(VIDEO) Istražitelj Haaškog suda: ‘Bivši vukovarski gradonačelnik Dokmanović, dok su žrtve dovlačene na Ovčaru, smijao se i udarao ih u glavu’

Foto: Snimka zaslona

“”Riđokosi, brkati britanski detektiv iz Shakespeareova rodnog mjesta Stratford na rijeci Avon, čovjek s težnjom za međunarodnom pravdom” – tako je u knjizi Juliana Borgera “Krvnikov trag” opisan naš sugovornik, Kevin Curtis, bivši britanski detektiv koji je 1995. počeo raditi za Haški sud istražujući ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji”, piše Branka Suvajac Ljubičić za HRT.

> Tko je Aleksandar Vasiljević, šef KOS-a koji je osmislio i implementirao velikosrpsku agresiju na Hrvatsku i BiH?

> Zbog čega je suspendiran Nikola Kajkić koji je provodio istragu o zločinu na Ovčari?

Ekskluzivno za HRT ispričao je detalje gotovo pa filmske akcije uhićenja bivšeg vukovarskog gradonačelnika srpske nacionalnosti Slavka Dokmanovića.

Curtis je za Haag, među ostalim, istraživao masakr na Ovčari. Slavko Dokmanović, koji je bio gradonačelnik Vukovara za vrijeme okupacije grada i kojega su svjedoci prepoznali na farmi u vrijeme pogubljenja, pobjegao je u Sombor. Protiv njega je 1996. podnesena zapečaćena optužnica, što znači da Dokmanović nije znao za nju. Curtis se živo sjeća akcije uhićenja, koju je Dokmanovićev odvjetnik, Beograđanin Toma Fila, svojevremeno nazvao “uhićenjem dostojnim Hitchcocka”.

“Znate, Dokmanović je bio gradonačelnik. Bio je poznat u Vukovaru i okolici. Volio je nogomet. I dok su žrtve dovlačene na farmu Ovčara, on je hodao okolo, smijao se i šalio, udarao ljude u glavu kao da je riječ o nogometu. Petero preživjelih s Ovčare reklo je isto – da je bio itekako upleten. I nije mario. Nije mario što će se dogoditi tim ljudima”, prisjetio se Curtis u razgovoru za HRT. Ispričao je kako je sa svojim timom nasamario Dokmanovića i doveo ga na hrvatsko tlo, gdje su ga i uhitili, kakav je dojam o njemu stekao kroz razgovore s njim, pa i o situaciji tijekom leta u Haag, kada se ispostavilo da je Dokmanović u zrakoplov unio svoj pištolj. HRT donosi i rijetko viđenu snimku Dokmanovićeva uhićenja.

Slavko Dokmanović objesio se u svojoj ćeliji 29. lipnja 1998., neposredno prije izricanja presude.

“Bilo mi je žao žrtava i preživjelih jer nisu dobili zaključak. Nije želio biti prvi Srbin koji će biti osuđen. Mislim da je to bio kukavički odlazak”, kaže Curtis.

> 28. listopada 1991. Lipovača i Milan Babić – sumnjive smrti u Haagu ključnih svjedoka o umiješanosti Srbije u genocid u Hrvatskoj

> Tko je Veselin Šljivančanin, odgovoran za pokolj na Ovčari, a u Hagu osuđen na 10 godina?

> Ratni zločinac s Ovčare Mile Mrkšić preminuo u portugalskom zatvoru

Nakon Dokmanovića te optužnica podignutih protiv Mile Mrkšića, Miroslava Radića i Veselina Šljivančanina – slučajeva na kojima je Curtis također radio, slijedila su ostala uhićenja. Curtis je Slobodana Miloševića izručio Haagu 2001. godine. Prepričao nam je kako je izgledao taj let u Nizozemsku.

“Milošević je”, kaže Curtis, “bio šokiran kad je doznao da će biti izručen Haagu. Nije mislio da će se to ikada dogoditi”. Kada mu se Curtis predstavio i pročitao mu njegova prava, Milošević je odbio govoriti na engleskom jeziku. Posebno ga je uznemirilo kada mu je Curtis rekao da će biti pretražen. Detalji susreta s Miloševićem opisuju karakter balkanskog krvnika.

Nakon što je sproveden u Haag, Curtis nije dobio priliku intervjuirati Miloševića, što je planirao. Poslije razgovora nasamo s Miloševićem, Carla del Ponte izjavila je, kaže Curtis, da nitko neće razgovarati s njim.

“To je šteta jer je potencijalno imao toliko informacija do kojih smo morali dolaziti na drugim mjestima. Ali da nam se otvorio, to bi pomoglo na mnogo načina. Siguran sam, da se otvorio, sva ta suđenja bila bi mnogo brže gotova”, kaže za HRT Curtis.

Slobodan Milošević preminuo je u pritvorskoj ćeliji u Scheveningenu 11. ožujka 2006. Nije dočekao presudu prema optužnici za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene na Kosovu, u Hrvatskoj i BiH 1990-ih godina.

Profil zločinca

Curtis je istraživao i zločine koje su počinili “arkanovci” u Vukovaru. Dok je intervjuirao ljude koji su bili među njima ili su željeli biti, shvatio je da su uglavnom svi bili neobrazovani.

“Ona vrsta ljudi koji bi bili zlostavljači. Odjednom su dobili moć i mogli su raditi što god požele. Jer Arkan zapravo nije imao kontrolu nad svojim ljudima. Samo bi im rekao što da učine i oni bi to učinili”, kaže za HRT Curtis.

“Haški sud osnovan je kako bi procesuirao vođe”, zaključuje u razgovoru. Smatra da bi još mnogo ljudi trebalo biti optuženo te da je na hrvatskoj, srbijanskoj i bosanskohercegovačkoj vladi zadatak da procesuira te ljude. Dokazi se nakon toliko godina, kaže, mogu prikupiti u razgovoru s ljudima i ako to čine profesionalni istražitelji.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

“Znam da svaka vlada ima svoje prioritete. Je li nešto što se dogodilo prije 27 godina nešto čemu bi trebali posvetiti vrijeme, uz sve ono što se trenutačno događa? Ne znam, ne mogu na to odgovoriti. Ali vrijeme nije izgovor“, zaključuje Curtis.

Haaške presude

Podsjetimo, 27. rujna 2007. Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije osudio je:
Milu Mrkšića na 20 godina zatvora zbog ubojstva i mučenja civila, dok je Veselin Šljivančanin osuđen na pet godina zatvora zbog dokazanih optužbi za mučenje. Međutim, 2009., kada je Šljivančanin trebao biti pušten iz zatvora, sudac Theodor Meron mu je utrostručio kaznu sa 5 na 17 godina te ga vratio natrag u zatvor. Godine 2010. osuđen je na 10 godina zatvora. Željko Ražnatović “Arkan” je također optužen za masakr, ali je poginuo prije pokretanja postupka. Četvrti optuženik, Slavko Dokmanović, nekadašnji predsjednik općine Vukovara, počinio je samoubojstvo u pritvoru u Haagu 1998. Miroslav Radić oslobođen je optužbi.

Slavko Dokmanović objesio se u Haaškom zatvoru 1998. o kravatu koju je dobio nekoliko dana prije.

Izvor: narod.hr/hrt