HDZ je na svom službenom profilu na Twitteru objavio video u kojem Julienne Bušić daje podršku kandidatkinji Kolindi Grabar Kitarović uoči drugog kruga predsjedničkih izbora.
Video je objavljen uz status: “Julienne Bušić: Broj 2 – kao pobjeda! Victoria – ZA Kolindu!”. Bušić u video najprije na hrvtskom kaže “dam dva prsta u zrak za Kolindu”, a potom na engleskom: “V for victory, Victoria”. Na kraju na hrvatskom kaže – “pobjeda”.
Julienne Bušić:✌Broj 2 – kao pobjeda! Victoria – ZA Kolindu! https://t.co/1AFYPbzbUk pic.twitter.com/8dbPbi4wCV
— HDZ (@HDZ_HR) 1. siječnja 2020.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Potporu Grabar-Kitarović već su dali Katica Zadro i Ljubica Lukačić, književnik i akademik Ivan Aralica, general Miljenko Filipović i Tomislav Josić, akademici Ivica Kostović, Vladimir Paar i Frane Tomić, poduzetnik i investitor Davorin Štetner, glumica Matija Prskalo te sportske legende Miroslav Ćiro Blažević i Dubravko Šimenc.
Podsjetimo, supruga pokojnog Zvonka Bušića krajem prosinca 2019. na Facebook-stranici “Zaklada Zvonko Bušić Taik” dala je podršku Grabar Kitarović.
Na objavljenoj fotografiji Jullienne Bušić drži šalicu s fotografijom Kolinde Grabar Kitarović.
Zvonko Bušić počinio je suicid 2013. godine, pet godina nakon što se vratio u rodnu zemlju Hrvatsku, iz koje je emigrirao za vrijeme jugokomunističkog režima. Bušić je bio borac za hrvatsku neovisnost i slobodu te je 1976. godine zajedno s Julienne Bušić i još troje ljudi oteo putnički avion u SAD-u. Njihov krajnji cilj nije bio terorističkog karaktera, već je plan bio iz aviona baciti letke iznad Londona i Pariza koji objašnjavaju situaciju u komunističkoj zemlji kako bi se privukla međunarodna pozornost i povećala šanse za neovisnost Hrvatske.
I sam sudac je na suđenju ocijenio: kako gospodin Bušić “nije terorist i kriminalac” i da su njegove akcije, iako pogrešno vođene, bile motivirane plemenitim idealima tj. hrvatskom neovisnošću, no zbog pritiska jugoslavenske diplomacije Bušić je osuđen na doživotni zatvor, s mogućim puštanjem na slobodu nakon 30 godina.
Nakon što se vratio u Hrvatsku, Bušić je počinio suicid duboko jer je, vjeruje se, bio razočaran stanjem u slobodnoj državi Hrvatskoj.
Supruga Zvonka Bušića se na nakon njegove smrti posvetila književnosti te je objavila tri romana, a bavi se i prevođenjem hrvatskih djela na engleski jezik. Uz to, Julienne Bušić osvojila je nagradu “Fra Lucijan Kordić” za memoare Ljubavnici i luđaci (1996.) te nagradu “Antun Branko Šimić” (2012.) i “Bili smo prvi kad je trebalo” (2012.) za roman Živa glava.
