Gošća emisije Nedjeljom u 2 HRT-a bila je Nataša Kandić, mirovna aktivistica iz Beograda, bivša direktorica Fonda za humanitarno pravo. U emisiji je, među ostalim, govorila o Regionalnoj inicijativi za utvrđivanje činjenica o ratnim žrtvama (REKOM).
REKOM je, podsjetimo, inicijativa za osnivanje zajedničke komisije koju bi osnovale države bivše SFRJ, a bavila bi se pitanjima utvrđivanjem činjenica “o svim ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava u vezi sa ratom”, kako stoji na njihovim mrežnim stranicama.
– Desetak nevladinih organizacija iz cijele regije 2006. godine razmatralo je što se dobiva u odnosu na vladavinu prava, pravdu za žrtve, suđenjima za ratne zločine, što tu nedostaje i što bi trebalo još biti od instrumenata da se dođe do sveobuhvatne slike o tome što se dogodilo. Organizirali smo veliki skup s oko 400 predstavnika raznih organizacija civilnog društva, uključili smo pravnike, povjesničare, udruge žrtava. I dobili smo jasan rezultat: da se slika o tome što se dogodilo može dobiti samo zajedničkim radom institucija i civilnog društva. Mi se od tada zalažemo za regionalni pristup suočavanju s prošlošću. Ono što je svih ovih godina u debatama iskristalizirano, to je da nema prečeg zadatka nego da znamo imena svih onih koji su izgubili život i koji su još uvijek na listama nestalih, da znamo okolnosti u kojima su stradali i nestali. Želimo da to bude nasljeđe koje ćemo ostaviti budućim generacijama, kazala je, naglasivši kako to mora biti zajednički rad državnih institucija, pri čemu će oni kao organizacije civilnog društva pomoći svojim stručnim kapacitetima, s obzirom na to da već godinama provode empirijsko istraživanje na terenu, kao i dokumentiranje žrtava, objasnila je.
Documenta bi ustrojila komisiju za istraživanje zločina: Kakvo bi to suočavanje s prošlošću bilo?
Istaknula je da je vrlo važno da Hrvatska uoči predsjedanja Europskom unijom pokaže što će biti njeni prioriteti u odnosu na proširenje EU-a i odnose u regiji. Naglašava kako je bitno da se pošalje poruka i na Međunarodnom forumu za tranzicijsku pravdu u postjugoslavenskim zemljama pod nazivom “Da žrtve žive u pamćenju društva”, koje se održava sutra i na kojem će, prema informacijama ekipe emisije Nedjeljom u 2, doći i predstavnici hrvatske Vlade. Začuđena je što od hrvatskih institucija nisu, kako tvrdi, dobili odgovor o dolasku na forum.
Iznenađuje ju i promjena u stavu Hrvatske prema procesuiranju ratnih zločina u Hrvatskoj.
– Kao da sada Hrvatska više nije na mjestu gdje je bila u vrijeme kada su počinjeni zločini. Kao da ju je to članstvo u EU-u promijenilo, kao da je pravda za hrvatske žrtve postignuta i kao da više nema potrebe za procesuiranjem ratnih zločina s tom ne baš voljnom Srbijom, nego je dovoljno samo reći da ona nije dovoljno učinila i ne treba biti u EU-u, kazala je.
Na pitanje o rezervama koje se pojavljuju u Hrvatskoj prema ovoj inicijativi, a odnose se na to da bi Hrvatska izgubila nadležnost nad utvrđivanjem činjenica o žrtvama rata kada bi REKOM u Hrvatskoj zaživio, odgovorila je:
– Mislim da tu nema nijednog argumenta. Haški tribunal je dosad utvrdio identitet oko 14.000 žrtava ratnih zločina. Taj se sud nije bavio pripadnicima oružanih formacija, vojske, policije, dragovoljaca. Time smo se bavili mi i razne udruge, i branitelja, i udruge veterana. Ali znatan broj podataka, presuđenih činjenica, javno je poznat. Prema tome, tu nacionalni pristup ili prioritet nacionalnih institucija u utvrđivanju činjenica o žrtvama nema nikakve veze.
Sama Kandić i njezini kolege iz koalicije civilnih udruga smatraju da bi bilo dobro da postoji sjedište u Sarajevu zbog, kako je kazala, odnosa prema najvećem broju žrtava.
Odgovarajući na pitanja, dotaknula se i voljnosti srpske policije i vojske da daju podatke, primjerice o mjestima masovnih grobnica.
– Moja procjena na osnovi višegodišnjeg rada institucija Srbije, prije svega vojske i policije, kada su u pitanju zločini na Kosovu, jest da je bilo manipulacija i s dokumentima i da je bilo ispravljanja nekih datuma. I ne bih dala povjerenje svim dokumentima koji su u formi dokaza izvođeni i bili viđeni u predmetima pred Haškim tribunalom, rekla je.
