Vatreno Iza zavjese: Nobilo izjavio da se spremala optužnica protiv Tuđmana, što Olujić oštro negira

Foto: snimka zaslona

Odvjetnici Anto Nobilo i Željko Olujić, poznati po tome što je jedan bio tužitelj, a drugi branitelj na suđenju Andriji Artukoviću, sučelili su se na temu rada Haškog suda u emisiji Tihomira Dujmovića „Iza zavjese“, a povodom najnovijih optužnica koje stižu na sve brojnije hrvatske adrese.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dujmović je raspravu otvorio s pitanjem: Gospodine Olujiću kako je moguće da nakon što je iz bosanske Posavine istjerano 150 tisuća Hrvata i Bošnjaka da se ne sudi Srbima za taj mega zločin, nego se kao što vidimo sudi desetorici Hrvata zbog navodnih zločina u Orašju. Koja je tu politička pozadina, što se tu krije iza zavjese?

“Valja tu razlučiti pravni aspekt od političkog. Taj politički aspekt zbivanja na prostorima BiH na određen način i diktira ovaj postupak o kojem danas govorimo. Ja smatram da je to bila jedna policijska akcija u državi koja nema državne instrumente na način da osigurava pravdu i pravo na sudu, da su ovdje prvenstveno stradali Hrvati. Treba razlučiti kako je do toga došlo? Po mojim saznanjima i materijalima koji čine osnovu te optužnice, te optužnice su bile na haaškom sudu, koji nije našao elemente za kazneni progon. Drugo, haaški sud nije niti proveo postupak prepuštanja suđenju, kako oni kažu nacionalnim sudovima iz prostog razloga što takav postupak traži proceduru. Činjenica je da se ovdje radi o desetero ljudi, kojima se sudi i na taj način se želi stvoriti pritisak kako na Hrvate u BiH, tako i na Hrvatsku. Pogledajte samo u kojem trenutku je to došlo. Taman nakon što je hrvatski premijer otišao iz BiH. I sada kada vidite da se to sve događa u državi u kojoj imate jake prosrpske snage koji sanjaju svetog Savu i Ruse s jedne strane, a s druge strane imate panislamističke težnje koje također ne žele daytonsku Bosnu, praktički je žele jedino Hrvati, jer smatramo da smo zaštitnici tog Daytonskog sporazuma, ali ne mogu Hrvati biti zaštitnici u beskraj i da to ide na naš teret. Gledajući s pravnog aspekta, došlo je do optužnice i do pritvora da nema pritvorskog osnova. U BiH se određuje pritvor, ako postoji opasnost od bijega, a ljudi nisu bježali 25 godina, ako postoji kaznenog djela, a 25 godina je prošlo, ne mogu djelovati na svjedoke, a svejedno se pritvor određuje u takvoj formi,” rekao je Olujić.

Gospodine Nobilo nije li ovo na neki način povijesno „cerekanje“ Hrvatskoj u lice, ova dimenzija da se u Posavini istražuju hrvatski zločini, uz stvarno genocidne razmjere srpskih zločina tamo počinjeni, s jedne strane, a s druge strane ako Haag nije našao dokaze za to, kako je srpsko tužilaštvo našlo dokaze za te optužbe?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Ja drugačije gledam na stvari. Mislim da su hrvatska javnost i političari odmah na početku trebali postaviti jedno osnovno pitanje; postoji li osnovana sumnja da su ti ljudi napravili zločin? Postoji li uopće zločin? Da li je u skladu sa zakonskim okvirima određen pritvor i pokrenut kazneni postupak? Ako su odgovori potvrdni, da je napravljeno sve lege artis, onda su svi ovi ostali argumenti na neki način manje važni. Druga stvar je komplicirana situacija u BiH gdje je zločina bilo jako puno i sada njihovo Tužilaštvo BiH, može izborom svojih predmeta izazvati određene efekte. Pitanje je, je li pametno udariti baš na Hrvate u Orašju, kada se zna da je situacija tamo bila obrnuta?” Pita se Nobilo i nastavlja: “Taj materijal je bio u Haagu, međutim Haag je zahvatio samo vrhove te kaznene odgovornosti i sve ostale dokumente je vratio nacionalnom pravosuđu što ne znači da ih je odbacio. Nacionalno pravosuđe u BiH ima pravo podizati optužnice za djela koja su se tamo napravila, to što je Plenković bio dva dana prije je nebitno, jer da je bitno to bi značilo da državni vrh BiH upravlja s njihovim tužiteljstvom, a mi moramo krenuti od presumpcije da su oni nezavisni. Netko je spomenuo da je to bilo na dan mrtvih, mislim da to nema veze. Svaki dan je dobar za hapšenje ako za to postoje dokazi.”

