Tema emisije Zoom Zagreb, u ponedjeljak 5. veljače, bila je ratifikacija Instanbulske konvencije, a gosti emisije su bili Luka Mlinarić – koordinator projekata “U ime obitelji”, Igor Peternel – potpredsjednik HHO-a i Lana Bobić aktivistica za ljudska prava.
“Problem Istanbulske konvencije je to što ona kao bitan sadržaj, u svojim temeljima sadrži ‘rodnu’ teoriju”, ističe Mlinarić te napominje kako je ona u potpunosti neznanstvena.
Koncept “rodne” ideologije nalazi se u članku 3. točki c) Konvencije prema kojoj se ženom može smatrati osoba svakog spola koja je preuzela ponašanja, uloge i aktivnosti žena u obitelji i društvu.
“Dakle, osoba može privatno biti jednog spola, a u društvu – po ulogama, ponašanjima i aktivnostima – drugog spola.”, zaključuje Mlinarić te navodi Izjavu koje je državnim institucijama i javnosti uputilo Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU-a u kojemu se ističe neznanstvenost “rodne” teorije.
Mlinarić je naveo primjer iz prakse kako su u nekoliko zemalja na temelju rodne ideologije već doneseni tzv. zakoni o rodnom samoodređenju koji “konkretno omogućuju npr. muškarcu da dođe pred matičara i samo na temelju toga što se on izražava i osjeća kao žena zahtijeva da mu se u osobne dokumente upiše drugi spol te da ga društvo tretira kao ženu, premda je muškarac”.
> Dr. Ružica Ćavar: Divljački me napao, slomio mi ruku i dobio samo tri godine uvjetno!
Posljedica toga je da muškarci koji se izjašnjavaju kao žene na temelju toga mogu slobodno ulaziti u ženske prostorije – zahode, svlačionice, skloništa za žene žrtve nasilja, primjerice slučaj muškarca u Kanadi (Christopher Hambrook) koji se deklarirao kao žena, te dobio pristup skloništima za žene žrtve nasilja gdje je serijski seksualno napastovao žene.
Mlinarić je potom nastavio s primjerom kako Istanbulska konvencija “rodnu” ideologiju uvodi i u sport s obzirom da u čl. 14. st. 2. ističe kako je potrebno i u “sportskim okruženjima” promicati tzv. “nestereotipne rodne uloge” što bi u prijevodu značilo da se muškarci na temelju toga što se izražavaju kao žene mogu sudjelovati u sportskim natjecanjima u ženskoj kategoriji te navodi konkretan primjer MMA borca Fallona Foxa kojemu je kao muškarcu omogućeno boriti se protiv žena, a jednoj je nanio i niz teških tjelesnih ozljeda.
“Da je ova konvencija čista, ratificirale bi je svih 47 zemalja koje su o njoj raspravljale, između ostaloga svih 28 zemalja članica EU, a ne samo 14.”, nadovezao se Peternel.
Također je istaknuo kako se čl. 14. st. 1. Konvencije nameće uključivanje tzv. “nestereotipnih rodnih uloga” u redovni nastavni plan i program na svim razinama obrazovanja, što predstavlja direktno ugrožavanje primarnog prava roditelja na odgoj i obrazovanje. Peternel je naglasio i problematiku pojmova “rodne” terminologije koju Konvencija sadržava koji “očigledno određenom broju država nisu dovoljno definirani ili su krivi”.
Na tvrdnje Lane Bobić kako je “rod” kao pojam prihvaćen te se koristi u znanstvenoj zajednici, Mlinarić je napomenuo kako je taj pojam, kao i cijela “rodna” teorija, u potpunosti neznanstven te odbačen iz znanstvene rasprave kao neutemeljen, a posebno zatvaranjem Nordijskog rodnog instituta 2011. godine.
“Zašto su pojedine udruge toliko navalile za ratifikaciju Istanbulske konvencije?”, pitao se Peternel te odgovorio: “Zato što će dobiti ogromne količine državnog novca na temelju tog dokumenta”.
Mlinarić i Peternel istaknuli su i problematiku tumačenja pojmova “nestereotipne rodne uloge” te ostalih termina “rodne” teorije koje koristi Konvencija, pitajući se tko će i kako te termine definirati te ih kao takve nametati u obrazovnom sustavu.
> Prof. Korać-Graovac o problemu tumačenja pojma ‘rod’ u Istanbulskoj konvenciji
Lana Bobić je pokušala objasniti što dobivamo Istanbulskom konvencijom, a da nije već regulirano zakonom. “Iako se s jedne strane smanjuje broj prekršajnih, povećava se broj kaznenih prijava vezanih uz obiteljsko nasilje, to zapravo svjedoči brutalizaciji nasilja prema ženama”, tvrdi Bobić, te dodaje da Istanbulska konvencija nudi mehanizam koji obvezuje članice na ispravnu primjenu postojećih mehanizama.
“Sama ratifikacija jednog međunarodnog dokumenta ne bi kao takva riješila problem nasilja nad ženama”, ističe Mlinarić koji napominje da Istanbulska konvencija donosi sa sobom i neke problematične elemente kada pod krinkom zaštite žena od nasilja nameće rodnu ideologiju.
Istaknuo je kao hrvatsko zakonodavstvo, posebno donošenjem Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u srpnju prošle godine te Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji 2017.-2022., u velikoj mjeri usuglašeno s pozitivnim odredbama Istanbulske konvencije, te je stoga nije potrebno ratificirati.
Već godinama postoji Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji gdje je jasno definirano što koja institucija i kada mora činiti. “Hrvatska ima suvremene, kvalitetne mehanizme zaštite od nasilja, a ono što je važno jest te mehanizme dosljedno, kvalitetno i učinkovito primjenjivati”, ističe Mlinarić.
Peternel zaključuje kako je naš (jedini) problem pravosudna provedba te kaže “obiteljsko nasilje, aposlutno svako nasilje u 21. stoljeću je za svaku normalnu osobu bespredmetna stvar, ne poznajem normalnu osobu koja zagovara ili potiče nasilje stoga ne stoje priče da protivnici Istanbulske konvencije koriste rodnu ideologiju zato jer su protiv sprječavanja nasilja u obitelji i nad ženama.”
Istaknuo je da udruge koji su ogromni zagovornici Istanbulske konvencije i ljudskih prava na terenu, u praksi to ne rade te potkrijepio to slučajem Ružice Ćavar, gospođe stare 70-ak godina, prebijene od sekularnih aktivista koja nije bila zaštićena, već je Sanja Sarnavka ustvrdila da je “gđa Ćavar politički aktivist i da što se tu može.”
Cijelu emisiju možete pogledati u videu:
