(VIDEO) Prof. Derenčinović o nepovjerenju u pravosuđe: ‘U izvješću glavnog državnog odvjetnika nema pravomoćnih presuda za ratno profiterstvo’

Nakon podnošenja izvješća o radu Državnog odvjetništva u 2017. i 2018., glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić poručio je da će se više angažirati.

Kakvo je stanje u pravosuđu, zašto je percepcija javnosti loša? Zašto USKOK-ovi predmeti traju dugo? Kakav je u praksi novi, izmijenjeni, Zakon o kaznenom postupku?

U emisiji Otvoreno na HRT-u gostuju Vanja Marušić, ravnateljica USKOK-a, Damir Kos, sudac u Kaznenom odjelu Vrhovnog suda RH, Vedrana Šimundža-Nikolić, pomoćnica ministra pravosuđa, prof. dr. sc. Davor Derenčinović, Pravni fakultet u Zagrebu, Veljko Miljević, odvjetnik Krešimir Škarica, odvjetnik.

Ravnateljica USKOK-a kaže kako se stanje u USKOK- u može gledati s dvije strane.

– Preko 90% optužnica je potvrđeno i preko 90% ishodimo osuđujuće pravomoćne presude. Postoji manji broj predmeta u kojima se nisu završili kazneni postupci. To su predmeti koji dugo traju i s tim nitko ne može biti zadovoljan, pogotovo ne mi u USKOK-u rekla je Marušić.

Postoje problemi s dugotrajnošću pojedinih postupaka

– Jedan od razloga je u zakonskim mogućnostima način na koji postupamo, sudovi sude sukladno zakonu, obrana koristi legalna sredstva i na tragu tih problema idu i ove izmjene zakona. Praksa će pokazati hoćemo li uspjeti. Postoje različiti instituti. Kod optužnica s više osoba netko se uvijek razboli, traži se izuzeće, traži se izuzeće sudaca državnih odvjetnika, izdvajanje nezakonitih dokaza i to značajno usporava, rekla je Marušić.

Upozorava i da postoji kroničan problem zapošljavanja stručnih kadrova nepravne struke – prvenstveno financijskih i stručnjaka informatičkih tehnologija. Odjel za istraživanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom formiran je prije pet godina, a do danas nije zaposlen niti jedan financijski istražitelj.

– Nitko neće doći raditi, stručan čovjek s godinama iskustva za takvu plaću… Isto tako je i s IT stručnjacima, a i sa službeničkim kadrom”, kazala je Marušić, dodajući da je problem u tome što se te ljude ne može adekvatno platiti.

Osma izmjena zakona o kaznenom postupku

Sistemski zakoni se prečesto mijenjaju, smatra Derenčinović.

– Mislim da se to čini prečesto i na brzinu, bez odgovarajuće pripreme i rasprave, često na temelju dojma o onome što bi zapravo trebalo napraviti.  Tako imamo dojam dugotrajnosti postupaka, na što točno mislimo. Nedavno sam razgovarao s odvjetnikom da se postupak vodio osam godina, a osoba kojoj se stavljalo na teret nije odgovorna osoba. Takva jedna činjenica se trebala utvrditi daleko ranije, rekao je Derenčinović.

– Sklon sam tvrdnji da je najveći problem problema u pravosuđu generiran izvan pravosuđa. Mislim da je do toga dovelo i zakonodavstvo i prečestim izmjenama zakona, ali evo u izvješću glavnog državnog odvjetnika vidimo da nema pravomoćnih presuda za ratno profiterstvo.  I kako će reagirati javnost, tako da neće vjerovati pravosuđu mada je taj problem, dodaje, generiran duboko izvan pravosuđa.

“Može brže, ali može i sporije”

Nekad može i sporije istaknula je Šimundža-Nikolić. Zakon o kaznenom postupku je temeljni i osnovni zakon koji uređuje i osigurava pravila i uvjete da nitko nevin ne bude osuđen, a isto tako za koga utvrdimo počinjenje kaznenog djela po zakonu bude sankcioniran.