U tom trenutku dolazi odgovor Željka Olujića: “Ovo je sredstvo dodatnog pritiska na Hrvate da se isele što prije s prostora BiH. Tajming je relevantan i molim lijepo nije to bio nikakav dan mrtvih, već veliki katolički blagdan Svih svetih, a dan mrtvih slijedi nakon Svih svetih. Ovaj postupak vode ljudi koji nisu stručno osposobljeni za vođenje postupaka za ratne zločine. U Republici Srpskoj postojali su kadrovi koji su bili vrlo stručni, ali oni su vam manje više pobjegli u odvjetništvo i ono što je ostalo u RS i što stvara kaznene prijave, a to je ništa drugo nego jedna amorfna masa, nabacano koječega i iz toga je nastala optužnica za Tužilaštvo BiH. Ovdje je došlo do sprege vlasti iz Sarajeva i Banja Luke da se dodatno pritisnu Hrvati.”

Olujić je rekao i da je BiH trebala najaviti uhićenja Hrvatskoj budući da se radi i o hrvatskim državljanima te da se postupak mogao voditi i u našoj zemlji na što je reagirao Nobilo: “Vi kažete trebalo je izručiti desetoricu Hrvatskoj. Iz BiH nemaju zakonsku obvezu izručiti svoje državljane i ne mogu ih na silu izručiti Hrvatskoj. I dodao je da je izvorna nadležnost Bosne i Hercegovine, jer se kazneno djelo dogodilo na teritoriju BiH, optuženi su državljani BiH, žrtve su pretpostavljam isto državljani BiH, srpske nacionalnosti i sve su to uvjeti koji onemogućavaju izručenje.”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Raspravu je prekinuo Dujmović s pitanjem: Gospodine Nobilo branili ste generala Blaškića. Kako je moguće da čovjek dobije na najeminentnijem sudu koji je moguć 45 godina zatvora, a nakon toga, prvostupanjski ga se oslobodi, odnosno uračuna mu se ta kazna?

“Dogodila se greška. Haaški sud nije savršen, nije čak ni dobar, ali je jedini koji smo imali i morali pred njime postupati. Dakle ja neću braniti Haaški sud, ali globalno ne bi došlo do suđenja Miloševiću i mnogim drugima da ga nije bilo. U globalu je pozitivan, ali ne znači da je u svakom predmetu donio pravu odluku.”

Uslijedilo je i pitanje za Olujića: Kakva je vaša ocjena haaškog suda gospodine Olujiću?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Ja od prvog dana, premda sam sudjelovao na tom sudu, napadam taj sud kao politički sud. Bilo je htijenje i iz Hrvatske je to krenulo da se osnuje jedno međunarodno sudište pravde, pravedno sudište, međutim učinilo se to da je stvoren „ad hoc“ sud, sud Ujedinjenih Naroda kao što znate, koji provodi određenu politiku Vijeća sigurnosti.”

Olujić dodaje i kako je Haaški sud bez obzira što je oslobodio generale Markača i Gotovinu, prema njima bio nepravedan jer su dug niz godina proveli u zatvoru te su oni i hrvatska država bili proglašeni zločinačkom. “Sud nije ispunio svoju osnovnu funkciju, a to je da širi pravo i pravednost, oni su htjeli postići ravnovjesje, Srbi su najviše krivi, a Hrvati i Muslimani su nešto manje krivi,” zaključuje Olujić.

Foto: hrt
Foto: hrt

Kako je moguće da je Šešelj na slobodi?

“Stvari se mijenjaju, nekada je sud bio u naponu snage i imao je podršku Europske Unije. Sjetite se da je Carla del Ponte davala mišljenje o razvoju pravosuđa u Hrvatskoj, a to je bio uvjet za približavanje Europskoj Uniji. Dali su mu jednu političku moć, gotovo nestvarnu, koju vjerojatno nijedan tužilac nikad nije imao, da odlučuje o sudbini jedne države. Sad je Haaški sud u zalasku, ima jednu izlaznu strategiju. Šešelj je s jedne strane lud ili politički luđak. Problem je po onome što sam čuo, dokazivanje njegove krivice na Haaškom sudu. Oni nemaju neku njegovu formalnu funkciju, nemaju dokaz da je imao zapovjednu moć nad nekim jedinicama, već imaju njegove ratno-huškačke govore koji su sigurno doprinijeli na jednom općem planu stvaranja atmosfere iz koje su proizašli zločini, ali u sudskom i u pravnom smislu ne mogu naći uzročno-posljedičnu vezu naći između njegovih govora i konkretnih zločina i mislim da je tu pravo zapelo u Haaškom sudu,” kaže Nobilo s kojim se Olujić ne slaže: “Činjenica je da protiv njega postoji jedna ozbiljna optužnica i isto tako činjenica da prema medicinskoj dokumentaciji da se taj čovjek razbolio, navodno od karcinoma. Sud ga nije pustio zato jer je on bolestan, već je sud to iskoristio kao političku mogućnost da ga se riješi na način da ne postoji htijenje da se u odnosu na njega donese osuđujuća presuda. Dokazi koji postoje o njemu su dovoljni ne za 40 godina, već da ga se osudi na 500 godina.”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prava polemika je nastala oko pitanja bi li se protiv pokojnog predsjednika Franje Tuđmana podigla optužnica da je poživio?

