Obilježava se 29 godina od tzv. krvavog Uskrsa i “akcije Plitvice” u kojoj je poginuo hrvatski redarstvenik Josip Jović – prva žrtva Domovinskog rata.
U HRT-ovoj “Temi dana” o ovom događaju govorili su bivši načelnik Glavnog stožera OSRH, tadašnji zapovjednik Jedinice za posebne namjene Rakitje, Josip Lucić te zapovjednik Jedinice za posebne namjene Kumrovec i zamjenik zapovjednika satnije Ivan Mandić.
“Sama akcija postala je strateškog značaja, sam ishod, pogibija Josipa Jovića te uspješnost mladih specijalaca, koji su razbili terorističke skupine, to je odjeknulo širom Hrvatske, ohrabrila hrvatski narod te pokazala neprijateljima, onima koji su htjeli raskomadati Hrvatsku, odlučnost hrvatskog političkog vrha i policije da spriječi terorizam”, ističe Lucić te dodaje.
“Josip Jović je poginuo kad je akcija već bila završena, kod pozicije pošte. Naše snage su još proganjale dio terorističkih skupina, a onda je u posljednjim trenucima stradao Josip Jović.”
Ivan Mandić pojašnjava kakve su zadatke imali.
“Naš je zadatak bio da štitimo na zadnjem pravcu naše snage, zadaća je bila da spriječimo dotok novih snaga iz područja Korenice, to smo obavili u cijelosti.”
Puno je pobunjenika uhićeno te je sama akcija pripremljena jako brzo.
“U 5 sati su postrojbe ATJ Lučko osigurale prijelaz preko mosta, uključile borbena oklopna vozila, a u koloni iza njih se kretala postrojba Rakitje. Sve se događalo po mraku i po magli te smo ušli u zasjedu. Mi smo očekivali zasjedu, bila je zamišljena da uništi sve postrojbe. Hrabrošću tih mladih ljudi, a što sam stariji sam ponosniji na te ljude, izvršili smo tu zadaću. To je jedan vrlo neugodan doživljaj, bilo je mrtvih, jedan s naše te jedan s njihove strane. Bilo je ranjenih. Terorističke snage nisu imale snage bježati kroz snijeg, naši mladi su ih pohvatali, njih dvadesetak, poslije su podvrgnuti suđenjima…”
“Mi smo već putovali kamionima od Zagreba do Plitvičkih jezera, došli smo do Rakovice, doznali smo da su martićevci na Koranskom mostu. Osluškivali smo sve, bilo nam je teško čuti sve te pucnjeve. Htjeli smo se spustiti s položaja i pomoći im…”, dodaje Mandić.
JNA je sa svojim brojnim snagama čekala samo zapovijed za napad.
“Cijevi su bile uperene na nas, ali više su se oni bojali nas nego mi njih. Vidjeli su da imamo modernije naoružanje od njih”, dodaje.
“Ako pogledamo 30 godina unazad i na pobunu srpskog stanovništva koja je započela u Kninu te se širila diljem Hrvatske gdje je živjelo srpsko stanovništvo, a potaknuto je agitiranjem umirovljenih oficira JNA i željom da sačuvaju svoju državu, svjedočili smo komadanju teritorija i pokušaju stvaranja “velike Srbije”. Pokazala se odlučnost političkog vrha, a mladi ljudi, stari od 20 do 30 godina, izveli su sve zadaće kako je bilo zapovjeđeno. Bez ulaska u prostore sela i devastiranja sela, već obračun s terorističkim skupinama. Tadašnji specijalci pokazali su odlučnost, a što je ohrabrilo hrvatski narod i prouzročilo oduševljenje u to vrijeme”, dodaje Lucić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