– Od početka do kraja postupka svi moraju raditi po tom postupovniku. Tu morate paziti na prava obrane i prava okrivljenika, a posljednjih godina su ti standardi puno veći nego što smo mi naučili. A isto tako motamo omogućiti i sudu da utvrdi činjenice da bi donio zakonitu i pravilnu odluku. moramo omogućiti DORH-u i policiji da prilikom progona i optuživanja radi po zakonu i ne optuži bez snovane sumnje. Moramo znati da svaka optužnica ima individualnost. Može brže ali ovisi što i svaki slučaj moramo gledati sam za sebe, rekla je Šimundža-Nikolić.

“Tektonski poremećaj strukture kaznenog postupka”

Usporavaju li odvjetnici Miljević odgovara niti smo takav snaga niti je naš procesni položaj da bi mi to mogli. Miljević smatra kako zbog niza izmjena zakona imamo tektonski poremećaj strukture kaznenog postupka.

– Ne možete parcijalno ubacivati u tkivo koje je bilo zamišljeno nešto što ste u praksi u tom momentu uočili. Davno je trebalo napisati novi ZKP. Postoje mogućnosti da se stvori ZKP koja će obrani dati prava koja proizlaze iz međunarodnih pravnih dokumenata i ustava, ali da se ta prava dovedu u sklad s efikasnošću postupka, rekao je Miljević.

Čin promjene zakona generira pravnu nesigurnost

Zadatak i uloga odvjetnika je da ukazuju na anomalije u eventualnim zakonskim prijedlozima i da kao jedna od bitnih strana u postupku ravnopravno nosi s izazovima koje novi zakon nosi, istaknuo je Škarica.

– Točno je da je osma izmjena zakona i tako zakonodavac šalje vrlo jasnu poruku da se tolerira pravna nesigurnost i da taj čin promjene zakona generira pravnu nesigurnost. odvjetnici koji pružaju pravnu pomoć okrivljenicima imaju obvezu te zakonske norme primjenjivati po načelu savjesnosti i zaštite interesa svoga branjenika. Jedno od osnovnih načela je pravo na žurno vođenje postupak, a ako traje razmjerno dugo, onda se stvara osjećaj pravne nesigurnosti i neizvjesnosti i dovodi se u pitanje samo vođenje kaznenog postupka, rekao je Škarica.

“Samo pravda koja je brza je učinkovita pravda”

Točno je da kolege odvjetnici koriste zakonski instrumentarij da bi radili u korist klijenta i to je njihovo pravo, istaknuo je Kos.

– Oduzeti pravo da budu branitelji svog branjenika bilo bi pogrešno. Oni nisu suradnici suda ni tužitelja. To je teza od koje moramo poći. S druge strane, od sudaca i tužitelja, moramo očekivati odgovarajući stručni novi da bi mogli odgovoriti na zahtjeve odvjetnika i ocijeniti one koji su nedopušteni i reagirati instrumentarijem da je nedopušten. Mislim da nam izrada novog zakona ne i donijela bolje rješenje, rekao je Kos.

Ravnateljica USKOK-a kaže kako se stanje u USKOK- u može gledati s dvije strane.

– Preko 90% optužnica je potvrđeno i preko 90% ishodimo osuđujuće pravomoćne presude. Postoji manji broj predmeta u kojima se nisu završili kazneni postupci. To su predmeti koji dugo traju i s tim nitko ne može biti zadovljan, pogotovo ne mi u USKOK-u rekla je Marušić.

Postoje problemi s dugotrajnošću pojedinih postupaka

– Jedan od razloga je u zakonskim mogućnostima način na koji postupamo , sudovi sude sukladno zakonu, obrana koristi legalna sredstva i na tragu tih problema idu i ove izmjene zakona. Praksa će pokazati hoćemo li uspjeti. Postoje različiti instituti. Kod optužnica s više osoba netko se uvijek razboli, traži se izuzeće, traži se izuzeće sudaca državnih odvjetnika, izdvajanje nezakonitih dokaza i to značajno usporava, rekla je Marušić.

Osma izmjena zakona o kaznenom postupku

Sistemski zakoni se prečesto mijenjaju, smatra Derenčinović.

