo mjesto pjevajući Yesterday (J. Lennon – P. McCartney). Na nagovor Zdenka Runjića nastupa na Splitskom festivalu 1967. s pjesmom koja nije dospjela na završnu festivalsku večer, no koja će postati jednim od vječnih Oliverovih standarda. Poslije kratke epizode s Dubrovačkim trubadurima koja je trajala manje od godinu dana, te sudjelovanja na pionirskim prvim sessionima splitske super-star grupe More u ljeto 1974. ponovno se priključio Batalima.
Na Prokurative se vratio 1974. g. te u velikom stilu osvojio prvu nagradu publike sa skladbom Ča će mi Copacabana. Nakon toga ponovno je uspostavio suradnju sa Zdenkom Runjićem i na Splitskom festivalu 1975. pjevao šansonu Galeb i ja, ultimativni hit koji je označio i početak višegodišnje plodonosne suradnje najnakladnijeg i najnagrađivanijeg autorsko-izvođačkog dvojca.
Uzeo je sve najprestižnije festivalske i diskografske nagrade, a s “Cesaricom” je slavio i na prvom Porinu. Osam dobivenih Porina te odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, samo su neka od brojnih Oliverovih priznanja.
Oliver je bio jedinstven jer je nakon više od pola stoljeća na sceni i dalje istom snagom privlačio sve generacije. Humanitarnim koncertom 2001. god. u pulskoj areni dokazao je zbog čega je i nakon toliko dugo godina iznimno bogate i uspješne glazbene karijere na samom tronu. U prepunoj Areni, s Oliverom su pjevale i mlade i starije generacije, a gostovanje još nekih naših velikih renomiranih imena, poput Gibonnija, Vanne, Otta Pestnera, Tedija Spalata, klape Fortunal i Tonyja Cetinskog, samo su dokazale status koji na uživa na glazbenoj sceni.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