“Spremala se optužnica. Da li je došla u fazu da je potvrđena i stupila na pravnu snagu ja to ne znam, ali u tom je pravcu išlo, jer kod opisa udruženog zločinačkog pothvata kod Prlića i drugih, imate da je u tome sudjelovao predsjednik Tuđman, ministar obrane Šušak, itd…,” kaže Nobilo dok Olujić rezolutno odgovara: “Nikada Haaški sud nije pisao optužnicu protiv predsjednika Republike Hrvatske doktora Tuđmana niti Gojka Šuška. To su naklapanja koja su dolazila čak ne iz ureda Haaškog sud, već iz „političkih kuhinja“ na prostoru bivše Jugoslavije. E sad da li bi oni posegnuli da su oba ostala živa za eventualnim takvim postupkom, ja i u to čisto sumnjam, jer se radilo o predsjedniku i ministru obrane jedne države koja je vodila obrambeni rat.” Nobilo je na to rekao kako je činjenica da je netko predsjednik države slab argument, jer je u Haagu zavšio Milošević te da je i sam Tuđman bio svjestan da se priprema optužnica protiv njega.

Uslijedilo je pitanje o tezi dvostruke zapovjedne odgovornosti čiji je začetnik upravo Anto Nobilo.

“S ponosom mogu reći da sam autor te teze koja je ušla u sve pravne knjige nakon slučaja Blaškić. Nema veze između presude Blaškića i Kordića. Naime, dokazni postupak u predmetu Kordić je bio završen kad smo mi počeli izvoditi dokaze u žalbenom postupku kod Blaškića i onda i dokazali dvostruku liniju zapovijedanja. Dvostruka linija zapovijedanja je postojala u Hrvatskoj i u BiH, ona je čak institucionalno postojala, a ne kao neka divlja pojava. Dakle sve vojne jedinice bile su podčinjene glavnom stožeru Hrvatske vojske. Međutim vojna policija koja je imala značajne vojne ovlasti u BiH je bilo jedna brigada i više bojni koje su bile borbene jedinice. Npr. jedinica Zrinski nije bila pod glavnim stožerom, nego pod ministrom obrane, odnosno šefom vojne policije Matom Laušićem i direktno je političar, dakle ministar obrane mimo glavnog stožera imao mogućnost upravljanja tim jedinicama. U Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosna je bila ista stvar, tamošnji ministar obrane je mogao zapovijedati s jedinicama za posebne namjene. I sad kad takva jedna jedinica dođe na teritorij operativne zone, recimo Srednja Bosna, ona treba bit pod zapovjednim nadzorom lokalnog zapovjednika, ali nikada ne gubi svoju osnovnu liniju zapovijedanja i u tom trenutku ona odgovara i zapovjedniku operativne zone i svojoj osnovnoj liniji zapovijedanja. Zapovjednik operativne zone tu jedinicu ne može upotrijebiti ako ne dozvoli njihov zapovjednik,” rekao je Nobilo.

Foto: hrt
Foto: hrt

Olujić kaže kako dvostruka linija zapovijedanja ne postoji: “U žalbenom postupku u slučaju Blaškić sud nije prihvatio tu dvostruku liniju zapovijedanja, već ga je osudio na 8 i pol godina koje su mu uračunate. Dvostruka linija zapovijedanja ne postoji u vojskama koje su hijerarhijski postavljene. U Hrvatskoj vojsci nije bilo dvostruke linije zapovijedanja, a koliko znam ni u Hrvatskoj vijeću obrane. Dvostruka linija zapovijedanja govori o nečemu što je kaos, jer postoji jedna odgovornost, pa druga odgovornost. U vojsci je to nezamislivo.” Na to mu je Nobilo kratko odgovorio dvostruka linija zapovijedanja u predmetu Blaškić je dokazana u glavnoj optužnici za pokolj u Ahmićima.

Dujmović je zatim pitao: postoji dvostruka linija zapovijedanja, onda će u presudi šestorici Hrvata upravo ta dvostruka linija zapovijedanja voditi ravno da Zagreba, bit ćete tvorac teorije po kojoj bi Hrvatska trebala platiti 13 milijardi eura odštetne kazne, kako mediji špekuliraju.

“Upravo suprotno. Ako Prlić i ostali budu osuđeni, problem za Hrvatsku će biti međunarodni oružani sukob, jer su se u okviru njega dogodilo zločini. Strani element prema sudu bila je Hrvatska vojska, odnosno hrvatska država. To je osnova za eventualnu materijalnu odgovornost, a ne dvostruka linija zapovijedanja koja vodi do Mostara, a ne do Zagreba,” odgovorio je Nobilo.

Nobilo i Olujić još su komentirali novog američkog predsjednika Donalda Trumpa te izjave Rade Šerbedžije o Jugoslaviji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.