– Mislim da se to čini prečesto i na brzinu, bez odgovarajuće pripreme i rasprave, često na temelju dojma o onome što bi zapravo trebalo napraviti.  Tako imamo dojam dugotrajnosti postupaka, na što točno mislimo. Nedavno sam razgovarao s odvjetnikom da se postupak vodio osam godina, a osoba kojoj se stavljalo na teret nije odgovorna osoba. Takva jedna činjenica se trebala utvrditi daleko ranije, rekao je Derenčinović.

– Sklon sam tvrdnji da je najveći problem problema u pravosuđu generiran izvan pravosuđa. Mislim da je do toga dovelo i zakonodavstvo i prečestim izmjenama zakona, ali evo u izvješću glavnog državnog odvjetnika vidimo da nema pravomoćnih presuda za ratno profiterstvo.  I kako će reagirati javnost, tako da neće vjerovati pravosuđu mada je taj problem, dodaje, generiran duboko izvan pravosuđa.

“Može brže, ali može i sporije”

Nekad može i sporije istaknula je Šimundža-Nikolić. Zakon o kaznenom postupku je temeljni i osnovni zakon koji uređuje i osigurava pravila i uvjete da nitko nevin ne bude osuđen, a isto tako za koga utvrdimo počinjenje kaznenog djela po zakonu bude sankcioniran.

– Od početka do kraja postupka svi moraju raditi po tom postupovniku. Tu morate paziti na prava obrane i prava okrivljenika, a posljednjih godina su ti standardi puno veći nego što smo mi naučili. A isto tako motamo omogućiti i sudu da utvrdi činjenice da bi donio zakonitu i pravilnu odluku. moramo omogućiti DORH-u i policiji da prilikom progona i optuživanja radi po zakonu i ne optuži bez snovane sumnje. Moramo znati da svaka optužnica ima individualnost. Može brže ali ovisi što i svaki slučaj moramo gledati sam za sebe, rekla je Šimundža-Nikolić.

“Tektonski poremećaj strukture kaznenog postupka”

Usporavaju li odvjetnici Miljević odgovara niti smo takav snaga niti je naš procesni položaj da bi mi to mogli. Miljević smatra kako zbog niza izmjena zakona imamo tektonski poremećaj strukture kaznenog postupka.

– Ne možete parcijalno ubacivati u tkivo koje je bilo zamišljeno nešto što ste u praksi u tom momentu uočili. Davno je trebalo napisati novi ZKP. Postoje mogućnosti da se stvori ZKP koja će obrani dati prava koja proizlaze iz međunarodnih pravnih dokumenata i ustava, ali da se ta prava dovedu u sklad s efikasnošću postupka, rekao je Miljević.

Čin promjene zakona generira pravnu nesigurnost

Zadatak i uloga odvjetnika je da ukazuju na anomalije u eventualnim zakonskim prijedlozima i da kao jedna od bitnih strana u postupku ravnopravno nosi s izazovima koje novi zakon nosi, istaknuo je Škarica.

– Točno je da je osma izmjena zakona i tako zakonodavac šalje vrlo jasnu poruku da se tolerira pravna nesigurnost i da taj čin promjene zakona generira pravnu nesigurnost. Odvjetnici koji pružaju pravnu pomoć okrivljenicima imaju obvezu te zakonske norme primjenjivati po načelu savjesnosti i zaštite interesa svoga branjenika. Jedno od osnovnih načela je pravo na žurno vođenje postupak, a ako traje razmjerno dugo, onda se stvara osjećaj pravne nesigurnosti i neizvjesnosti i dovodi se u pitanje samo vođenje kaznenog postupka, rekao je Škarica.

“Samo pravda koja je brza je učinkovita pravda”

Točno je da kolege odvjetnici koriste zakonski instrumentarij da bi radili u korist klijenta i to je njihovo pravo, istaknuo je Kos.

– Oduzeti pravo da budu branitelji svog branjenika bilo bi pogrešno. Oni nisu suradnici suda ni tužitelja. To je teza od koje moramo poći. S druge strane, od sudaca i tužitelja, moramo očekivati odgovarajući stručni novi da bi mogli odgovoriti na zahtjeve odvjetnika i ocijeniti one koji su nedopušteni i reagirati instrumentarijem da je nedopušten. Mislim da nam izrada novog zakona ne i donijela bolje rješenje, rekao je Kos.